6 sekundi

Toliko, po Guglu, treba vremena da čitači životopisa odluče jesi in ili out.

Čudesan je taj naš mozak. Na temelju par riječi u kurizivu procijeni što možeš i ne možeš. Brže i točnije, izgleda, nego neki tamo testovi.

Zato mrzim pisati životopis i motivacijsko pismo. Moji kurzivi ne privlače poglede, dapače, odbijaju ih. Sama sam kriva, trebala sam znati da će u 21.stoljeću biti važniji naslovi nego sadržaj.

Razmišljala sam i da lažem. Odustala sam. Naučili su me da lagati nije pametno. Možda malo iskriviti istinu još i nekako. Al' lagati puno nije pametno. Uhvate te kad-tad.

U životopisu, stoga, ne lažem ali zato si u motivacijskom pismu dadnem oduška. U tom transu napišem i totalne gluposti. Bude mi krivo, kada dođem sebi i hladne glave pročitam što sam to, zapravo, napisala. Grizem se.

A onda se sjetim da čitači životopisa, sudeći po statistici koju uredno vodim, moj ionako pročitaju samo do naslova prvog poglavlja. I odmah znaju kako završava.

Razumijem ih. Vrijeme je novac. Njihov, ne moj. Tako oni štede. Ja se, s druge strane, razbacujem. I vremenom i novcima. Živce sam davno potrošila.

Dogodi se koji put i da pogodim. Ne riskiram pri izboru natječaja. Prilagodim životopis opisu radnog mjesta i radnim zadacima. U motivacijskom pismu argumentirano ukažem na dodanu vrijednost koji donosim. Prođe ponekad, moram priznati.

Intervjua se ne bojim. Znam se predstaviti na telefon, čitati na sat i kucati na zatvorena vrata. Kompetentna sam, dakle.

Imam tremu, naravno. Ali znam što će me pitati. Hvala nebesima na Guglu. Ne mogu falit'. Svi koriste isti Gugl, uostalom.

Osim toga, 15 sam godina pogađala potrebe i želje drugih, to mi je bio posao. Znam što ljudi hoće i prije nego što progovore. Pa se serviram na pladnju.

Statistički gledano, uživo sam puno privlačnija nego na papiru. Ne fizički, nego verbalno. Uspijem se i prodati, s vremena na vrijeme. Al' ne znam se dobro cjenkati pa se dam jeftino, ispod cijene. Nema veze, samo da ode, još malo pa nestalo.

Međutim, naivna sam. Vjerujem vlastitim ušima i očima.

U tom zanosu što sam napokon nekoga uvjerila da činim više koristi nego što pravim štete, gotovo redovito zaboravim gdje sam. U nas ništa nije kako se kaže. I napiše. Prava zona sumraka.

Pitala sam Gugl što da napravim. Kaže on da ovaj naš običaj - kažem jedno, pišem drugo i tražim treće - nikako ne može prokljuviti.

Al', kad si u Rimu ponašaj se ko' Rimljani. Idući put podebljaj svoje naslove. Ako te uhvate, nema problema, uvijek mo'š nestat' u 6 sekundi. Neš' bit ni prva ni zadnja, veli Gugl.

Oznake: životopis, natječaj