Raj je vječno središte svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i njihovih božanskih suradnika i ravnopravnih bića. Ovaj središnji Otok je najveće gigantsko organizirano tijelo kozmičke stvarnosti u cijelom glavnom svemiru. Raj je materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna stvorena bića Oca Svih žive na materijalnim prebivalištima; stoga i apsolutno kontrolno središte također mora biti materijalno, doslovno. Opet treba ponoviti da su stvari duha i duhovna bića stvarni.

Materijalna ljepota Raja počiva u veličanstvenosti njegova fizičkog savršenstva; veličanstvenost Božjeg Otoka se otkriva u vrhunskim intelektualnim postignućima i umnom razvoju njegovih stanovnika; slava središnjeg otoka se iskazuje u beskrajnom obdarenju božanske ličnosti duha – svjetlu života. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline potpuno su izvan shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Slava i duhovni sjaj božanskog prebivališta nadilaze smrtno razumijevanje. Raj postoji od vječnosti.

Raj služi u mnoge svrhe u administraciji svemirskih područja, ali sa stanovišta stvorenih bića postoji prvenstveno kao mjesto prebivanja Božanstva. Osobna prisutnost Oca Svih prebiva u samom središtu gornje površine ovog kružnog, ali ne posve okruglog, prebivališta Božanstava. Ova je prisutnost Oca Svih na Raju neposredno obavijena osobnom prisutnosti Vječnog Sina, dok su obojica obavijeni neizrecivom slavom Beskonačnog Duha.

Bog prebiva, oduvijek je prebivao i zauvijek će prebivati u samom ovom središnjem i vječnom prebivalištu. Tu ćemo ga uvijek nalaziti. Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personaliziran i geografski nastanjen u ovom središtu svemira nad svemirima.

Mi nismo u stanju shvatiti puno toga u vezi božanskog prebivališta zbog svoje udaljenosti i neizmjernosti međuprostora, ali oni koji su u mogućnosti shvatiti značenje tih ogromnih udaljenosti poznaju mjesto i lokaciju Božjeg stanovanja jednako sigurno i doslovno kao što mi poznajemo lokaciju New Yorka, Londona, Rima ili Singapura, gradova koji su doslovce i zemljopisno smješteni na Zemlji. Svaki inteligentni navigator opremljen brodom, kartama i kompasom, lako može pronaći te gradove. Isto tako, da imate vremena i putničkih sredstava, da ste duhovno osposobljeni i da imate prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati kroz svemir za svemirom i krug za krugom zvjezdanim carstvima prema unutrašnjosti svemira, sve dok konačno ne budete stigli do središnjeg sjaja duhovne slave Oca Svih. Uz sve što je potrebno za putovanje, mogli bi ste pronaći osobnu prisutnost Boga u središtu cijelog stvaranja, jednako kao što bi ste mogli pronaći udaljene gradove na našem planetu. To što niste posjetili ta mjesta ni na koji način ne osporava njihovu stvarnost ili doslovno postojanje. To što je samo mali broj stvorenih bića svemira pronašao Boga na Raju ni na koji način ne osporava ni stvarnost njegova postojanja niti aktualnost njegove duhovne osobe u središtu svega.

Otac se uvijek nalazi na ovom središnjem mjestu. Kad bi ga napustio, nastao bi opći poremećaj, jer u njegov prebivališni centar konvergiraju kozmičke linije gravitacije od najudaljenijih granica stvaranja. Bilo da pratimo krug ličnosti putujući kroz svemire ili da slijedimo uzlazne ličnosti na njihovu putovanju prema Ocu; bilo da slijedimo linije materijalne gravitacije koje se ulijevaju u niži Raj ili uviranje ciklusa kozmičke sile; bilo da slijedimo linije duhovne gravitacije Vječnog Sina ili da pratimo slijed Rajskih Sinova Boga od nižih prema višima; bilo da pratimo krugove uma ili da slijedimo trilijune za trilijuna nebeskih bića koja proizlaze iz Beskonačnog Duha – bilo kojim od tih gledišta da pođemo, sva vode izravno natrag do nazočnosti Oca, do njegova središnjeg prebivališta. Ovdje je Bog osobno, doslovno i stvarno prisutan. I iz njegova beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti u svim svemirima.

Budući da već počinjemo uviđati golemu veličinu materijalnog svemira koji se može raspoznati čak i s našeg astronomskog položaja, naše prostorne pozicije u zvjezdanim sustavima, trebalo bi postati jasno da takav ogromni materijalni svemir mora imati dovoljan i vrijedan glavni centar, sjedište u skladu s dostojanstvom i beskonačnosti sveopćeg Vladara svega ovoga ogromnog i prostranog stvaranja materijalnih područja i živih bića.

Vječni se otok sastoji od jednog jedinog oblika materijalizacije – stacionarnih sustava stvarnosti. Ova je doslovna supstancija Raja homogena organizacija prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima.

Čini nam se da je Bog koncentrirao sve apsolutne potencijale za kozmičku stvarnost u Raju kao dio tehnike samooslobođenja od ograničenja beskonačnosti, kao sredstvo koje omogućuje podbeskonačna, čak vremensko-prostorna stvaranja. Ali iz toga ne slijedi da je Raj vremenski-prostorno ograničen samo zato što je to slučaj sa svemirom nad svemirima. Raj postoji izvan vremena i nema poziciju u svemiru.

Grubo rečeno: prostor naizgled izvire neposredno ispod donjeg Raja; vrijeme izvire neposredno iznad gornjeg Raja. Vrijeme, kako ga mi shvaćamo, nije značajka egzistencije Raja, iako su građani središnjeg Otoka potpuno svjesni nevremenog slijeda događaja. Kretanje nije svojstveno Raju; ono je stvar slobodne volje. Ali pojam udaljenosti, čak i apsolutne udaljenosti, ima bitno značenje jer se može primijeniti na relativne lokacije na Raju. Raj je bezprostoran; stoga su njegova područja apsolutna i mogu se koristiti na mnogo načina izvan shvaćanja smrtnog uma.

Neizbježivo privlačno djelovanje gravitacije učinkovito zahvaća sve svjetove svih svemira sveukupnog prostora. Gravitacija je svemoćno privlačno djelovanje fizičke prisutnosti Raja. Gravitacija je svemoguća nit na koju su nanizane blistave zvijezde, užarena sunca i rotirajući planeti koji su svemirski fizički ukrasi vječnog Boga koji je sve, koji ispunjava sve i u kojemu je sve sadržano. Središte i fokus apsolutne materijalne gravitacije je Rajski Otok.

Prostor ne reagira na gravitaciju, već djeluje kao ravnoteža gravitaciji. Bez prostornog štita, eksplozivna akcija bi zahvatila obližnja svemirska tijela. Prožeti prostor također ispoljava protugravitacijski utjecaj na fizičku ili linearnu gravitaciju; prostor može neutralizirati takvu gravitacijsku akciju iako je ne može osujetiti. Rajska gravitacija je apsolutna. Lokalna ili linearna gravitacija se odnosi na električni stupanj energije ili tvari; ona djeluje unutar središnjeg svemira, supersvemira i spoljašnjih svemira, gdje god je došlo do prikladne materijalizacije.

Raj je jedinstven u tome što je područje izvornog porijekla i konačni cilj sudbine svih ličnosti duha. Iako je istina da sva niža bića duha iz lokalnih svemira trenutno nisu neposredno predodređena za Raj, Raj je i dalje najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je geografsko središte beskonačnosti; to nije dio svemirskog stvaranja, ni pravi dio vječnog svemira Havone. Obično govorimo o središnjem Otoku kao da pripada božanskom svemiru, ali to doista nije slučaj. Raj je vječno i eskluzivno postojanje.

Raj je univerzalno sjedište svih aktivnosti ličnosti i izvorno središte svih ispoljenja prostorne sile i energetskih manifestacija. Sve što je bilo, sada jeste ili će tek biti, došlo je, sada dolazi ili će doći iz ovog središnjeg boravišta vječnih Bogova. Raj je središte svega stvorenja, izvor svih energija i mjesto izvornog porijekla svih ličnosti.

Uostalom, najvažnije pitanje smrtnim ljudima vezano za vječni Raj je činjenica da je to savršeno prebivalište Oca Svih stvarna i daleka sudbina besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih bića evolucijskih svjetova vremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga, koji je prihvatio karijeru obavljanja Očeve volje, već je krenuo na dugi, dugi put prema Raju koji se sastoji u ostvarenju božanskih težnji i postignuću savršenstva. I kada se takvo biće životinjskog porijekla bude našlo, kao što se njih bezbroj sada nalazi, pred Bogovima na Raju, nakon što se bude uspelo iz niskih sfera prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne transformacije koja dodiruje granice vrhovnosti.