**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Izgled drvenoga kriza prije restauracije.


Izgled drvenoga kriza poslije restauracije.





Postovani posjetioci bloga.
Kako sam i napisao u jednom od prosli postova doslo se i na ideju da se spasi stari kriz na Paljikama kojeg je zub vremena dobro naceo i prijetilo mu je raspadanje.
A drveni kriz ima svoju povijest (procitajte donji tekst),i bilo bi steta da propadne.

Od novca sto je ostao od betoniranja puta (163 KM) a u dogovoru sa odborom za izgradnju puta za Babice odluceno je da se zastiti stari drveni kriz na Paljikama od daljnjega propadanja,tako da se napravio aluminijski okvir sa staklom koji je sa prednje strane plastificiran. Obnova kriza kostala je 270 KM.Ostatak novca od 107 KM platili su dobri ljudi koji zele ostati anonimni. A hvala i svima vama koji ste pomogli akciju betoniranja puta za babice svojim radom i dragovoljnim prilozima jer i vi ste doprinjeli da se ovaj kriz spasi od propadanja.
Kriz je ponovno postavljen 24.01.2014. na straznji zid kapelice(gdje je i bio oduvijek) a postavili su ga Zeljko Vrhovac i Rudo Babic.
Hvala svima.




POVIJEST DRVENOG KRIZA NA PALJIKAMA.
Vec se zaboravilo da je na Vlasicu,na Devecanima postojala kapelica posvecena sv.Iliji Proroku.Ondje su kao i na vecini mjesta planine Vlasic,skoro sve livade u vlasnistvu ovcarevskih zupljana.Nije zapisano tko je kapelicu ikada sagradio.Sigurno je sagradjena akcijom samih zupljana.Jedini zapis koji postoji u arhivskim dokumentima je onaj iz 1939.g.Rijec je o dopisu ondasnjeg zupnika fra.Ladislava Fisica,koji 1.travnja1939. upraviprovincije Bosne Srebrene pise:
"Poznata je akcija,da se na Vlasicu,tj,na Devecanima podigne kapelica u cast sv.Iliji.Tamo je i prije bila kapelica ali se gotovo sva urusila.Posto je Vlasic na teritoriji ove zupe,to moram s ovom zupom biti zainteresiran.Gradjani Travnika iseljaci okolice odusevljeni su.Konstituiran je ad hoc(a u tu svrhu,op,autor)i odbor, a ja sam predsjednik,a gospodin profesor Jovic tajnik.Gospodin profesor zbilja mnogo radi, i eto je dosao u sarajevo da kupi milodare,pa vam ga ovom prigodom preporucujem,da ga i Vi s Vase strane pomognete i dalje preporucite".
Profesor Jovic je banjalucki katolik,a predavao je u isusovackoj gimnaziji u Travniku.Nema u arhivskim zapisima nikakva traga,je li kapelica obnovljena ili nije.Danas su jedva uocljivi temelji na kojima je izgradjena.


U sjecanju zupljana Ovcareva ostalo je da se ondje svake godine o Ilindanu slavila sv.misa i tom prigodom dosao bi na misu veliki broj vjernika.Medjutimcesto je dolazilo,kako sam cuo od starijih zupljana,tom prigodom,medju vjernicima do svadja tuca pa i ubojstava.To je ,najvjerojatnije,bio razlog,da su svecenici otkazali misno slavlje za neko vrijeme.Uskoro je doslo i do Drugog svjetskog rata pa se zameo trag i samoj kapelici.Ona vise nije nikad obnovljena,alisu vjernici iz sela Paklareva uzeli veliki drveni kriz,koji je bio u ili pred kapelicom i snijeli ga u selo.Postavili su ga na Paljikama kod novoizgradjene kapelice.On i sad ondje stoji i prisjeca nas na nekadasnju kapelicu sv.Ilije Proroka na Devecanima.


Na gornjoj fotografiji jedna od zadnjih misa na Devecanima oko 1937 g.

Kada je veliki drveni kriz snesen sa Devecana,postavljen je na brdo iznad Babica,zaseoka sela Paklareva.To se brdo zove Paljike.Vjerojatno je doslo od rijeci paliti,paljenje pa Paljike,jer su ljudi u oskudici za livadama na kojima ce kositi sijeno,krcili i palili smreke i razno grmlje,pa tako dobili nekoliko strmih livada.
Kriz je postavljen da stiti selo od munje,grada i zla vremena.Znalo se naime dogoditi da padnu velike kise pa se sa obronaka Vlasica sruce na selo Paklarevo.Nedugo nakon toga napravili su Paklarcani,sa posebnim zauzimanjem stanovnika Babica,koje se nalazi na podnozju Paljika kapelicu i nazvali je kapelica sv.Ante padovanskog.Kupili su i zvono.Kum zvona bio je Anto Domic,stanovao u Meljancevom dolu,a zvono je na kolju na ramenima cetvorice ljudi koji su se usput izmjenjivali,sa Vlaka izneseno na Paljike.

Vec vise desetljeca zvono na Paljikama zvoni i navjescuje smrt umrlog u Paklarevu;a kad sprovod krene prema groblju Lanisce,svojim zvonkim tonom prati pokojnika od kuce do groba.Mjestani su uvjereni da ih zagovor sv.Ante,u ciji su spomen podigli kapelicu,stiti od vremenskih nepogoda i drugih neprilika.
Sv.misa na Paljikama slavila se obicno u nedjelju prije ili nakon svetkovine sv.Ante.
Tako je bilo sve do rata.Nakon rata sv.misa se slavi obicno u nedjelju nakon svetkovine sv.Ane.26.srpnja.
Razlog je ove promjene u tome sto za sv.Anu mnogi zupljani Ovcareva,koji zive diljem Europe,pa dojdu kuci,pa onda ih velik broj dojde i na Paljike.
Na Paljike se moze doci sa Vlaka(sredina Paklareva)preko Valjancica(Valjancici se zove naselje u kojem stanuju iskljucivo zitelji s prezimenom Valjan)pa do Okretica(Okretic poziva putnika da se okrene i svoj pogled jos jedanput svrne na prekrasnu Paklarsku prodolinu);dalje ide put preko Babica pa uzbrdicom na Paljike.Moze se doci s Vlaka i drugim putom;preko sela,Meljanceva dola do u Babice,pa istim putom uzbrdo do Paljika.Usput se hodocasnik moze napit naizvoru pitkr vode u Babicima,koja silazi sa devecanskog izvora.
Tekst i 2 fotografije sa Devecana su preuzete iz iz knjige Spomenica u povodu 180 godina zupe Ovcarevo,koju je napisao nas Paklarcanin dr.fra.Velimir Valjan.A knjiga govori o proslosti i sadasnjosti u zupi Ovcarevo i steta je da se ne procita,jer to je knjiga koju bi trebala imati svaka obitelj sa Ovcarevske zupe a koja se moze nabaviti u zupnome uredu u Ovcarevu.

Fotke;Zeljo Vrhovac
Uredio;J.O.Oska