Osijecaji
16.01.2006., ponedjeljak
I decki znaju bit romanticari..
 Ne znam kako da počnem ovo pismo, ne znam zašto ti ga uopšte pišem ali postoji nešto u meni, nešto što me noćima proganja tvoj lik mi je stalno pred očima, tvoj glas u mislima tvoj dolazak čekam noćima u tvojim očima vidim da si zaboravila da voliš da si izgubila nešto što nikada naći nećeš moji su dani dosadni i glupi, moj život više nema smisla oprosti, ako sam te nekada povrijedio ili nešto loše napravio znam da volim, razumijem da patim, znam da ovo jednom će proći ali bol koji si mi nanjela ostaće još dugo u meni sudbina je tako htijela da ne osjetim tvoje usne i pravu ljubav koju prema meni možda nisi imala lutam po snovima, izgubljenim danima i pustim noćima tražeći tvoj izgubljeni lik pobjegao bih na kraj svijeta da ne žalim ni za čim izgubio sam te, ali su ostala osjećanja od kojih ne mogu nigdje pobjeći uz tebe sam shvatio da svaka sreća ima svoj početak i kraj i da ponekad moramo zaboraviti voljenu osobu molim te, oprosti mi, što sam te ipak greškom zavoljeo  |
