petak, 07.11.2008.

DANI DRAGUTINA TADIJANOVIĆA

U sklopu manifestacije „Dani Dragutina Tadijanovića“, a u povodu njegova 103. rođendana održan je u utorak 4. studenog u prostorijama Franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu svečani skup „Sjećanje na Dragutina Tadijanovića“, pjesnika, akademika i počasnog građanina Slavonskog Broda koji je preminuo 25. lipnja prošle godine. Organizatori svečanosti uz Franjevački samostan su bili Grad Slavonski Brod, Ogranak Matice Hrvatske Slavonski Brod i Turistička zajednica. Uvodne riječi brojnim nazočnim među kojima su bili ugledni hrvatski građani, provincijal fra Željko Železnjak, predstavnici vlasti i rodbina pjesnika Tadijanovića, uputili su fra Sebastijan Golenić, gvardijan samostana i Antun Bartek, predsjednik Organizacijskog odbora. Svoja sjećanja na pjesnika Tadijanovića izrekli su brodski gradonačelnik Mirko Duspara, predsjednik ogranka Matice Hrvatske SB Ivan Medved, potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, akademik Dubravko Jelčić, svećenik akademik Ivan Golub, predsjednik uprave Školske knjige Ante Žužul, akademik Stjepan Babić te Jasna Ažman i fra Domagoj Šimunović. Dirljivim riječima i s puno emocije glumica Nada Subotić uz svoja je sjećanja recitirala i nekoliko posebno joj dragih Tadijanovićevih pjesama, dok su svečanost glazbom uzveličali Gorana Biondić, sopran, Ana Dedić, glasovir i Naike Dapiran, flauta. „Bili smo ponosni na njega, družili se s njim u radosti. Opjevavši svoje Rastušje ostavo nam je uzor kako treba poštovati svoje, klanjati se i s ljubavlju i s poštovanjem sjećati se svojih predaka. Pronalazio je ono najbolje da istakne dostojanstvo čovjeka, obitelji, majke, knjige. Družio se s najmlađima, učio ih da se s ponosom potpisuju imenom i prezimenom i čuvaju svoj hrvatski jezik. Bio je najzaslužniji član Akademije znanosti i umjetnosti. Zapažao je svaki detalj, sve mu je bilo važno, sve što se pisalo i govorilo. Volio je život i trudio se provesti ga sa što više prijatelja, učiniti što više dobročinstava. Zapažao je svaki detalj ne samo svog života nego i svojih prijatelja i suvremenika, kao i prethodnika. Imao je fenomenalno pamćenje. Znao je važnost riječi te je na svoj pjesnički način prenosio Božju poruku. Oko njegovih stihova okupljali su se mnogi ljudi. Čak mu je i rukopis ostao nepromijenjen. Svaki je događaj pretvorio u pjesmu, a svaka je njegova pjesma ispjevana u punini jezičnog izraza. Svojim je djelima ostvario puninu hrvatskog jezika te mu je sljedećih tisuću godina osigurano mjesto u hrvatskoj književnosti“ kazano je, između ostaloga, na svečanom skupu o Dragutinu Tadijanoviću. Tom je prigodom predstavljena i najnovija knjiga „Zeleno voće“ u kojoj su po prvi puta objavljeno 9 Tadijanovićevih pjesama. Pjesnik je smatrao da nisu dovoljno "sazrele" i nije ih ranije tiskao (među njima je i Zapad sunca nastao u brodskom samostanu 1921.), no oporučno ih je u jednom zelenom fasciklu ostavio prijatelju Jelčiću da odluči o njihovom objavljivanju te je znakovito dobila i naslov „Zeleno voće“. Poslije prvog dijela svečanosti u sklopu samostana je otvorena spomen-soba Dragutina Tadijanovića u kojoj je on s još dvojicom mladića stanovao kao učenik realne gimnazije i napisao svoje prve pjesme. Kako su otvorenje inicirali domaći franjevci sobu je i svečano otvorio gvardijan samostana fra Sebastijan Golenić. B. Lukačević

- 21:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.