nedjelja, 29.06.2008.
Misao ljetne noći
Ostavila je rupu u mom srcu,
Kad zapuše vjetar, zaboli me,
Od kad je nema tek u piću je ljubavi sjeme,
A ljubav u alkoholu samo vene.
I kad čaša za čašom krene,
U njima sve mane njezine nestaju,
Sve brige moje prestaju.
Tek miris svijeća sjeća me na stvarnost,
Tek sjene cvijeća vuku na realnost.
Ah, tužne su ove ljetne noći,
Kad sjećanja posječuju me u samoći,
I suzne su note pjesama tih u daljini,
potiho, kao da meni pjevaju u tmini.
Stižu me sjećanja polako,
Svakim gutljajem sjećanje je gore,
Život postaje kao tuge puno more,
A sreće vali nestaju, tek tako.
Orator, -oris, m.
- 01:14 -
Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *
petak, 27.06.2008.
Nomen
Kako si?
Koje ti je ime?
Andjele što kliziš ovim zemaljskim putima,
Pored starih lampi k`o međ` maslačcima žutima,
Koje ti je ime?
Cvijete što svoj osmjeh mi daruješ tiho, lako
I pomoć pružaš, moja sunčeva zrako,
Koje ti je ime?
Ptico što,kao u letu,dotićeš me meko,
A u trenu,u mom srcu potok sreće bi poteko,
Koje ti je ime?
...
Ja ne znam, ali želim znati,
A ne znam ni kako bih znao,
Od samog Boga ime tvoje bih ukrao,
Samo da ga znam dok šećem uz Savu,
I možda, jednu večer, tim imenom pozovem ju na kavu...
Orator, -oris, m.
- 21:08 -
Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *
utorak, 24.06.2008.
Moje pjesme, moji snovi
Moje pjesme moja vrata u svijet su snova,
U neki moj svijet, samo moje ravnice,
Moje strofe meni riječi na krilima su ptice,
Moje pjesme moj su san, u sobi ispod tuđeg krova.
Kad zahladi tuga i vjetar samoće zapuše,
One moj topli su dom, moja sreća,
I kad zasije sram, one hlad moj su ispod drveća,
Moj dio svemira gdje sive note se guše.
Moje pjesme moja su sreća, daleko od svih,
K`o u zlatnini žita jedan maka cvijet,
One moj su, samo moj mali, začarani svijet,
Gdje korak je strofa, a svaki dah još jedan novi stih.
Orator, -oris, m.
- 23:00 -
Prikaži komentare (2) - Komentiraj - *
srijeda, 18.06.2008.
Suza
Niz obraz, iznutra skrivena,
Daleko od očiju smjelih,
Daleko od lica tih bijelih,
Podmuklih hijena.
Jedna suza za sve ove dane,
što gubim stojeć na kiši,
Boje su blijeđe, rif je tiši,
Al ne mare duše od Boga dane.
Cio život u ruci čvrsto držim,
Poput pčele što koprca se u čaju,
Taj život možda dolazi svom kraju,
A ja? Ko da s njime tržim.
I tek dah sam na prozoru starom,
Što svake sekunde nestat će u noći,
Možda tada biti će vrijeme za poći,
Pa umjesto oblacima, ja gazit ću barom.
Ovi dani nijesu laki,
Oni nisu ove zrake sunca što kroz rešetke puze,
No i zadnji dah od sad, dat ću zbog te suze,
Jer inaće ovakav, ovakav bit dan će svaki.
Orator, -oris, m.
- 18:17 -
Prikaži komentare (2) - Komentiraj - *
subota, 07.06.2008.
Licentia Poetica
Pjesme ogledalo su duše,
Moje i tvoje,
One stoje dok vjetar na njih puše,
I dok kiša kapima svojim tuče.
Pjesme se muče,
Ali nikada ne nestaju.
Ne prestaju.
I kada pjesnika nema više,
one njegove misli nose,
zbog njih ljudi njime se ponose,
Preko njih, zauvijek njeg’vo srce diše.
Možda stihovi kasnije pjevaju tiše,
Možda ih magla vremena polako briše,
Ali nikada ne izbriše.
Jer pjesnici su oduvijek.
A pjesme im zauvijek.
Orator, -oris, m.
- 23:29 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
ponedjeljak, 02.06.2008.
Oda ljubavi
O, kako je lijepo voljeti u tišini.
Živjeti ljubav, a ne znati što je,
Sanjati ju uvijek, a ne znati joj boje,
Voljeti, a što je ljubav, ne znati.
Zar može se riječima opisati?
Može li se vremenom izbrisati?
Može li se o njoj ustinu pisati?
Može li joj se naličje risati?
Ne.
Jer ona je svemoguća,
Poput sunca u proljeće kad obasjava ravnice,
Poput šuma u šumarku kad polete ptice,
Ne glasno, već sa stilom,
Ne silom, već milom.
Ljubav.
Krije se u svakom ćošku,
Svakoj duši što postoji na svijetu,
Svakom biću živome na ovom planetu,
Ona svemoguća je,
U srcima se krije,
I ćuti.
Tišinu.
O, kako je lijepo voljeti u tišini,
Uživati u valova ovih silini,
Što glatko tope mi snove u Savi,
Kao neki glasi istine, pravi.
No sanjam, i briga me nije,
Što iza vala njen se odraz krije,
I krv moju, kao sreću, pije,
Poput neke, iz tame, zmije.
No nije.
Ovi stihovi lete po papiru,
I njena slika pred očima mi stoji,
Kao da poslijednje dane broji,
Tek otkucaje srca čujem u miru.
Tišina.
O, kako je lijepo voljeti u tišini...
Orator, -oris, m.
- 00:09 -
Prikaži komentare (5) - Komentiraj - *