Moje suplje ogledalo

petak, 11.03.2005.

Male stvari (Baljezganje jedne pijandure)

Da se razumijemo... Ovaj blog nije umjetnost, kao sto ja nisam umjetnik, niti je ovo ljepota, niti ljubav, niti je ovo sreca, zalost, niti emocija, vec samo nesto-kao misli koje uoblicavam slovima, zudeci za danom kada ce moja vjestina biti sposobna moju ljubav prema lijepom uobliciti glazbom.

Da, pijan sam. Tesko mi je pisati bez tipfelera. Zato mi oprostite na istim. Kao i uvijek, ako nista drugo, iskren sam. Ako vec ne prema drugima, onda prema sebi. Ne brini se, ti, ako me jos uvijek citas, nijema, shvacam te, cuo sam tvoje nijeme rijeci i dobro ih promislio, hvala ti sto smo djelili svijetove, cvjetove, sunce, i leptire... Necu te vise teretiti ni pogledom, ni mislju, ni slovom... Ako me vidis ikad, to je bila tek utvara ili slucajnost. Otisao sam, i ovaj puta zauvijek. Skinuo sam tragove tog tereta s tvojih bijelih ramena. Zivi u blagosti bezbrizno i otkrij svoje svijetove i svoje staze. Ni rijec, ni misao, ni slika nece vise saplesti nase puteve. I tu zavrsavam.

A ja i dalje trazim svoj iskon, svoju zoru, toliko puta odsanjanu. Njene tople ruke, miris i okus, boju i pogled, sve se prolilo mojim snovima, no snovi nisu nasli odjeka u vremenu koje je slijedilo budjenje.

Ostale su samo male stvari. Mali tragovi. Male kapi. Nade, vizije, srece, tuge, nicega, i svega... Onoga sto trazim. Onoga sto imam u sebi, a izvan sebe ne nalazim. Ljepota. Snovi kojima se ta ljepota prelila... No, to nisu snovi, vec osjecaj... Izvan naivnog weltschmertza, izvan djetinjeg spleena, u taj najtajniji kutak prosuo sam svoje trazenje. Bez srece, bez tuge. Bez logike i razuma. Samo instinkt koji vodi moje korake, moje tonove, moje boje i moja slova.

Taj osjecaj se prosuo malim stvarima. Kao stablo posuto rosom koje sam gledao u suncanoj kupki kao dijete sa balkona. Kao livada u zelenoj mirisnoj plimi koju sam sanjao. Kao da sam se ja sam, poput bezbroja malih perlica prosuo u udaljene kutke svijeta... I trazim ih i nalazim, dijelove slagalice... Necu ju nikad sloziti citavu, znam, premalo je vremena, i premalo pameti...

Ali znam voljeti. Male stvari. I znam pokloniti smijesak. Izvolite! Neka vam dan bude lijep, i nacnite svoje trazenje na rubovima svojih snova! Male stvari su skretnice na nasim beskrajim prugama...

Slikica je jos samo jedna krhotina.

11.03.2005. u 02:35 • 34 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Mjesto gdje stvarnost i masta jebu jedno drugo, vriste, smiju se i krvare.

Find me at...

Polako nalazim svoje mjesto u svijetu. Kome je je sudjeno da ukrsti svoj Put s mojim, taj ce me i naci...

Lyric of the moment

FAITH NO MORE - DIGGING THE GRAVE

It would be wrong to ask you why
Because I know what goes inside
Is only half of what comes out
Isn't that what it's about ?
To remind us we're alive
To remind us we're not blind
In that big, black hole
Comfortable
Digging the grave, I got it made
Let something in, or throw something out ?
You left the door open wide
I know you have a reason why
That knot is better left untied
I just went and undid mine
It takes some time
And the shadows so big
It takes the sun out of the day
And the feeling goes away
If you close the door
Comfortable