|
Opet tjedan dana bez ijednog slovca!! Vrijeme mi leti ko ludo! Bio sam u subotu s ekipom na hokeju, ako se to može hokejom nazvat?! Ma nema veze, zakonski!!! Poslije smo zabrijali na jednoj rock veselici. Opet zakon! Ponedjeljak, hm... stara priča! Čitam nedjeljne novine. Da vidimo što sam to propustio u nedjelju vegetirajući kao biljka. Obećanja, obećanja...no more alcohol! Pričam si priču!!! Prijatelji su mi veliki oslonac u životu. Sretan sam što ih imam! Desi se ponekad da ne sretnem nekog od njih po mjesec dana, svatko plovi svojim životnim tokom. Ponovo se sretnemo, nastavljamo gdje smo stali, isti, nepromijenjeni. Prijatelji! P.S. Mirišiš!! |
31.01.2006., utorak
24.01.2006., utorak
|
Listam novine. Novosti. Dobre, loše, važne, one koje zaboraviš isti tren kad si ih pročitao. Kolko toga se zbiva oko nas! Bezbroj događaja u svakom trenutku. Dal sam dio toga? |
23.01.2006., ponedjeljak
|
Uh, tebalo bi zakonom zabranit ponedjeljke! Ukinut ih totalno! Izbacit taj dan iz svih svjetskih kalendara! Ponedjeljak nakon tjedan dana godišnjeg odmora. Jutarnji osjećaj Armagedona! Nakon jutarnje kavice stabiliziralo se stanje. Uh, dobro je! Kofein radi svoj posao. Inače nisam kavoljubac, al ponedjeljak je stvoren za konzumaciju i korištenje kofeina! Živjelo okamenjivanje žila!!! Vikend je bio relativno ok. Izlazak sa ekipom, lagano konzumiranje sredstava za uništavanje sivih stanica. Nismo pretjerivali! Nedjelja je bila planirana kao dan za obnovu tijela i duha. Zamišljeno lijepo! Realizacija... hm, ne baš planski. «Vincekov pohod» - naziv za parkilometarsku šetnju brežuljcima, po svježem zraku kraj vinogradskih klijeti. Uh, bilo je dobro!! Šetnja prirodom pretvorila se u šetnju klijetima. Ljudi kušaone vina su totalni zakon!!! Sretan imendan svim Vinkama, Vincekima i Vin... s malim zakašnjenjem, al valjda se prizna ne!? Ljudi, obećajem da ću se popravit kaj se postanja tiče, časna izviđačka!! |
12.01.2006., četvrtak
|
Uh kolko je prošlo od mog prvog, a ujedno i posljednjeg posta! Sram me mora bit! Vrijeme leti ko ludo, da ne vjeruješ! Kod mene ništa naročito novog. Ovaj vikend, koji je već moja daraga imala ročkas pa se ja, kako to svakom muškom biću na planetu dolikuje što se tog pitanja tiče, isprsih i kupih svojoj voljenoj poklončić. Predpoklon procedura izgledala je tako poznato! «Ljubavi, šta želiš za rođendan? – Ništa, ti si mi dovoljan!» Prijevod na muški jezik bio bi: «Ljubavi šta želiš za rođendan? – Bolje da se ne pojavljujes ako ne bude neko super iznenađenje!! Jel ti jasno?!? Super iznenađenje!!!» Prevevši si to na muški jezik, napregnuo sam svoje sive staničice da skontam neki poklončić. I tako rodi se ideja, ja je sprovedem u poklon! Moja ljubav zadovoljna, ja zadovoljan!! Doza šovinizma? Ma ne! Vjerujem da većina muškog dijela populacije razumije ovo moje laprdanje. Uh što ovo vrijeme leti! Već sam u predvikend raspoloženju. Neka feša mi se predskazuje za vikend i radujem joj se ko beba zvečki, veelikoj zvečki! |
03.01.2006., utorak
|
Hej ljudi! Sretna nova 2006. godina, s laganim zakašnjenjem! Osobno nisam započeo ovu novu godinu s nekim posebnih ushitom. Ni sam neznam zašto, al pojavila se jučer neka nostalgija u meni. Da ne vjerujes! Nostalgija za prohujalom, već zaboravljenom 2005! Čudna reakcija! Nisam dočekao novu u krugu prijatelja koje sam želio oko sebe i to je valjda razlog tome. Razmišljam o tome kako mi ljudi, barem ja, reagiramo na ove završe godišnje blagdane. Završava jedna životna, vremenska etapa. Ostavljamo je iza sebe. Kao i svaka do sada bila je prožeta životnim svaštarijama. Stara prijateljstva, nova prijateljstva, ljubavi stare, ljubavi … Bezbroj sitnica, nebrojivo trenutaka dobrih, loših, zaboravljenih, vječno urezanih u sjećanja. Ma tolko se toga dogodi u samo jednoj godini. Zato su i očekivanja od svake slijedeće zahtjevnija. Uvijek očekujemo bolje, pozitivnije, više. Što nam nosi vrijeme ispred nas? Što nam je sudbina pripremila u ovoj godini? Ma to je i bit života! Neizvjesnost! Nepredvidivost! Treba se bojat monotonije, jednobojne životne kolotečine uokvirene standardim životnim rutinama. Formula lijeka protiv toga je uživanje u životu. Uh, al sam ga sad izfilozofiro’! Eto ljudi, moj prvi post! Kratak, kratak! Al’ sta se moe. Bitno je započet, ne?! Do ponovnog pisanja i čitanja!!! |