ordinarylove

Jebo doktore i njihovu nenadjebivu inteligenciju i snalažljivost, okretnost i spremnost pomaganja pacijentima bez obzira na okolnosti. U kronični nedostatak tih, u njihovom slučaju toliko neophodnih kvaliteta, ovih sam se dana, nažalost, itekako osvjedočila.

Za napravit dva obična pregleda i jedan ambulantni zahvat potrebno im je cca 2,5 tjedna. A kao da ta činjenica već sama po sebi nije za plakanje, oni još i mudruju i u maniri najzaguljenijih ruskih špijuna uporno drže pacijente u mraku neznanja o vlastitoj dijagnozi do krajnjih granica izdržljivosti. Zapravo, kad bolje razmislim, ruski špijuni bi odavno izgorili da imaju tako pogubnu dozu ponosa kao gospoda doktori.

Jedini djelatnici bolnice koji se uopće udostoje reći "Dobar dan" pacijentima su čistačice, gdjekoja medicinska sestra i prodavačice u trafikama u prizemlju. Doktori se, pak, ponašaju poput curica u pubertetu kad im ukažeš na neku očitu pogrešku koju su uradili: dure se pola dana ili više, a ako se nakon toga usude progovorit koju sa pacijentom, očekuju da im se baca cvijeće pod noge što su dobili bitku protiv svog predimenzioniranog ega.

Daleko najjača provala koju sam ovih dana čula prešla je preko usta izvjesne medicinske sestre koja se smrtno uvrijedila pošto ju je My Dear preskočio u redoslijedu mićenja. Zapravo, njemu nije ni bila namjera mititi ikoga jer nije vidio nikakvu potrebu za takvim činom. Sve što je uradio bilo je da je dvjema sestrama dao čokoladu i kavu, kao znak zahvale za njihovu dobrotu i uslužnost.

Naravno da se na koncu ispostavilo da je sva ta nevjerojatna ljubaznost kojom su ga obasipale bila isključivo u svrhu dobijanja usranih poklona u vidu tih istih čokolada, kave i ostalih govnarija. Ma koje sponzoruše, čovječe! De Luxe sponzoruše se barem ne pretvaraju da su nešto što nisu, za razliku od ove gamadi. A bogami se i ne kompromitiraju za usranu čokoladu i 10 dkg kave. Jadno.

Dakle, uvrijeđena medicinska sestra. Pitala je mog dragog gdje je njena čokolada i bez imalo zaziranja rekla mu da sutra radi ujutro i da joj ju donese. Svjedočila sam tom događaju i trebalo mi je par trenutaka da povjerujem u ono što sam čula.

Zaključak? Treba im svima dat nužnu dozu realnosti u vidu prijetnje otkazom, noge u dupe (doslovno) ili primjenom neke druge ekstremnije metode. Pa da im više ne padne na pamet da se pitanje nečijeg zdravlja lomi pod čizmom njihovog ega.