Bojim se odrasti, rekla je ona svojoj mami, na dan kad je napunila trideset.
Mama je šutjela. Možda zato što se i ona godinama prije bojala. Pa je s vremena na vrijeme malo varala praveći se da je odrasla. Sjetila se kako su, zahvaljujući svim simptomima odraslosti, neki nasjeli na tu mimikriju. Pa je s vremenom zaboravila na to da se samo pravi da je odrasla. I sad joj njeno odraslo-neodraslo dijete dolazi s istim strahom a ona, izdajica, poslijednja je koja joj može dati savjet vrijedan neodrastanja. Osjeća se postiđeno jer je izdala, pogazila i bacila u blato sva obećanja o ne-odrastanju koja je dala sama sebi netom prije nego što je postala mama.
Ako odrastem, izgubit ću samu sebe u nekoj novoj «ja» koja mi se možda neće svidjeti, kaže ona svojom mami koja vrlo dobro zna što znači izgubiti se do te mjere da se više nikada ne možeš naći, jer, s vremenom, sve si manje svjestan tog gubitka. Pa ni ne tražiš više...
Na to je mama sjela, zapalila cigaretu, stavila naočale, i počela čitati novine.
U trenutku je zaboravila o čemu su pričale.
|