utorak, 18.04.2006.

Oda Teti Bodulici



Uvijek kad se maknem od posla na samo dva-tri dana, čini mi se da sam oduvijek bila neopterećena. Da nikad nisam radila 8h dnevno u nekoj kancelariji (kao što radim već skoro quarat života), bila pod stresom i radila 1.000 radnji u isto vrijeme.

U takvom (nabrijanom) stanju nije mi problem klikat okolo po drugim blogovima k'o sumanuta, piskarat gluposti, otvarat i zatvarat inbox, slat sms-ove, odlazit na kave sa raznoraznim bivšim prijateljima i satima lajat o zbilja nevažnim stvarima. Bit užasno rastresena i okupirana bilo čim izvana što pruža kakav-takav poticaj. A sve to radit kako bih ispunila vlastitu rupu samoće koju mi nitko od bližnjih i inih osim mene same ne može napunit, tražeći k'o fol iskrene razgovore, tražeći ljude, što više ljudi, a zapravo ih nikad zbilja ne pronaći. Nešto sam ipak do sada naučila, ali ne iz Coelhovih knjiga i srednjoškolskih spomenara, već vlastitog iskustva - da ljudi više izmiču što im se više pokušavaš približiti i upiti u njih. Ne jer bi oni to htjeli, ili jer bi ja to htjela, već zato što se u ovakvom svijetu kakav jest, nitko ne može nikome zbilja približit.

Bila ovaj vikend u Zadru. Upoznala Tetu Bodulicu, koja mi je, oh, kako sladunjavo ovo zvuči, uljepšala dan onim toliko zaraznim smijehom. Mislim da ona zna da je to istina, a to je, ionako, jedina poanta ove rečenice :).

Teta Bodulica, ujedno, jedina u ovom virtualnom komadiću svijeta (ah, kako pretenciozno to zvuči..) zna čime se ja, al' onako za zapravo, bavim u životu. Nije da ikoga to interesira, vrlo vjerojatno i nije :lažna skromnost:, al' eto, kol'ko god naivna/lajava ja bila, neke stvari ipak nisu blogu i sličnim formama komunikacije namijenjene.

Iako bi se najrađe ponekad odala, pogotovo kad krenu razgovori o nekim životnim pitanjima važnijim od "Šta sam jela danas" i "Tko mi je stao na žulj" jer teško je namjerno isključivati nešto što je toliki dio mog života. Ionako mi blog i internet općenito oduzimaju previše vremena, pa čak i u funkciji samo još jednog oblika zabave.

Al' se to gubljenje vremena isplati, radi ljudi ka šta je ona...:uliz uliz:...
..

| 17:47 | Komentari (10) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.