Nakon smrti na evolucijskom planetu, pa tako i na Zemlji čovjekova duša (ličnost) se nakon suda dovodi na prvi prebivališni svijet na ponovnu asemblažu u Dvoranama Uskrsnuća.


Prvi prebivališni svijet

Iz Dvorane Uskrsnuća pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili uskrsnuća sudbenog razdoblja, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u uskrsnim dvoranama prvog prebivališnog svijeta.


Dvorana Uskrsnuća

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora. To je svijet poznat u Crkvi kao “čistilište”. Tu traje jako dugotrajan proces stvaranja bolje i više ličnosti. Ovo nije evolucijski svijet, ovdije nema brzog napretka kaon a Zemlji, ispravljanje nedostataka traje tisućama godina.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa poslije-adamičkog dijeljenja normalnih evolucijskih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.