|
Oduvijek sam se, još kao mala, mala, ježila i grozila tog dana, kada Kurbin Pir prestaje, a počinju grozomorne obaveze u vidu škole, vrtića i posla i kad se život vraća u staru, poznatu kolotečinu od koje svi onih dana u godini kada bjesomučno kupuju, izlaze, piju i žderu pokušavaju pobjeći. Neuspješno i na vrlo, vrlo kratak rok, smijem li primijetiti, jer ih u glavurdu tek onda bejzbol palicom lupne Teta Stvarnost.
Ni jučer nije bilo drugačije. Takvi su dani upravo izmišljeni za familijarne rasprave i svađe te spominjanje majke u negativnom kontekstu bližnjima i daljima. Ni ja ne bijah po tom pitanju iznimka. Pa se nađoh tamo, negdje, oko šest uri popodne u praznom centru grada, sa papirnatom kesom u ruci (sadržaja: njoki i pašticada za ponit' doma iz babe, dvajst deka kave i malo kolača, zdrobljenih u transportu) sama, samcata. Jer sam baš netom prije toga uspješno digla tlak dragome na neviđenu razinu. Pa sam nekih pola sata hodala po gradu, zivkajući uvrijeđenu stranku na telefon, naslanjajući se na izloge (u kojima su već, dan nakon stare godine, majkuim, počela vrtoglava & fantastična sniženja), šuteći u slušalicu i slušajući šutnju s druge strane. A da to ne bi bilo sve, moram primijetit' i kako su ljudi kurjožasti i glupavi u isti mah, pa su se sposobni pretvarat' da gledaju cipele u izlogu do, naćulit uši da čuju s kime se raspravljam i pritom mislit' da ih nisam primijetila.
Pomirenje je uslijedilo brzo, iz čisto tehničkih razloga, jerbo smo morali ić' u kino gledat 'Apocalypto', Navijala sam za 'Happy Feet', kako bi se bar na sat i po oslobodila depresije prvog dana u godini, ali djelatnici 'Ekrana', koji očito ne prate svjetske trendove i kino top-liste pa slijedom toga i ne znaju da je dotični ctrić po gledanosti premašio famozni 'Casino Royale', stavili su jednu jedinu predstavu, i to u 17.00 h.
'Apocalypto' je odličan film. I uopće nije krvav k'o što pričaju. Ni pretjeran. I baš me briga što su se sve politički korektne glavice kupusa i svi ostali koji već vole izvlačiti stvari i ljude iz konteksta koji je ionako preširok da bi ga oni tim istim, uskim glavicama pojmili - nameračili na jadnog Mela. Dotični može bit' i ovakav i onakav, al' kao redatelj je zaslužio svaku pohvalu. Al' šta to vredi, kad mi ljudi, ispranih glava od žutog tiska, tako volimo miješati private with business.
I last but not least, Novi sam godinu dočekala na svojoj teraci, promatrajući dragog kako diže jabuke i naranče u zrak petardama i učeći o svim načinima na koje je efektivno moguće što dalje izbaciti petardu iz cijevi od metle. Oko jedan sat napravili smo đir po gradu. Jedna od prvih stvari koje sam vidjela u Novoj, osim lica meni dragih ljudi, bio je i savršeno pijan Marijan Ban na Prokurativama.
Neloše je počelo. Svima vam želim sve to šta već ide, od srca  , i onima dragim stalnim gostima i svima drugima koji se ovdje namjere.
A sad idem malo-pomalo čituckat kako je vama bilo. Ne bijah neko vrijeme tu, pa moram nadoknadit' propušteno.
|
