ordinarylove

Ovdje, gdje ja radim nekoliko golih, nepromjenjivih činjenica obilježava moj radni dan. Uvijek. I stalno.

Ne znam ni kojoj da dam prednost, obzirom su tako tijesno povezane. Uzmimo, evo, za prvu to da svi sve žele ODMAH. ISTI TREN. HITNO. Što je baš zgodno kad na poslu imate bar 50 različitih papira, svih povezanih sa različitim područjem rada, isto tako neodgodivih. Posljedično tomu moj osobni stress factor skače na razinu od bar 500, na skali od 1-50.

Druga je činjenica to da sam još uvijek, u najširem krugu, najmlađa. I najpotkovanija što se praktičnih zadataka tiče. Ili, should I say, najspremnija? Pa se tako moj radni dan ponekad sastoji od odglavljivanja printera, odvidavanja žarulja, penjanja na stolove te zavlačenja pod iste. Uz redovni rad, of kors. Danas su mi ruke crne k'o u brodskog strojara, a sve jer sam bar dvi ure provela u izvođenju čudnih voodoo-radnji koje su, između ostalog, uključivale i jedan printerski cartridge.

Treća je da tokom radnog dana obavim bar tucet imbecilnih telefonskih razgovora, koje sam već jednom spominjala - ovdje.

Ma nije mi, zapravo, tako loše. Osim što ne radim ono što bih htjela, a to je, ionako, zanemarivi detalj.