petak, 15.01.2010.

Lectio Divina – Božansko čitanje

1. KORAK Prvi korak Lectio Divina je lectio, tj. čitanje. U tom koraku važno je pokušati dokučiti što nam tekst govori, tj. čitati, slušati i «gledati» biblijski tekst. No, da bismo mogli čuti i razumjeti tekst potrebno je ozračje «tišine», tj. potrebno je otkloniti «vanjsku» buku, kao što je npr. glazba, TV, galama s ulice i sl., te pronaći mirnu sredinu. U tom kontekstu dobro je ugledati se na Isusa koji u Mt 6,6 kaže: «Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.» Isto tako važno je otkloniti i «unutarnju» buku (nemir srca: mržnja, neopraštanje, svađa, zavist, lakomost i svaka vrsta «teškog» grijeha). Tek sada čitamo tekst, polako, pažljivo i više puta. U tekstu, zatim, nastojimo uočiti glavnu misao teksta i posebnu pažnju posvećujemo: 1) likovima u tekstu i njihovom međusobnom razgovoru (naravno, ako postoje); 2) odvijanju radnje, odnosno pokušat ćemo utvrditi mjesto i vrijeme radnje i 3) gramatičkoj razini teksta, tj. pažnju posvećujemo glagolima, jer se njima izražava radnja. 2. KORAK Drugi korak Lectio Divina je: meditatio ili razmišljanje. Za vrijeme prve faze neka misao ili rečenica zasigurno će obuzeti našu pažnju (ako su uvjeti zadovoljavajući) i to bez naše svjesne intervencije. Ta riječ ili misao nas je «pogodila», zahvatila, zainteresirala, uznemirila, «isprovocirala», smirila i to: 1) bilo da je u nama izazvala snažne osjećaje, 2) bilo da je u nama izazvala intelektualnu znatiželju. Na toj riječi/misli trebamo se zadržati tijekom «razmišljanja» ili prebiranja u srcu po uzoru na Mariju, kao što nam to svjedoči Lk 2,19: «Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.» Tu riječ/misao trebamo ponavljati u sebi, uživati u njoj, možda naučiti napamet, te je «preživati». (Sjetite se kako životinje preživaju hranu, koliko taj proces traje, kako se životinja posve usredotočuje na to što čini...) Na taj način ta riječ/misao ulazi u interakciju s našim mislima i osjećajima, djelima i uobičajenim načinom našega života, tj. naših životnih stavova te ponekad osjećamo da nas Božja Riječ izaziva ili osuđuje, hrabri ili tješi – odjednom se nađemo na «vjetrometini Božje Riječi». 3. KORAK Treći korak Lectio Divina jest oratio ili molitva. Ona se, zapravo, razvija iz prijašnjih koraka, jer interakcija Božje Riječi i mog života izaziva izgovaranje molitve. 1. Ako je plod pozitivan - npr. «Slavim te Oče i ponosim se velikim djelima koje si za mene učinio u mom životu...» ili molitva zahvale za trenutak lijepog iskustva, npr. «Hvala ti Oče za Tvoju prisutnost u mom životu...» te nakon toga slijedi molitva prošnje za neko drugo veliko djelo. 2. Ako je plod negativan – prvotno se javlja molitva prošnje i vapaja, npr. «Oče, oprosti mi...», «Gospodine, spasi me...» ili «Isuse, smiluj mi se...», a nakon toga može uslijediti zahvala ili slava Bogu. Važno je znati, da bi molitva bila molitva, potrebno je čuti Božji odgovor na našu životnu situaciju koja je došla u interakciju s Njegovom riječi. Kao što je naša molitva mnogostruka, tako je i Božji odgovor mnogostruk i može se manifestirati na različite načine, kao što su npr. osjećaj Božje blizine, oproštenje, osjećaj spašenosti, pokazivanje ispravnog puta itd. 4. KORAK Posljednji korak jest: contemplatio – motrenje ili bolje rečeno, uživanje u Božjem odgovoru. Ovdje više ne razmišljamo o biblijskom tekstu, niti ponavljamo riječ/misao, niti molimo, nego jednostavno «gledamo» i «motrimo» Božji odgovor. Ti trenuci slični su susretu dvoje prijatelja koji, nakon što su iznijeli jedan drugome najdublje događaje protekle razdvojenosti, sjede ili stoje jedan pokraj drugoga te je njihova fizička blizina, kao znak njihovog unutarnjeg jedinstva misli i srca, dovoljna za njihovo uživanje, tj. riječi više uistinu nisu potrebne.

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.