|
Ležala sam nepomično u krevetu gledajući tupo u strop.Misli su se nizale jedna za drugom postepeno gubeći energiju.Polako ali sigurno tonula sam u ponor,u crni bezdan,nemoćna da više pružim bilo kakav otpor.Zlokobni zvuci su na trenutke prolazili mojim obamrlim sjećanjem.Ah da, sjećanje bijaše bolno poput oštrice mača zarivene u meko tkivo duše.Nisam više bila u samostanu.Bila sam negdje drugdje, na nekom meni nepoznatom,neobičnom mjestu.Vani je još bio mrak a meni se činilo da se budim iz nekog drugog sna.Trnci su mi se uzdizali uz leđa sve do vrata.
Znoj mi se slijevao niz tijelo.Naglo sam iskočila iz kreveta i uzela mač s poda.Njegova hladna drška u mojim rukama ulijevala mi je stanovitu sigurnost.Polako sam otvorila vrata,provirila i zakoračila u neobično dug hodnik.Miris dogorjelih baklji polako se uvlačio u moje nosnice,nije uspio sakriti miris krvi u zraku.Negdje na kraju hodnika kao da je neki dječji glasić dozivao,čuo se i vrisak žene,vrisak koji je netom utihnuo kao da žena nakon njega više nije bila živa.Polako sam koračala hodnikom dugim kao vječnost.Ugledah ogromna,masivna vrata od kovanog željeza.Nisam ih mogla pokrenuti.Natrag više nisam htjela...a s druge strane možda me čekala neka bolja zbilja od ovog ludog psihotičnog sna koji je više ličio na dušu zatočenu u tunelu.Počela me hvatati panika.Učinilo mi se kao da mi se zidovi primiču,čudan klautrofobičan osjećaj pritisnuo je moje tijelo.
U posljednji tren,nekim čudom vrata su se otvorila a ja sam zakoračila u grad...grad čije su kuće lizali dugi plameni jezičci.Na trgu su bila postavljena dva trona na kojem su sjedili pokojni kralj Terenas a pored njega sin Arthas.Nebo se zacrnilo od gustog, neprobojnog dima.Osjetih kako je netko položio ruku na moje rame.To je bio moj otac Uther.Tiho mi je šapnuo na uho: "U tebe polažem moju zadnju nadu,kćeri moja...Nemoj me iznevjeriti!"
Odjednom čujem kako netko doziva moje ime u daljini.Kad sam otvorila oči ošinula me jarka svjetlost sunca.Nalazila sam se u dvorištu samostana ležeći uz neki kip.Pored mene je stajao Dragonseeker zbunjenog i zabrinutog pogleda.
|
