Osjecka::piranA

I was five and he was six
We rode on horses made of sticks
He wore black and I wore white
He would always win the fight

Bang bang, he shot me down
Bang bang, I hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, my baby shot me down.

Seasons came and changed the time
When I grew up, I called him mine
He would always laugh and say
"Remember when we used to play?"

Bang bang, I shot you down
Bang bang, you hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, I used to shoot you down.

Music played, and people sang
Just for me, the church bells rang.

Now he's gone, I don't know why
And till this day, sometimes I cry
He didn't even say goodbye
He didn't take the time to lie.

Bang bang, he shot me down
Bang bang, I hit the ground
Bang bang, that awful sound
Bang bang, my baby shot me down...

Imas jednu minutu . kad je raspolovis na šezdeset sekundi ostaje ti šezdeset misli od kojih se barem 3 četvrtine njih dijeli na barem još toliko njih. Mama dođe kod mene u sobu i ja pored ugašenog kompa sjedim u fotelji i gledam u crni monitor.
Šta radiš? Ništa.
Koliko dugo tako sjediš? Nemam pojma.
Zašto? Ne znam.
Jesi dobro? Aha.
Da vam pravo priznam ne sjećam se o čemu sve nisam razmišljala. Jesam li uopće razmišljla ili su mi misli letimice prelazile u jednu pomisao..Kao kad sanjaš...Sanjaš jedno mjesto i onda se zamisliš oko jedne sitnice i nastavljaš san u nekom paralelnom kaosu koji samo tvoja glava može otpetljati i to bez nekih pravila ili konačnih rješenja. Tako je jer je tako.
Upisala sam se na fax. Na engleskom nisam prošla..falilo mi je nešto sitno bodova tak da sam upisala pravo eto da radim nešto godinu dana. Blagi užas ali šta..ne živciram se..bar ne previše. Imam i gorih stvari oko kojih bi se mogla zivcirati. što sam starija postajem svjesnija kako je ova država jedno veliko sranje. Bogati se bogate još i više ..ako nisi bogat možeš samo sanjati da eš nekim slućajem dobiti na lutriji ili nekoj nagradnoj igri nešto novaca i da izvlačenje neće biti namješteno i da te porez pri tome neće oderati i da ćeš od svega toga imati neke koristi bar djeci svojoj kupiti čokoladu. A jebi ga uvijek se možemo vratiti u ono vrijeme kako su mi mama i tata pričali da su jeli naranče i orahe sa medom... jupi!
Hvala bogu i mojoj nesretnoj glavi da sam se bar malo pronašla u ovom ludilu. Kad malo bolje razmislim ovo nije ludilo..ovo je zapravo normalno..a šta je normalno nego ono što je uobičajeno..hm? dakle.. Uz moj prekokrasni pmssu me uhvatila sjećanja, stari buketi , gluposti oje ..ponavljam..ne znam zašto čuvam..slike..brr..i onda još pametna ja upalim glazbu i svira meni po mozgu..jesam to stvarno trebala napraviti...šta ako sam nam trebala dati još jednu šansu...šta ako je on onaj pravi...zašto se nismo kasnije upoznali...bla bla..smrc šmrc...cmoljim u fotelji i gledam u mobitel..da mu napišem nešto ili ne...i naravno da sam morala..ALI NEKA SAM!!!! Prekinem s dečkom jer mi je trebalo vremena da provedem sama sasobom.. toliko me umirio kad mi je rekao..Ja znam da ćeš ti to rješiti ..samo polako i slušaj ono što osjećaš, ja te podržavam u svemu. Toliko su mi pomogle te njegove riječi da mi je bilo užasno ostaviti ga (na 2 dana!!!) :((((((((((( i nađem se s razbibrigom koju sam napustila prije 6 mj i kreten me poljubio. ah.. U tisućinki sekunde sam shvatila gdje mi je mjesto. Odma sam nazvala I. i , toliko mi je falio u ta 2 dana..više nego onih mjesec što je bio na moru. Uh.. Konačno bar znam gdje sam..
Hm.. šta mislite jesu plavuše stereotipne?

došla sam s prijemnog. neću ništa mislit. ni dobro ni loše. sutra ću saznati kako je prošlo. brrr. ..jel nije grozno kad morate čekati??

baš slušam Donnu Summer. Odličnoooooooooo...

biflam nepravilne glagole.. a mrzim biflati...a tješim se nema toga puno pa naštrebat ću ih makar na silu!! to ne može biti toliko teško..ima jedno 15-tak stranica (A4format)..font negdje 10..a šta..moglo je biti i gore..nekak ću ih ugurat..malo na jedno uho..malo na drugo...a lampica valjd neće pregorit...ha ha ha ..valjda... još samo par dana...do ponedjeljka...
brrrrr... danas stojim u redu (predajem papire za upi i na pravo za svaki slucaj) i cura do mene prica kako se vec 2 god. nije mogla nigdje upisat...aaa...jebote valjda nisam i ja taki baksuz... ajme sad sam postala vec nervozna...

Dragi se vratio. KONAČNOOOOOOOO :) Kermit.. hi hi hi