|
Već sam vam spominjala kako smo Iks i ja stan & namještaj dobili božanskom intervencijom. Što bi značilo da se u onoj hrpetini stanova determiniranih cijenom koju smo mi mogli financijski progutat' a da se ne zagrcnemo, našao jedan upravo idealan. Toliko idealan da je bio sumnjiv, if you know what I mean.
Ovaj je bio 'preko poznanstva', ono šta se reče. Za koju sam provjereno znala da nije koristoljubiva kuja. Ljubopitljiva olitiga kurjožasta, svakako bijaše, ali koristoljubiva - njet. Stan je bio nov, novcat. U zgradi, stambenoj, a ne u podrumu neke potleušice u Varošu kojoj su se sva nastojanja po pitanju održavanja & gradnje od tamo neke 1945. godine svodila na dobre namjere, par zacementiranih rupa u zidu i jednu konobu/garažu/radionicu pretvorenu (neuvjerljivo, dakako) u garsonijeru ili jednosobni stan a potom iznajmljivanu po cijenu poslovnog prostora u Ginzi.
Svi koji su se u Splitu (a bogami i drugdje) seljakali s ograničenom budžetom, znat će o čemu govorim.
Uglavnom. Stan je bio prazan, kako već rekoh i trebalo ga je napunit. Sad, meni to nije predstavljalo bogznakakav problem, obzirom ja uvijek volim glumit' narodnog heroja, pa sam u skladu s tim i tada izjavila da me 'baš briga ako nećemo imat' frižider, krevet ili neku bezveznu kuhinju.' Jer, bože moj, frižider može zamijeniti najobičniji prenosivi 'model Čeh' sa par termofora, znate, onaj za plažu. Krevet bez problema zamijene dvije spužve kupljene negdje u nekom dućanu metraže ili gdje li se već takve stvari kupuju, a kuhinja...to je za pičkice. Iks mi je, kao i svako normalno čeljade, rekao da sam luda i da se odem liječit'.
A onda, tek par dana po tom razgovoru, pošto su shvatili da se ne šalimo, naši su nam roditelji mili udijelili većinu onoga što nam je trebalo, po sistemu, što je sigurno - sigurno je, daj im namještaj i odlaze, zagarantirano!
Dobili smo redom: jedan kauč - udubljeni, jedan dvokrilni, ružni, smeđi lakirani ormar, al': 'bolje išta nego ništa', jedan 'Gorenje' frižider iz doba kad su njegovi bili mladi i zeleni - dakle, drevne povijesti, 'Slobodin' rešo, koji je puštao plin na sve strane i radi kojeg sam probdjela quite a few noći, u strahu da se oboje ne razletimo u tri prekrasna prikrajka, pa jedan madrac, rabljen, stariji od mene kojih pola godine. Ne moram niti spominjati da nas je kičma bolila narednih par godina, sve do lani, kad smo kupili brand new bed i kojeg sam, evo, baš otplatila. Kuhinja je, pak, koštala cijelih 1000 kn i time se još uvijek hvalimo gdje stignemo 
Što se dekora i razmještaja tiče, nije da je baš bio po feng-shui-ju, ali nismo ni mi, pa nikom ništa. Radove tipa zakucavanje zidnih elemenata, postavljanje lamperije i slične, dosadnog tipa, mirne sam duše i u potpunosti prepustila Iksu. Svaki dan kad bih se vratila s posla, u tih mjesec-dva 'skućivanja' (kako li se to kaže? skućavanje? skućenje? skučenost?) sve što sam mogla čuti bilo je kočijaško psovanje na račun 'onih retardiranih, nezainteresiranih idiota kojima je neka jebena budala platila da sagrade kuću'.
Ja sam, pak, velikodušno na sebe preuzela postavljanje slika po zidovima, vješanje novogodišnjih svjećica koje su tu bile kroz cijelu godinu i slične djetinjaste ispade. Svake bih druge subote, jubilarno, okrenula i po koji komad namještaja, tipa krevet, kauč, stolice i stolove. Za malo promijenit' ambijent, da ne bude dosadno. Jest da bih otegla kičmu k'o magarica, al' sam tu žrtvu podnijela isključivo kako bih Iksa dovela pred gotov čin, gdje mu ne preostaje ništa drugo nego gunđat' kako je prije bilo bolje i prihvatit' stvari takve kakve jesu.
Kako prije, tako i danas. Kako sa namještajem, tako i sa svim ostalim aferama. Pametniji popušta. I plače kasnije, dok tvrdoglava budala vrijedna prezira tek - likuje i uživa u svojoj maloj, patetičnoj pobjedi. Al' ovoj je budali ta pobjeda sasvim zadovoljavajuća.
|
