Službeni jezik u Republici Hrvatskoj zove se hrvatski književni ili standardni jezik.
Hrvatski jezik je zapisan (rječnik) opisan (gramatika ili slovnica) i propisan (pravopis).
Hrvatska narječja: štokavsko, kajkavsko, čakavsko
Hrvatski govori: jekavski, ekavski, ikavski (dijete, dete, dite)
Riječ može imati osnovno i preneseno značenje.
Boli me glava. – osnovno značenje
On je glava kuće. – preneseno značenje
U hrvatskom jeziku postoji 10 vrsta riječi, 5 promjenjivih i 5 nepromjenjivih
Promjenjive vrste riječi: imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi
Nepromjenjive vrste riječi: prilozi, prijedlozi, uzvici (usklici), veznici, čestice
Svaka promjenjiva riječ ima osnovu (nepromjenjivi dio riječ) i nastavak (promjenjivi dio riječi):
škol-a, škol-i, škol-u, škol-om
PRILOZI- nepromjenjiva vrsta riječi koja se prilaže glagolima i izriče različite okolnosti radnje (mjesto, vrijeme, način radnje)
Razlikuj priloge: gdje-mjesto; kamo-cilj; kuda- kojim putem
Neki prilozi imaju isti oblik kao pridjevi srednjega roda; prilozi (uz glagol)- kako? pridjevi (uz imenicu)- kakav?)
Lijepo dijete lijepo pjeva.
PRIJEDLOZI- nepromjenjiva vrsta riječi koja se predlaže (stavlja ispred) imenicama ili zamjenicama i izriče odnos između bića, stvari i pojava
od- građa (a ne pripadnost); kod- mjesto (a ne cilj); k/ka-cilj; s/sa- društvo (a ne sredstvo)
sa- ispred riječi koje počinju sa s, z, š, ž ( sa Sanjom, sa Željkom)
ka- ispred riječi koje počinju s k, g (ka Karlu, ka gradu)
prilog- uz glagol; prijedlog- uz imenicu ili zamjenicu
Stojim ispred škole.- prijedlog
Dođi ispred. - prilog
VEZNICI- nepromjenjiva vrsta riječi koja povezuje dvije riječi, dva skupa riječi ili dvije rečenice
ispred veznika a, ali, nego, no, već stavljamo zarez
ispred veznika i, pa, te, ni, niti, ili ne stavljamo zarez
USKLICI- nepromjenjiva vrsta riječi kojom izričemo osjećaje, raspoloženje, doziv ili oponašamo zvuk iz prirode
Usklik od rečenice uvijek odvajamo zarezom ili uskličnikom (ako su samostalne rečenice)
Hura, pobijedili smo! Hura! Pobijedili smo!
ČESTICE- nepromjenjiva vrsta riječi kojom oblikujemo ili preoblikujemo rečenice
Najčešće čestice: zar, ne, li, da, neka, baš, god
Idem u kino. Ne idem u kino. Zar idem u kino? Baš idem u kino!
IMENICE-promjenjiva vrsta riječi kojom imenujemo bića, stvari, pojave
imenice: opće- ruža (cvijet-malo slovo) i vlastite- Ruža (žensko ime-veliko slovo)
Promjena imenica kroz 7 padeža zove se DEKLINACIJA ili SKLONIDBA
NOMINATIV (tko? što?)- padež imenovanja, u rečenici vršitelj radnje, nikad ne dolazi s prijedlozima
AKUZATIV (koga? što?)- izriče predmet glagolske radnje, a s prijedlozima može izreći mjesto ili vrijeme
GENITIV (koga? čega?)- izriče građu, pripadnost, djelomičnost, nemanje
DATIV (komu? čemu?)- izriče smjer glagolske radnje, bez prijedloga ili s: k, nasuprot, unatoč, usprkos
LOKATIV (o komu? o čemu?)- padež mjesta, uvijek dolazi s jednim od prijedloga: na, o, po, pri, u
INSTRUMENTAL (s kim? s čim?)- izriče sredstvo (bez prijedloga s) ili društvo (s prijedlogom s)
VOKATIV (oj!)- padež dozivanja, od rečenice se odvaja zarezom ili piše posebno s uskličnikom
Mama, dođi! Mama!
PRIDJEVI- promjenjiva vrsta riječi koja izriče svojstva ili osobine bića, stvari ili pojava. Odgovaraju na pitanja: kakvo je što (opisni pridjevi), čije je što (posvojni pridjevi), od čega je što (gradivni pridjevi)
-pridjevi izvedeni od vlastitih imena na –ski, -ški, -čki, -ćki pišu se malim slovom, osim ako to nije prva riječ nekoga vlastitoga imena (bjelovarski, ali i Bjelovarski list!)
-pridjevi izvedeni od vlastitih imena na –ov, -ev, -in pišu se velikim slovom (Ivanov, Hrvojev, Anin)
Neki pridjevi mogu izraziti određenost i neodređenost.
- neodređeni oblik pridjeva- Kakav? (ima ništični nastavak- Ř) Ivan je odličan.
- određeni oblik pridjeva- Koji? (ima nastavak –i) Odlični učenici uspijevaju.
Uspoređivanje pridjeva po stupnju svojstva koje izriču zove se komparacija ili stupnjevanje.
I. STUPANJ- pozitiv
II. STUPANJ- komparativ (pozitiv + nastavak –ji, -iji, -ši)
III. STUPANJ- superlativ (predmetak naj + komparativ)
nepravilna komparacija: dobar-bolji-najbolji; zao-gori-najgori
- ako je u pozitivu ije, ono se u komparativu krati u je: lijep- ljepši
- pridjevi koji počinju s j u superlativu se pišu s dva j: najjasniji
ZAMJENICE- promjenjive riječi koje zamjenjuju neke druge riječi
OSOBNE zamjenice- zamjenjuju osobe ili lica (govorne osobe)
JEDNINA
1. osoba (govornik)- ja
2. osoba (sugovornik)- ti
3. osoba (negovornik)- on, ona, ono
MNOŽINA
1. osoba (govornici)- mi
2. osoba (sugovornici)- vi
3. osoba (negovornici)- oni, one, ona
Osobne zamjenice imaju naglašene (tebe, mene, njega…) i nenaglašene oblike (te, me, ga…)
BROJEVI- promjenjiva vrsta riječi koja izriče točnu količinu (glavni) i točan poredak nečega (redni)
Ako redne brojeve pišemo brojkom, stavljamo točku! 5- pet, 5.- peti
- od glavnih brojeva sklanjaju se jedino brojevi jedan, dva, tri i četiri
brojevne imenice- stotina, tisuća, milijun, milijarda
GLAGOLI- promjenjiva vrsta riječi koja izriče radnju, stanje i zbivanje
- obilježje glagola: izriču vrijeme (prošlost, sadašnjost, budućnost), glagolske osobe (1., 2. i 3. osoba), glagolski broj (jednina i množina)
pomoćni glagoli- pomažu u tvorbi glagolskih vremena: biti, htjeti
Rečenične službe: SUBJEKT i PREDIKAT
PREDIKAT- temeljni rečenični dio koji izriče što se u rečenici radi ili zbiva. Predikat se izriče glagolom.
Predikat se može sastojati od jedne riječi ili skupa riječi.
Ivan radi u vrtu. Ivan je radio u vrtu.
Dijelovi predikata mogu biti razdvojeni: Ivan je naporno radio u vrtu.
SUBJEKT- dio rečenice koji izriče vršitelja radnje, odgovara na pitanje tko ili što vrši radnju
-subjekt u rečenici može biti neizrečen, ali ga otkrivamo prema glagolskoj osobi
Nisam naučio. Tko nije naučio? ja- subjekt
-rečenica može biti i s više subjekata: Ravnateljica, učitelji i svi učenici škole otišli su na izlet.
|
