Na Zemlji vlada zbrka u vezi porijekla i uloge Isusa Krista. Neznanje i nerazumjevanje dodatno je pojačano dogmatskim odnosom prema njemu učahureno u opisu i interpretaciji događaja vezanih za njegovu pojavu, život i rad na Zemlji.
Isus Krist ili Isus Nazarećanin pripada najvišem redu bića koje svemir naziva Sinovima Stvoriteljima a koji grade lokalne svemire vremena i prostora i njima upravljaju. Ovi kozmički stvoritelji i vladari nose dvojno porijeklo – oni utjelovljuju osobine Boga Oca i Boga Sina. Ali svaki Sin Stvoritelj varira na svoj način; svaki ima jedinstvenu prirodu kao i jedinstvenu ličnost; svaki je “jedinorođenac” koji po porijeklu nosi savršeni božanski ideal.

Pri golemom radu na organizaciji, evoluciji i usavršavanju lokalnog svemira, ovi visoki Sinovi uvijek uživaju neosporivu podršku Boga -Oca Svih. Odnos između Sinova Stvoritelja i njihovog Rajskog Oca nosi blažena i dirljiva obilježja. Ljubav Božanstva koje djeluje u roditeljskog ulozi nesumnjivo počiva u biti ove prelijepe i gotovo božanske ljubavi koju i smrtni roditelji osjećaju prema svojoj djeci.

Po susretu cjelovitosti apsolutne duhovne ideacije u Vječnom Sinu sa cjelovitošću apsolutnog koncepta ličnosti u Bogu- Ocu Svih, nakon što ova stvaralačka zajednica dosegne puno i konačno ostvarenje, po utemeljenju ovog apsolutnog identiteta duha i ovako beskonačnog jedinstva koncepta ličnosti, istog časa, bez najmanjeg gubitka povlastica ličnosti bilo kojeg beskonačnog Božanstva, javlja se novo i samostalno biće novog i izvornog Sina Stvoritelja, jedinorođenog Sina savršenog ideala i moćne ideje čija zajednica proizvodi ovu novu stvaralačku ličnost moći i savršenstva.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.

Rajski Sinovi primarnog reda djeluju kao dizajneri, stvoritelji, graditelji i administratori svojih domena, lokalnih svemira vremena i prostora, osnovnih tvoridbenih jedinki u sastavu evolutivnih svemira. Sin Stvoritelj ima dopuštenje odabrati prostorne jedinke svoje kozmičke aktivnosti, ali prije nego što mogne započeti s fizičkom organizacijom svoga svemira, on prvo mora provesti dulji period vremena na opservaciji i proučavanju nastojanja svoje starije braće u različitim svemirima njegovog nasvemira. I prije svih ovih poduzeća, Sin Mihael mora proći dugotrajnim i jedinstvenim iskustvom opservacije Raja i obrazovnog programa Havone.

Nakon što Sin Stvoritelj napusti Raj kako bi započeo s pustolovinom kozmičkog stvaranja i kako bi postao starješina – praktično Bog – lokalnog svemira koji predstavlja predmet njegove organizacije, on po prvi put stupa u intiman kontakt s Beskonačnim Duhom i dolazi u poziciju koja rezultira njegovom ovisnošću o ovom Trećem Izvoru. Beskonačni Duh, unatoč svom prebivalištu s Ocem i Sinom na kozmičkom centru, ostvaruje svoju sudbinu djelujući kao stvarni i djelotvorni poslužitelj svakog Sina Stvoritelja. Stoga svakog Sina Stvoritelja prati Stvaralačka Kćerka, biće koje treba postati Božanska Služiteljica, Majčinski Duh novog lokalnog svemira.
Nakon što se Sin Stvoritelj upusti u ovu pustolovinu, Rajsko Trojstvo zauvijek oslobađaju njegove stvaralačke povlastice, dok jedina ograničenja počivaju u preegzistencijalnim osobinama ovih Izvora i Centara, kao i određenim drugim prijašnjim moćima i prisutnostima. Među ova ograničenja nad inače svemogućim stvaralačkim povlasticama lokalnog svemira spadaju slijedeće činjenice:

1. Beskonačni Duh upravlja nad energijom-materijom. Prije stvaranja novih obličja života, bilo velikih ili malih, prethodno početku bilo kakvih preobražaja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti suglasnost i radnu suradnju Beskonačnog Duha.

2. Vječni Sin ima kontrolu nad uzorcima i oblicima dizajna stvorenih bića. Prije nego što započne rad na stvaranju novih oblika bića ili novog dizajna stvorenja, Sin Stvoritelj prvo mora primiti odobrenje Vječnog i Izvornog Majčinskog Sina.

3. Jedino Bog-Otac Svih može dizajnirati i pokloniti ličnost.

Nakon što ovako savršen i božanski Sin primi prostornu lokaciju za izgradnju određenog svemira, nakon što se riješe rani problemi kozmičke materijalizacije i masivne ravnoteže, nakon što Sin stvori djelotvornu i funkcionalnu suradnju sa svojim parom – Kćerkom Beskonačnog Duha, Kozmički Sin stupa u vezu sa svojim Kozmičkim Duhom i ovom prilikom započinje vezu koja treba rezultirati stvaranjem nebrojenog mnoštva kozmičke djece. Vezano uz ovaj događaj, mijenja se priroda usredotočenja Rajskog Beskonačnog Duha u vidu Stvaralačkog Duha koji prima osobna obilježja Majčinskog Duha lokalnog svemira.

Unatoč tome što Sinovi Stvoritelji božanski nalikuju svojim Rajskim roditeljima, oni se uzajamno bitno razlikuju; svaki je jedinstven, različit, isključiv i izvoran u prirodi i u ličnosti. I kako svi djeluju kao arhitekti i stvoritelji životnih planova u okviru svojih domena, ova raznolikost povlači raznolikost svih obličja i faza živih bića koja vuku porijeklo od Mihaela ili koja još mogu evoluirati ili biti stvorena. I ovako nastaje raznolikost među različitim redovima stvorenih bića lokalnih svemira. Nije moguće naći dva svemira kojima upravljaju ili u kojima žive međusobno jednaka bića dvojnog porijekla. U okviru svakog nadsvemira postoji određena sličnost u onoj polovici obilježja koja vuku porijeklo od jednolikih Stvaralačkih Duhova; druga polovica varira, kako vuče porijeklo od uzajamno različitih Sinova Stvoritelja. Ali ovakva raznolikost ne obilježava bilo ona stvorenja koja isključivo vuku porijeklo od Stvaralačkog Duha ili importirana bića iz centralnog svemira ili nadsvemira.

Sin Stvoritelj prima svoju kozmičku domenu zahvaljujući dopuštenju Rajskog Trojstva i u suglasnosti s nadležnim Glavnim Duhom dotičnog nadsvemira. Zahvaljujući ovim dopuštenjima, on prima naslov fizičkog vlasništva, kozmičkog zakupa. Ali Sin Mihael jedino može uzaći s ovog početnog i samoograničenog vladarskog stadija do iskustvene vrhovnosti zaslužene vlasti zahvaljujući svojim osobnim iskustvima u procesu izgradnje svemira i utjelovljenja darivanja. Sve do postignuća vlasti koju prima nakon darivanja, on vlada kao predstavnik Oca Svih.

Dok prethodno službi darivanja Sin Stvoritelj vlada s određenim dobrovoljno prihvaćenim upravnim ograničenjima, nakon ove službe njegova vlast postaje utemeljena na vrlini osobnog iskustva stečenog u tijelu i obličju njegovih mnogostrukih stvorenja. Nakon što Stvoritelj prođe kroz sedam iskustava života među stvorenim bićima, po svršetku darivanja i nakon što se konačno utvrdi u kozmičkoj vlasti, on postaje Glavni Sin, vrhovni i neopozivi vladar.
Postoji sedam grupa darovanih Sinova Stvoritelja koji se dijele prema broju osobnih darivanja stvorenim bićima svojih domena. Ove grupe idu od početnog iskustva kroz pet dodatnih faza sve naprednijeg darivanja, sve do postignuća sedme i završne epizode spojenog iskustva stvorenja i Stvoritelja.

Samo jednom tijekom cijelog svog sedmostrukog života u obličju darovanog Sina, Rajski Mihael postaje dijete smrtničke majke, kao što naši zapisi govore o djetetu iz Betlehema. Samo jednom, Sin Stvoritelj ima priliku da se rodi i da umre kao pripadnik najnižeg reda evolutivnih stvorenja obdarenih slobodnom voljom.

Nakon svakog darivanja, Sin Stvoritelj ide “Ocu s desne strane,” gdje prima Očevo priznanje darivanja i upute za izvedbu slijedeće epizode kozmičke službe. Nakon sedmog i završnog darivanja, Bog-Otac Svih daje Sinu Stvoritelju vrhovnu vlast i upravu nad njegovim svemirom.

Stoji zapisano da se božanski Sin posljednji put pojavio na našem planetu kao Rajski Sin Stvoritelj koji je upravo dovršio šestu fazu podarenja; nakon toga, kad je izgubio svijest na koncu utjelovljenog života na Zemlji, s pravom je rekao i mogao reći, “Svršeno je” – i doslovno je bilo svršeno. Njegova smrt na Zemlji upotpunjuje njegov put darivanja; ona predstavlja posljednji korak pri upotpunjenju svetog obećanja Rajskog Sina Stvoritelja. I pri ostvarenju ovog iskustva, ovi Sinovi postaju vrhovni vladari svemira; oni više ne vladaju kao Očevi namjesnici, već u svoje vlastito ime, kao “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.” S određenim izuzecima koje smo već pomenuli, ova sedmostruka darivanja Sinova nesumnjivo imaju vrhovna obilježja u njihovim svemirima. Što se tiče njegovog lokalnog svemira, pobjedonosni i ustoličeni Glavni Sin je ovom prilikom primio “svu vlast na nebu i zemalji.”

Sinovi Stvoritelji, po završetku svojih utjelovljenja, primaju novi red bića – oni postaju sedmostruki Glavni Sinovi. Dok se Glavni Sinovi osobno ne razlikuju od Sinova Stvoritelja, oni prolaze tako jedinstenim iskustvom podarenja da se obično smatraju zasebnim redom bića. Svaki put kad se Sin Stvoritelj udostoji proći ovim podarenjem, nastupaju stvarne i trajne promjene. Istina, darovani Sin i dalje nastavlja djelovati kao Stvoritelj, ali on pri tome dodaje svojoj prirodi iskustvo stvorenja, što ga zauvijek udaljava od božanske razine.

Po svršetku životnog podarenja stvorenim bićima i uzlazu na poziciju vrhovne kozmičke vlasti, mora nastupiti oslobođenje Mihaelovih sposobnosti konačnog djelovanja kao i pojava sposobnosti za službu koja nadilazi konačna obilježja. Vezano s ovim možemo zamijetiti da ovi Glavni Sinovi podliježu određenim zakonima koji rezultiraju ograničenjem reprodukcije novih oblika stvorenih bića koje nesumnjivo proizlazi iz njihovih nadkonačnih potencijala.

Dok Sinovi Stvoritelji moraju biti djelomični u usporedbi s cjelovitom beskonačnosti, oni najvjerojatnije imaju apsolutna obilježja vezano uz onaj dio beskonačnosti koji se tiče njihovog porijekla

Isus Krist je na Zemlji jednom prilikom rekao, “Ja sam put, istina i život,” te je na taj način zauvijek utabao put svim kozmičkim ličnostima koji vodi od vrhovne božanstvenosti kroz ultimnu apsonitnost do vječne božanske konačnosti.

Svrha ovih utjelovljenja u stvorena bića je omogućiti takvim stvaraocima da postanu mudri, suosjećajni, pravedni vladari s razumijevanjem. Ovi božanski Sinovi su prirođeno pravedni, ali oni postaju milosrdni kao rezultat ovih uzastopnih iskustava darivanja; prirođeno su milosrdni, ali ta ih iskustva učine milosrdnim na nove i dodatne načine. Ta darivanja su posljednji koraci u njihovom obrazovanju i osposobljavanju za uzvišene zadaće vladara lokalnih svemira u božanskoj pravdi i pravednom sudu.

Zemlja je sentimentalno svetište svih bića našeg lokalnog svemira. Ova planeta je bila smrtni dom vladara deset milijuna naseljenih svjetova. Dom Isusa Krista, suverena svega u Svemiru, koji je bio u područnoj službi Melkizedeka spasitelja sustava, Adamov izbavitelj, anđeoski kolega , suradnik progresivno uzlaznih duhova, Sin Čovječji u ljudskom obličju, i Planetarni Knez Zemlje. A naš zapis govori istinu kada kaže da je taj isti Isus obećao da će se vrati u svijet njegova zadnjeg darivanja, Svijet križa.