Da se razumijemo... Ovaj blog nije umjetnost, kao sto ja nisam umjetnik, niti je ovo ljepota, niti ljubav, niti je ovo sreca, zalost, niti emocija, vec samo nesto-kao misli koje uoblicavam slovima, zudeci za danom kada ce moja vjestina biti sposobna moju ljubav prema lijepom uobliciti glazbom.
Da, pijan sam. Tesko mi je pisati bez tipfelera. Zato mi oprostite na istim. Kao i uvijek, ako nista drugo, iskren sam. Ako vec ne prema drugima, onda prema sebi. Ne brini se, ti, ako me jos uvijek citas, nijema, shvacam te, cuo sam tvoje nijeme rijeci i dobro ih promislio, hvala ti sto smo djelili svijetove, cvjetove, sunce, i leptire... Necu te vise teretiti ni pogledom, ni mislju, ni slovom... Ako me vidis ikad, to je bila tek utvara ili slucajnost. Otisao sam, i ovaj puta zauvijek. Skinuo sam tragove tog tereta s tvojih bijelih ramena. Zivi u blagosti bezbrizno i otkrij svoje svijetove i svoje staze. Ni rijec, ni misao, ni slika nece vise saplesti nase puteve. I tu zavrsavam.
A ja i dalje trazim svoj iskon, svoju zoru, toliko puta odsanjanu. Njene tople ruke, miris i okus, boju i pogled, sve se prolilo mojim snovima, no snovi nisu nasli odjeka u vremenu koje je slijedilo budjenje.
Ostale su samo male stvari. Mali tragovi. Male kapi. Nade, vizije, srece, tuge, nicega, i svega... Onoga sto trazim. Onoga sto imam u sebi, a izvan sebe ne nalazim. Ljepota. Snovi kojima se ta ljepota prelila... No, to nisu snovi, vec osjecaj... Izvan naivnog weltschmertza, izvan djetinjeg spleena, u taj najtajniji kutak prosuo sam svoje trazenje. Bez srece, bez tuge. Bez logike i razuma. Samo instinkt koji vodi moje korake, moje tonove, moje boje i moja slova.
Taj osjecaj se prosuo malim stvarima. Kao stablo posuto rosom koje sam gledao u suncanoj kupki kao dijete sa balkona. Kao livada u zelenoj mirisnoj plimi koju sam sanjao. Kao da sam se ja sam, poput bezbroja malih perlica prosuo u udaljene kutke svijeta... I trazim ih i nalazim, dijelove slagalice... Necu ju nikad sloziti citavu, znam, premalo je vremena, i premalo pameti...
Ali znam voljeti. Male stvari. I znam pokloniti smijesak. Izvolite! Neka vam dan bude lijep, i nacnite svoje trazenje na rubovima svojih snova! Male stvari su skretnice na nasim beskrajim prugama...
Slikica je jos samo jedna krhotina.
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Mjesto gdje stvarnost i masta jebu jedno drugo, vriste, smiju se i krvare.
Nevermind Punk Rockers
OceanStar
TheKurvaBlog
Naivan Ples
Freethinkers Society
Đavolja Najdraža Ljubavnica
Slomljena Muzika
Ponocne Konfuzije
Vec Sto Sam Ovakva
Bosim Nogama Po Zrnima Rize
Djevojka s otoka (Bodulica)
~Blog Remains The Same~
Let u boji naopacke
Black & white world turned grey
What happens to the hole when cheese is gone?
The memory remains
POD STAKLENIM ZVONOM
Nesto posve osobno
sunflower
Dotaknuta Snom
yesterday again...
M E N T A L
Sve je to zivot
Pjesme Za Izgubljene Duše
tHiS CrAzY wOrLd
Kut (s)udara
justme
beliving the unbelievable
.:to sam ionako samo ja:.
Rijeci na zrnu graska
like it's the last night on Earth...
http://celeste.blog.hr/
Freethinker in fairyland
Polako nalazim svoje mjesto u svijetu. Kome je je sudjeno da ukrsti svoj Put s mojim, taj ce me i naci...
FAITH NO MORE - DIGGING THE GRAVE
It would be wrong to ask you why
Because I know what goes inside
Is only half of what comes out
Isn't that what it's about ?
To remind us we're alive
To remind us we're not blind
In that big, black hole
Comfortable
Digging the grave, I got it made
Let something in, or throw something out ?
You left the door open wide
I know you have a reason why
That knot is better left untied
I just went and undid mine
It takes some time
And the shadows so big
It takes the sun out of the day
And the feeling goes away
If you close the door
Comfortable