New, Improved Organizam

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

Čudo!
http://novorganizam.blogspot.com



adopt your own virtual pet!


Image Hosted by ImageShack.us

26.11.2006., nedjelja

Za Blanka, s ljubavlju

Pevam ti, šupku od zemlje, čiji tarzančić sam ja!

Prodavče na pijaci, kad me pitaš dal oću više jabuka nego što sam izabrala za okruglu paru, pa mu uvališ jednu ogromnu izudaranu, pomislim da si Srbija.
Srbija se ne pita da li ćeš doći ponovo.

Takvude, kad te vidim našaranog, nategnutog i malog iznutra, i kada mi u najvećoj sali pustiš reklame sa kracerima od vrtenja na jadnim projektorima, a od surrounda čujem samo bum i tras, pomislim da si Srbija.
Srbiji nije bitno dal ti je komotno.

Devojko sa dijamantima i mašnama na čizmama, koju čujem kako spominješ reči Kavali i Ekstra u istoj, prostoj rečenici, pomislim da si Srbija.
Srbija ne priznaje alternativne istine.

Blože b92, kad čitam zapise tvojih VIP umnika i snishodljive odgovore bogatih, siromašnih, gastarbajtera i zatočenih, pomislim...
Srbijo, sram te bilo.
Stid me je zbog tebe.



- 22:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.11.2006., subota

ponavljanje

Stiže tekstić koji treba skratiti da stane na format strane sveske koji mala bubašvaba nosi u školu.
Ja ga za potrebe bloga jošte skraćujem i prepevavam

"Najbolji ukućanin- radi ovo, radi ono i nikako se ne svađa"

Reko, briši sve - napišem, taki i taki taj. 4 reči.

dalje piše "Više nego što ste ikada mogli da očekujete od uloženog"

Reko, briši sve - napišem taki taj. 2 reči.

piše, "muzika koju slušate i boja koju izaberete govori puno o Vašoj ličnosti..."

reko, zaboravili su horoskopski znak i tip kože. A i Ford je lepo reko za kola, možete da uzmete bilo koju boju, dok god je crna. Briši sve.

piše "bilo da ste na zimovanju, letovanju, putovanju, vikendu ili ste kod kuće..."

reko, aupičku ... ako ste na Marsu, Veneri, Zemlji ili plutate po kosmosu... taki taj, 2 reči.

Dobijamo fidbek od komercijale koja je pisala tekst. Nezadovoljni su što nismo prihvatili njihove sugestije. Ono sa ukućaninom je bilo u vezi sa VB, al mi nismo skontali.
Ucenjuju nas, pa ubacujemo njihove nepismene izrazne kovanice. Stale su kada smo ih smanjili na font koji će samo ta mala bubašvaba moći da čita. Kad nauči da čita.

Stiže i prateći tekst iz komercijale jedne banke. Kažu ne diraj mnogo, oni su osetljivi.
Pročitam, reko dobro. Ovako jedna teta koja je imala petice iz srpskog vidi obraćanje širokom auditorijumu. Svaka rečenica duplo, al sa promenjenim redosledom reči.

"Obraćamo Vam se, O Poštovani, kao korisniku naše poštovane, i vi poštovani, ćete moći ostvariti razne neverovatne pogodnosti, i popusti i pokloni. Vi samo poštovano ponesite, kao poštovani korisnik naše poštovane usluge i ostvarite svoje poštovane pogodnosti i popusti i pokloni... do trajanja zaliha."

Ne budem lenja, istrimujem tekst na 2,5 rečenice koje prenose info na lep način.
Oh, naravno da je išao ceo integralni poštovani tekst. Kako Mica i njen direktor da pogledaju letak, a da Micin tekst ne bude ispoštovan?!
Što se Mica mučila 2 dana pišući? Što je Mica masterovala i postdiplomiravala ako njena reč ništa ne znači?

I tak. Oko mene se ubijaju od kreativnog pisanja, a ja samo gledam. I smejem se, kad mogu.

Da rade svoj posao, ne bi stigli da pišu tekstiće. Aperntli imaju vremena. Al to je tačno ono o čemu sam pisala u prošlom postu. Lone Rangeri iliti Maverici su glavna fora.
Svi znaju sve najbolje. Bubuljičava i glasna menađerka ili lik kojem bazduka iz rupe na licu su savladali sve principe pravljenja uspešnih materijala koji će naterati ljude da dreše kese. Da citiram jednog - Do sada mi je dobro išlo ovako (a radio sam sam), što bih to menjao?
- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2006., četvrtak

Motorno pile!

Nedelja je počela savršeno, al njen kraj polako počinje da liči na horrrorrr film.
Sve češće dobijam želju da uzmem chainsaw i krenem da jurim kolege sa zloslutnim cerekom koji ću samo ja da čujem. Oni će, kao poslednju stvar u svojim životima da čuju moju motornu pilu, jel'te.

Bože, kakva kovanica.

Radi se o tome da smo malo u frci. Ima puno posla, al to nije strašno. Puno posla je dobro, jer onda ne razmišljam, već samo zvrndam čekajući tup osećaj slobode i sreće koji nastupi kad skinem poso s vrata.

Radi se o tome da radim sa gomilom nekog sveta, tačnije nekim ljudima, za koji ne znam kako su osnovnu školu završili. Al ne zbog elementarnog opšteg neobrazovanja, već zbog svetonazora i anti-logike kojom se vode u poslu, pa valjda i u životu.

U svakom poslu mora da postoji neka podela dužnosti, hijerarhija, o r g a n i z a c i j a...
Ne i kod nas. Kod nas sve može.
Direktor će oterati sve najbolje ljude, jer ne zna da ih prepozna i da im veruje da su dobri. O nagradama da ne govorim. Nagrada je posao, sam po sebi. Najbolji odlaze tražeći bolje poslove.
Mesto najboljih će prvo doći provereni, koji će zajebati sve tekovine najboljih, tripujući neke svoje paranoje i komplekse iz rookie poslova i srednje škole, kada niko nije hteo da priča sa njima, što deluje pogubno na radni moral ostalih. I provereni odlaze, tražeći manje posla. A i niko u firmi nije pričao sa njima poslednja dva meseca.
Mesto proverenih, dolaze rizični. Ne zna se ništa o njima, al njihovo prezime i školovanje u inostranstvu obećavaju vanredne stručnjake za vladanje vanrednim sranjem u koje je posao upao. Naravno da rodoslov ne pomaže uvek, to zna svaki odgajivač pasa. I bulterijer može da ima karakter baseta. I to svi u firmi vide. Al ne i čivava koja vodi posao...
Mesto rizičnih, koji su dobili otkaz posle nekoliko fantastičnih izleta u budalaštinu, dolaze Lone Rangeri. To su posebni ljudi koji veruju da će sami najbolje da urade sve, jer su u prošloj firmi sve morali da rade sami. Nije bitno što je delatnost kojom se bave sazdana na svetim principima timskog rada, i što su silni ljudi okilavili pišući knjige, a drugi oćoraveli čitajući iste... ne, oni veruju svom mišljenju koje je ispravno ko rečenica onog sveštenika koji je neposredno pred istorijski let braće Rajt dalekosežno primetio za novine: "da je Bog hteo da ljudi lete, dao bi im krila".

Elem, trenutno u firmi poslujem sa a) menađerom koji je vrhunski kreativan a i ima besprekoran ukus a) menađerom koji bi sam dizajniro' da ima ilustrator na kompu b) dizajnerom koji bi sam dizajniro' a i piso', al nema vremena za pisanje, al svejedno ima ideju šta tu treba da piše.

To su ti živahni.

Ostali zombiji idu u ovoj podeli.
5 relikta čovečnosti, među kojima sam i skromna ja, koji su danas izjavili, "prso/sla sam", nezavisno jedno od četvrtog. Peti je ćutao, al on je takav. Njih neću piliti...
3 primerka koja su došla da se udaju. Sva tri su vrhunski ambiciozna do prve prave treske sa perspektivnim mužjakom. I spermij će pasti! Najveći radni napor je odabrati outfit i mečing šminku tog dana. Na poslu izgledati lepo i biti vredan - fanatično lupati tastaturu, kontrolisati štikli, pozajmljivati parfem i praviti najgluplje greške.
'klijent mi je tražio neki TIF, ne znam da li tebi to nešto znači, jer meni ne znači ništa... (grleni, zavodljivi smehhh)'
PS. najveći problem u vezi njih je što stalno moraš biti na oprezu, glupost je nekad prikrivena suludim hitnim zadacima, koje mogu same da obave, al im nije palo na pamet...
2 mrtva koji zavlače čovečne.
I još nekoliko nesvrstanih. Nit smrde, nit mirišu.
Njih ću sve da cepam!

Elem, ne podnosim glupost. Svi mi živimo u svojim koordinatnim sistemima, al bilo bi dobro da delimo makar neki poslovni. A mi to vrlo uspešno ne radimo.

Znači, brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm.....
hihihihihhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii (subjektivno)
arlau, skkkviiik, neeemoj meeene, ja sam dobraaaa......
brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm, brm....
čivava bamboocha!
(trimovanje kolega)

Sjajne izreke. Preporučam Tomasa Alvu Edisona.
Naravno da sam prvo konsultovala Teslu, al nije lajao.
Al zato Edison jeste.

The chief function of the body is to carry the brain around.
Thomas A. Edison

a i meri 2

Go to Heaven for the climate, Hell for the company.
Mark Twain


Evo i treće, treća sreća, nadam se u smislu posla -
The natural rhythm of human life is routine punctuated by orgies.
Aldous Huxley

- 20:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Ali za pravu stvar, a ne kao ti!

Revolucionar Gule: It's so hard when you're left alone...

Klovn Vrtke: It's beating!

Rev: Another unrequited love...

Samoubica Đole: Who are you?

Klovn: Taking away one's own life? In the graveyard? Why?

Rev:Can you see that young man over there? He's done away with himself because of love!

Rev: There is something more to life than love. Revolution! Idea!

Klovn: And then you're beaten to death in prison, like he was.

Rev: Yes, but for the right cause! Not like you! He killed himself when he was left without his audience.

Klovn: Here is my audience!

Rev: No one can hear you - no one can see you here.

Klovn: I know. It's incredible how everyone forgets you. As if you never existed.

Rev/Klovn: Can you understand us? You're alone here. Unable to change anything.

Rev: I'd love if I could once in a while get out of here. To see, to feel.

Samoub: You are...This is... I must be dreaming???

Klovn: I'd love if I could dream.

Rev: Dreams are luxury for us.

Rev, predaje samoubičin pištolj klovnu: Here, take it. I don't need it.

Klovn baca pištolj u vazduh. Pištolj nestaje.

THE END
- 20:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.11.2006., nedjelja

Restorani

I Ša oćeš, bre?

Prošli vikend smo bili u restoranu koji sam smatrala jednim od najboljih u bgu po odnosu hrana-usluga. Hrana je i dalje fantastična, a zapao nam je drkadžija od konobara sa akutnom amnezijom.
Malooo smo ga čekali, ko nepouzdan autobus na prigradskoj liniji, al je došao. Malooo je frktao, al je doneo rakije.
Onda smo odlučili šta ćemo da jedemo, al smo imali neka pitanja. Obično, kada konobara u tom mestu pitaš biti ili ne biti - "šnicle u sosu od šljiva" ili "šnicle pohovane u orasima", odgovor je opisivanje vrlina oba jela sa znalačkim duboko opažajnim mislima proisteklim iz iskrene želje da se udovolji gostu, koji će rado dolaziti i dalje i preporučivati mesto iz sveg srca svojim drugarima. Jok ovaj. Ko kad babu koja čuva ovce pitaš "kol'ko je sati?", pa dobiješ odgovor "a kolko ti treba?" (što je mudrost), tako je ovaj imao isto lakonski i- u čistom cajtgajstu- latentno agresivan odgovor, "otkud ja znam šta vi više volite?!".
Pa istripuj, mamicu ti tvoju.
Al neka, smeškamo se i dalje. Ovo je fino mesto.
A onda stiže poručena hrana.
Umesto porudžbine za 5 gladnih koja je glasila a)rolovana pileća džiga b)šnicle sas orasi c)d)e) 3 porcije mešanog roštilja, dobijamo
- rolovano pileće belo meso (pileći paketići, 3 kom)
- Šnicle sa šljivama
- Šnicle sa orasima
- pileće belo meso, štapiće, pohovane u susamu (5 kom) sa pirinčem
- jedan ražnjić

Pa jebo lud zbunjenog.
Al i dalje se smeškamo zbog finog mesta. I jedemo egzotične šnicle, koje nisu loše.
Pojeli i otišli. A videću kad ću sledeći put da idem tamo gde me neće. Jel se nešto izmenilo u ustavu, pa treba da animiramo konobare i da im zadržavamo pažnju?
Da te izmasiram, mili? Deluješ umorno... Samo lezi, izuj cipelice, pa kad budeš spreman... mi bismo rolovanu džigericu, jel znaš šta je to? evo, nacrtaću ti, nije mi teško...

II Samo za fine goste.

Restoran u kom sam bila pre toga je bio slučajan, najbliži poslu. Spolja rupa, iznutra fenseraj. Tamo su nas na ulazu, vesele (ispraćaj dinamične koleginice uz rakiju i pelin), sačekala 2 konobara obučena u preplave prsluke, pa su tek na treći put pitano "a jel možemo mi da popijemo piće? malo piće, nećemo da se zadržavamo...", udostojili nemuštog odgovora (ko stjuardese kad pokazuju emergency procedure) i stola najbližeg kujni. I nisu nas mnogo obilazili. Jedini interes za nas su pokazali kada smo pokušali da skinemo gusle sa zida, da malo oživimo atmosferu. To nam nisu dali.
Za kaznu su nas premestili od kujne i gusala u drugi deo. Ubrzo je došao bend u plavom, malo su nam pevali, pa su i oni otišli.

III Samo za fine dame.

Treći restoran u kom sam bila u poslednje vreme je poznat po puretini sa mlincima u plavom siru. U međuvremenu su stavili neki drugi sir mesto plavog. Mesto je u centru grada, al deluje napušteno. Samo neke žene, jedu neka čudna jela, a konobari izgledaju ko žigoloi. Prazne mi pikslu svaka 2 sekunda i osećam ko kod zubara. Nesavršeno trendseterski da slurpam neki specijalitet. Ne dovoljno dobro obučeno. Mesto ima francusko ime, al nema šmek. I to je to.

****

Ništa kao kafana. Proleće i Brankovina su nam spašavali gladna dupeta prošle nedelje, kada su dve senilne žičice u instalacijama našeg stana odlučile da se spoje i da pregore u strasti. Jeli smo pristojnu klopu, a konobari su se brinuli da li nam je dovoljno i jel hoćemo još, i pratili nas ko da smo im ostavili 500 evra a ne 50 dinara tipa.
I to je baš prijalo.

- 22:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>