|
- U stanju sam slušati određenu glazbu sve dok mi ne izađe na uši i dok mi se već pri samom pogledu na omot albuma ili facu izvođača počne lagano vrtit od mučnine. Pa tako ovih dana 'Cornflake Girl' stišćem na rewind mode na mp3 playeru u prosjeku petsto puta dnevno, a sve kako bih čula Tori Amos kako pjevuši sleš govori:
And the man with the golden gun
Thinks he knows so much
Thinks he knows so much
Što da kažem, svaki put iznova mi se koža ježi na taj dio. Kunem se da me nitko, ni Viša Sila herself neće zaustavit ako dotična bude imala koncert igdje u blizini a ja budem u mobilnom stanju. Pritom ne mislim isključivo na auto, motor, autobus i slično. Noge će bit sasvim dovoljne, uputim li se dovoljno rano.
- Uvijek pogrešno ošišam šiške olitiga franzete. Ali uvijek uporno pokušavam iznova. Neće mene neke dlake na glavi pokorit, tjah! U rezultate ovih herojskih poduhvata uvjerile su se i one divne blogerice s kojima često kokodačem na kavama, baš ovo ljeto, kad sam u nastojanju da budem lijepa & divna & djeva bajna ukosila jednu stranu maaalo više nego je bilo neophodno. I da, ako mislite da se takve pogreške daju sanirati začešljavanjem u određenom smjeru i zabašurivanjem slične vrste, varate se.
- Iako volim mislit da moji PeEmEs simptomi nisu izraženi, mislim isto tako i da bi o tako delikatnom pitanju ipak prikladnije bilo priupitat onoga koji dijeli krevet sa mnom i na kojeg se izdrečim najranije ujutro jer nije složio majice i stavio ih u ormar prethodnu večer ili jer je ostavio krafne topljene u ulju u kesi od 'Bobisa', na stoliću do kreveta. Da, ja sam The Aždaja tih i tih dana u mjesecu, u slučaju da ste gajili iti najmanju sumnju.
- Iako volim mislit kako nisam ljubomorna und egoist, ipak, s vremena na vrijeme, kad kratkim spojem sudbe naiđem na nekog daleko egoističnijeg, ambicioznijeg i overall napornijeg od mene kako vrlo očito nastoji preuzet svu pažnju nekog meni važnog na sebe, skačem k'o bijesna kuja. Pritom, dakako, u tom vihoru ego-mahnitosti, ne mislim na posljedice. Napominjem da pogledate točku PeEmEs gore. Dakako da mi nakon cca pet minuta bude žao prolivenog mlijeka, što se ono kaže, a nad prolivenim se mlijekom - ne plače.
- Jedina stvar koja me deprimira više od slušanja pijanih klinaca kako mi, posve nenamjerno, pjevaju turbo-folk podoknice subotom u stoposto-gluhi sat jest kad skužim da su ti klinci potekli od roditelja kojih, jel'te, u većini slučajeva ima duplo više.
- Nije mi jasno zašto, pobogu, tri četvrtine sveukupne populacije splitsko-dalmatinske županije lovi zjake u Mercatoneu nedjeljom uvečer umjesto da doma potomstvu peku palačinke i gledaju 'Bolji život'...o ne, ne, ček, ček, to je bilo neko drugo doba...
- Dižem kredit. Ponovo. Konačno izlazim iz kroničnog minusa na računu. Ooo, da. Ooo, da. Oooo, daaaa! Al' mi se čini da ću morat sebi svezat crvenu vrpcu oko ruke, k'o što su onomad oko lakta Britanci vezivali židovskoj djeci u svojim kolonijalnim javnim školama. I na vrpci će stajati: 'Ne troši ono što nemaš'.
- I, last but not least, ovih dana razrađujem plan kako se nositi sa rodbinom mi milom na ručkovima i večerama koji slijede. I kako izbjeć' ljubakanje kolega u firmi povodom nadolazećih čestitavanja. Uzmite u obzir da ih ima oko 30-ak. Dakle, toliko puta se, puta dva - jer pravi se 'Rvati ljube u oba đon-obraza - trebam zaslinit sa nekim 'ko moguće ima SIDU, sifilis, prostu hunjavicu ili kakav drugi benigni bacil ili se pak samo ne pere dovoljno često.
Mislim da ću uzet bolovanje. Al' ovo, dakako, niste čuli.
|
