srijeda, 30.11.2005.

Žurka-igranka

Dragi Gajo, izvinite se Gojku u moje ime jer se nisam pojavio na njegovom Krš koncertu, potpuno sam se inertno zadesio na drugom mestu negde oko tog vremena.

Naime, MTV Adria je stigla u Beograd a samim tim i u Srbiju.
Baš sam se našao tu da se zateknem namesto da sam slušao Elektrolastu u Plastiku.

Namestio sam se u SKCu na MTV još Adria žurci. I pošto sam se dovoljno isčudio sam sebi nastavio bih sa sledećim:
Ako pogledamo na gore pomenuti fenomen, dakle, MTV Adria žurku u beogradskom SKCu kao na jednu savremenu društvenu pojavu iz prespektive tranzicijsko-poslegrađansko-ratnog stanja i napravimo kakav crossover ''onda i sada'' pa pokušamo da se retrospektivno i čisto ovlaš podsetimo šta se u SKCu zbivalo i sviralo 15tak god u nazad i uopšte u prošlost, možemo da zapazimo vrlo interesantan razvojni put Beograda, a pomalo i Srbije u odnosu na bliske bratske republike.
Uopšte ne znam zašto, ali ova presprektiva posmatranja ovog događaja mi je bila najinteresantnija od svih ostalih.

Da se objasnim: nije meni ni strana ni nepoznata druga neka prespektiva recimo, pogled iz pozicije razvoja savremene domaće muzike ovog područja ili perspektiva čisto lokalnog tj. malograđanskog happeninga.
Ali čini mi se da se ona prva pespektiva bavi pomalo i svim ostalim.

I tako... 2 stejdža, izvršni direktor MTV Adrija gosn. Ninoslav među rajom ponosan, svoj na svome.
Veći stejdž za mainsream, a manji kao underground.
Na manjem nastupiše Bičarke ali ne obične nego uz standardnu pratnju Uceta na mikseti, još sa Milošem i Stevom basistom i gitaristom i bubnjarem poznatim Nemanjom (Sila) Aćimovićem.
Kratko ali veselo.
Onda na gornjem stejdžu jako dobri TBF (CRO) sa do sada očekivano najboljim zvukom u SKCu. Onda opet dole na mali stejdž i tamo neki Makedonci wonnabe nisam siguran tacno sta.
Gore 3 Slovenca tranvestita, plešu li plešu. Đuskaju, brate, bolje nego 70% žena koje sam ja video u tim raznim pozama i pokretima. E oni me baš razveseliše i opustiše. Iako mi iza leđa za vrat disaše mnogi razjareni rtaći iz kićblona (mali ortak šatrovački rtać iz malog bloka šatrovački kićblona) po svoj prilici fanovi Beogradskog Sindikata kojima je dodeljen počasni poslednji nastup na velikom stejdžu. Ali pre njih Vroom, pa čarobni Magnifico. I oni me uveseliše ko retko ko u poslednje vreme uživo.
I još jednom do dole na mali stjdž gde se okupili neki srednjoškolci iz Sarajeva da daju podršku omiljenom bendu koji je došao da svira koncert u Beograd.
Poslednja šetnja do glavne bine gde su već svi posetioci pristigli i neizdrživo očekuju nastup zvezda večeri BG SDK.
A oni samo što se nađoše na sceni nađoše i da se kurče. Ali sve nekako cool:
Šta je ovo bilo malopre? Kakva Evropa? Šta je ovo, brate?
Kakvi su ono tranvestiti došli u Srbiju, brate?

Publika već u nacionalnom transu.
Oćemo da ih karamo, brate?
I da se izvinimo svim fanovima koji nisu mogli da dođu, da dođu u Plastik u četvrtak da im se odužimo!

I kreće retko-dobro-izproduciran domaći bend pa još hiphop.
Pomislim i osetim: ''evo Srba agresora''. Ali ovoga puta na dozvoljen način, preko muzike i nastupa.

Ajme, kakva zabava. Vrlo ineresantna, slikovita i životopisna.
Pomisilm još i to kako su gotovo svi ti izvođači kao tinejdžeri sedeli ili po skloništima ili bar u restrikcijskom mraku a onda počeli da se zanimaju za muziku i osvajaju publiku širom zemlje i bliskog inostranstva. Pevaju, plešu i druže se. Možda neko nešto i zarađuje.

Jeste, ''civilizacijski'' napredak je vidljiv.


- 02:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>