četvrtak, 10.12.2009.

Treća nedjelja došašća

10 Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" 11 On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." 12 Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" 13 Reče im: "Ne utjerujte više nego što vam je određeno." 14 Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." 15 Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16 Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17 U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." 18 I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje. (Lk 3, 10 – 18) Ivan Krstitelj poziva na krštenje, a to znači na obraćenje, na preobrazbu. Uočio je da je nemoguće početi 'mesijansko vrijeme' ako ljudi ostanu isti, 'stari'. 'Stari čovjek' očito ne zamjećuje božanski dolazak, ne zamjećuje ni božansku poruku, pa čak ni one koji na to pozivaju. Znamo također da je čovjek Jedno biće. On je biće tijela i duha, ali jedno biće. Stoga nema obnove bez potpune preobrazbe. Traži se 'zaokret' u tijelu i duhu. Potrebno je krštenje tijela i duha, potrebna je radikalna preobrazba. Nekada izgleda da mi prihvaćamo neku preobrazbu ili samo tijela ili samo duha. Dok se ne dogodi potpuna preobrazba nema niti stvarne preobrazbe, obraćenja. Idući ususret Božiću (primičući se blagdanu Isusova utjelovljenja) potrebno nam je pripraviti se u tijelu i duhu. Što bi to značilo obnoviti se u tijelu? Evo baš nam današnje evanđelje govori o stupnjevitoj preobrazbi. Za sve ljude vrijedi: pomagati (dijeliti) s drugima materijalna dobra. Dijeliti s gladnima i golima. To nam ne ide samo od sebe. Potrebno je nekako na sebi izvršiti 'agresiju'. U svima nama drijema egoizam. Potrebno je početi savladavati svoj egoizam na razini tijela i duha. Svi se mi trebamo 'učiti' dijeliti materijalna dobra, pa darivati i samoga sebe. Nikome to ne ide samo od sebe. A isto tako kad se 'nauči' dijeliti materijalna dobra otvara se neizreciva mogućnost i bogatstva duha. Blagdan Božića ubrzava nas i upozorava da ne budemo kršćani i humani u duhu a ne i kršćani i humani u tijelu (materijalijama). Tijelo očituje duh, a duh djeluje preko tijela. Onima koji obnašaju zajedničke službe postavljen je upit i uputa što danas trebaju raditi da se priprave 'za bolja vremena' (za Boga). Sve su te službe određene u svojoj odgovornosti i u svojoj vlasti. Nitko nema više vlasti negoli odgovornosti. Odgovornost i vlast su proporcionalni. Opasnost je da se ne prijeđu ovlaštenja. Niti se od 'podložnika' može tražiti veća podložnost nego li što je odgovornost (to je zakon) niti se smije prijeći u vlast. Na ovome planu vladaju velika prekoračenja i nejasnoće, pa i anarhija. Sada 'Ivana' slušaju i ljudi koji su na vlasti pa je dobro da ga i razumiju. Dobro je da razumiju ovlasti i obaveze. I kršćane i nekršćane, vjernike i nevjernike vreba opasnost preuzimanja više ovlasti i zahvaća ih nagon za dominacijom. Moglo bi se reći da je svatko pri nekoj 'vlasti' i da svatko treba postati svjestan da ne prijeđe svoja ovlaštenja koja proizlaze bilo iz roditeljske 'ovlasti' bilo iz institucijske. Čovjekova je srž u njegovom duhu. Ako se čovjek ne preporodi u duhu sva druga ponašanja bit će nešto površno i ne događa se potpuni zaokret. U ljudskom duhu se 'legu' sva dobra , sve ljubavi, ali i sva zla i nedjela. Najvažnije jest da se čovjek preobrazi u duhu, da bude kršten u duhu. Zato Ivan Krstitelj i naglašava da on pripravlja samo izvanjski, a Bog je onaj koji preobražava dubinu. Tu u dubini i jest Božje mjesto, ali tu može biti i smetnja Bogu da ne bude u čovjeku (Cf. M. Eckhart). Čovjekova punina i sreća nalaze se u srcu i rastu iz njega. Međutim, potrebno je srce oplemeniti da bude što sličnije Bogu (Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku!) Kad je čovjek sličniji Bogu tada je bliži i čovjeku. Čovjek i čovječanstvo su na Božjoj vijači. Zbiva se dijeljenje 'žita' od 'pljeve'. To sami u sebi moramo omogućiti, ali i cijelom svijetu. Pročistimo svoja srca da bi se u njima rodi Bog Isus. On dolazi, no hoće li naći zatvorena naša srca - našu dušu? Marijan Jurčević, OP

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.