|
Koncentracija. Snaga volje. Jedne od Onih stvari, s kojima nikad nisam bila na ti.
Pa još dalje...pouzdanje u vlastite odluke te nepokolebljivost po pitanju iste problematike. Not exactly my cup of tea, ma'am. Pa čak i kad se radi o nečemu toliko užasno banalnom kao što je kupovina tunike, komada 1, na sniženju. Da, da, takve, samo plave. Koja se ne sviđa nikome do meni. A mene to straaašno nervira. Jer se osjećam k'o zadnja budala, zadnja rupa na svirali, zadnji preostali u šumama Južne Amerike po dolasku konkvistadora.
Jest da su potonji ginuli stravičnom smrću, za ludilo - ne čak ni svoga već tuđeg - ideologa, ali, eto, nisu morali prolaziti muke paklene dilema 'manje-ili-više-nabrana-tunika-ljubičasta-ili-azurnoplava-sa-puf-rukavima-ili-bez-njih'. A sve to zbog dva, tri, naizgled potpuno ista odjevna objekta. Izgled vara, u to sam se ohoho uvjerila izvodeći akrobacije u kvadratnom metru garderobe, na +40, skidajući pet-šest slojeva odjeće kako bih isprobala sve što sam sa sobom u megalomanskom naletu ponijela.
O, strave li, o užasa paklenskih kad moradoh konačnu odluku donijet! I previranja koja prođoh!
Na kraju, jako, jako loše glumeći odlučnost, dovukoh se do kase k'o zgaženi pas, izvadih novčanik te stavih To na kasu.
Da, To, samo plavo.
I pitah se sa neskrivenim čeznućem, gdje li su oni minuli dani, kad bijah nesvjesna poput nevinog dvomjesečnog djetešca te potpuno ignorantna po pitanju sezonskih sniženja, tih tako varljivih događaja, upravo skrojenih za budale poput mene.
Po dolasku doma slijedi pravo razočaranje. Prvo Iks.
'I...kakva ti je??' (trepćući okicama, trep, trep)
'Paaaa....ne sviđa mi se.'
'Kako to misliš, ne sviđa ti se??' (naporna kuja mode - on)
'Pa eto, samo mi se ne sviđa. To je sve. Izgledaš u njoj kao trudnica.'
Htjedoh stavit' sliku trudnice, al' se predomislih, jer mi se ne navlači takvu sudbu ipak.
Danas opet isto. Zapravo, dijalog sumnjivo sličan, protagonisti različiti. Namely, moj Matori.
'Daj mi reci jel' ti se sviđa ova TUNIKA (ustvari mislim: ' Daj mi nemoj reć' da izgledam k'o trudnica u njoj')?'
'Pa, šta ja znam. Dobra je. Nego, ne nose li trudnice takve vešte?'
'To nije vešta. To je tunika (Kaftan. Goddamit!)!'
Sve se nešto tješim, čitav današnji dan, da ipak ne ostavljam u njoj dojam trudnice jer trudnica nisam a ni stomaka nemam. A ni želuca za daljnje komentare, bogami.
U nastavku, koji će uslijedit' već jednom, čitajte o mom nedostatku koncentracije, spomenutom na početku ove jadikovke.
A sad adio, odo' se liječit'.
|
