|

Ne znam kako vi, al' ja se često, zapravo, kad god dođem u kontakt sa luđacima i polu-luđacima koji me uvjeravaju da ću gorit' u paklu zbog svojih uvjerenja, sjetim jedne epizode 'South Park'-a u kojoj su se tvorci pošteno isprdali sa scijentolozima, olitiga, po njihovom - 'blaintolozima' (nazvanih po David Blaine-u, iluzionistu, vođi kulta). Blejntolozi ili blentolozi odluče počiniti masovno samoubojstvo jer im SAD odbije pravo na poreznu olakšicu te prijete da će se utopiti u bazenu dubokom cca 30-ak centimetara. Završetak je u već poznatom South Park stilu, pa se, ako ste orni, ili informirajte putem YouTubea i sličnog ili iščitajte (što je, jel'te, teže) iz gornje linkovanog.
A zašto, o, zašto mi je prva asocijacija na jadne ljude koji samo žele spasit' moju dušu tako nemilosrdna?
Pa, prosto jer duboko vjerujem da u pozadini svih tih ovčarskih religija oliti religija gdje se ljudi tretiraju kao ovce, k tome još i bezglave, a ti isti ljudi to samo potvrđuju svojom sljepoćom, stoje manje ili više uvijek isti, financijski prioriteti više nego ikakvo crno spašavanje duše ili bilo koja priča koju vam oni prodavači Biblije (Copyright by Fantasista), utiravači 'Kule Stražara' (na šta mi uvik nekako, spontano dođe da im pustim onu Dylanovu 'Kulu Stražara') i ini Ljudi u Crnom mogu i žele prodati.
Pomirimo se više s tim, svaka je organizacija tak'a, to je priroda svijeta u kom živimo. Kad se pastva poveća, razmišlja se o vertikalnom & horizontalnom umrežavanju, o svjetskim bankama, o preuzimanju svijeta...hm, hm, jesam li otišla predaleko? Vjerujem da ne, jer ono što ljudi obično etiketiraju kao Scenarij Jednog Paranoika u suštini je puno, puno gore. Orwell je, vjerujte mi, goli kurac za ono što se zapravo događa na svim vjersko-ekonomskim frontama.
Ljudima vjera treba, možda više sada nego ikada, ali ne treba im slijepa vjera bez razuma i provjeravanja, ispiranje mozga mini-washom, pripadanje grupi koje je samo sebi svrha i zatupljivanje tuđim bolesnim idejama.
Dakle. U onom momentu kad mi te jadne ovce, te sredovječne udavače kojima je lakše pronać' srodnu dušu udruživši se u skupinu Kucača Po Kućnim Vratima Nevinih Građana nego recimo, preko oglasa u Malom Oglasniku, dođu u MOJU kuću i počnu mi tumačit' kako mi pakao ne gine, e tada mi se zavjesa polako, ali sigurno, spusti preko očiju. Baš k'o onomad Lady Macbeth.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv toga da se okolo širi nekakva radosna vijest. Platite kola sa megafonom dvjesto kuna i vozajte se po gradu 20 km/h izvikujući koju god idiotsku parolu hoćete. Ako vas čujem u prolazu, smatrat ću to omanjom nelagodom. Vaša glupost, vaš problem. Ja sam tolerantan tip 
Ali, dajte, manite se kucanja na moja kućna vrata i širenja zlogukih proročanstava, krivog tumačenja Knjige Otkrivenja, krivog tumačenja čegagod, maknite mi s očiju te svoje brošure sa crtarijama žena-kurbača koje predstavljaju blud, smak svijeta ili koju li već griješnu pizdariju, kako jašu nekakve višeglave Tigrove.
Niste to vidjeli? Ne bojte se: danas su na mojim vratima, sutra možda već na Vašim!
A ovo je za razbibrigu:
Nego. Jučer sam doznala da mi, zapravo, živimo u godini 43. A.M. Šta 'oće reć', Ante Maradona. Ne, nije Maradonin rođak iz Rvacke, tamo negdi iz Dicma, već to 'ante' znači 'poslije'. Da, da, pravim se pametna
Stvarno, istina je. Tako vrijeme računaju pripadnici crkve Iglesia Maradoniana oliti Maradonine crkve. Dotična religija, dakle, broji oko 15 tisuća duša. Božić slave na Diegov rođendan, a Uskrs na dan kad je postigao onaj kobni, 'Božja ruka'-pogodak Englezima. Onaj famozni, o kojem sam - čak ni ja to ne vjerujem - već jednom pisala.
A ni ne tvrde, k tome, da je Maradona bog. Samo je čovjek, oh čuda li velikog, sa izvjesnim posebnim moćima. To što ga ne smatraju božanstvom i dalje ne znači da nisu totalno munjeni, ali se, eto, bar dobro zajebavaju.

|