Značenja i vrijednosti društva nastaju iz spoja prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u posve sjetilnom ili materijalnom svijetu. Čovjek može spoznati značenja i vrijednosti jedino u okviru unutarnjih ili nadmaterijalnih domena ljudskog iskustva.

Svaki napredak istinske civilizacije vuče porijeklo iz ovog unutarnjeg svijeta. Jedino ovaj unutarnji život može biti istinski stvaralački. Naša civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti interese i energiju materijalističkim disciplinama sjetilnog ili vanjskog svijeta.

Unutarnji i vanjski svijet imaju različit sustav vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kad tri četvrtine mladeži izaberu materijalističke okupacije ili se posvete izučavanju sjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kad mladi zanemare interes za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovne umjetnosti, religiju i kozmologiju.

Jedino u višim razinama nadsvjesnog uma koji se nadovezuje povrh ljudsko-iskustvene domene duha, možete naći više pojmove koji su vezani s bitnim djelotvornim uzorcima i koji mogu voditi k izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Dok stvaralaštvo predstavlja unutarnje obdarenje ličnosti, ličnost djeluje stvaralački jedino u individualnom unutarnjem životu.

Pahulje su uvijek šestokutne, dok je svaka jedinstvena. Djeca se mogu razvrstati po tipovima, ali nije moguće naći dva identična djeteta, ni među blizancima. Ličnosti podliježu tipovima, dok su uvijek jedinstvene.

Sreća i radost nastaju u unutarnjem životu. Istinska radost ne može biti osamljeno iskustvo. Samoća uništava sreću. Čak i obitelji i nacije uvećavaju užitke života kad ih dijelile s drugima.

Mi ne posjedujemo potpunu moć kontrole vanjskog svijeta, svoga okružja. Stvaralaštvo unutarnjeg svijeta u najvećoj mjeri podliježe čovjekovoj upravi, kako je ličnost u ovom području uglavnom oslobođena od okova uzročne povezanosti. Ličnost je povezana s ograničenim suverenitetom volje.

Kako je ovaj čovjekov unutarnji život istinski stvaralački, na svakom čovjeku leži odgovornost da izabere hoće li ovo stvaralaštvo biti spontano i posve nasumično ili će biti kontrolirano, usmjereno i konstruktivno. Kako će stvaralačka mašta biti u stanju proizvesti dostojnu djecu ako mora djelovati na podijumu koji je okupiran predrasudama, mržnjom, ozlojađenošću, osvetom i bigostvom?

Dok ideje mogu vući porijeklo iz podražaja vanjskog svijeta, ideali se rađaju jedino u stvaralačkim domenama unutarnjeg svijeta. U današnje doba svjetskim nacijama upravljaju osobe koje imaju obilje ideja, ali kojima nedostaju ideali. Ovdje počiva objašnjenje siromaštva, razvoda, ratova i rasnih netrpeljivosti.

Evo u čemu je problem: Ako je čovjek koji ima slobodnu volju iznutra obdaren stvaralačkim moćima, bitno je prepoznati da stvaralaštvo slobodne volje podrazumijeva njezinu potencijalnu destruktivnost. I kad se stvaralaštvo pretvori u destruktivnost, suočeni smo s pustošenjima zla i grijeha, tlačenjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost stvaralaštva koja naginje u smijeru fragmentacije i s vremenom uništenja. Svaki sukob je zao zato što zaustavlja stvaralačko djelovanje unutarnjeg života, djeluje kao vrsta građanskog rata u sastavu ličnosti.

Unutarnje stvaralaštvo doprinosi plemenitosti karaktera integracijom ličnosti i sjedinjenjem bitka. Zauvijek je istina: Ne može se promijeniti prošlost; jedino se može promijeniti budućnost sadašnjim stvaralaštvom unutarnjeg bitka.

To bi bio za hrvatski narod i ljude u Hrvatskoj osnovni poticaj i pravac napretka ka društvu blagostanja

U kontaktu sa rimskim državljanima, apostoli su susreli nove teškoće pri proglašenju poruke o nastupajućem kraljevstvu, kao i nove primjedbe Isusovim učenjima. Prilikom jedne od mnogih večernjih sjednica sa apostolima, Isus je pažljivo slušao ove prosvjedbe njegovim učenjima o nebeskom kraljevstvu dok su apostoli prepričavali svoja iskustva u procesu osobne pouke.

Filipovo pitanje jasno oslikava teškoće na koje su nailazili. Filip reče: "Učitelju, ovi Grci i Rimjani ismijavaju tvoja učenja i kažu da priliče jedino slabićima i robovima. Tvrde da je poganska religija naprednija od naših učenja zato što potiče razvoj snažnog, robusnog i agresivnog karakatera. Kažu da mi pretvaramo ljude u slabiće koji se pasivno odbijaju oduprijeti pred životom i koji će kao takvi vrlo brzo nestati sa lica zemlje. Ljudi te vole, Učitelji, i priznaju da su tvoja učenja nebeska i idealistična, ali nas ne uzimaju ozbiljno. Kažu da tvoja religija nije za ovaj svijet; da ljudi ne mogu živjeti prema tvojim učenjima. Što ćemo, Učitelju, reći ovim nežidovima?"

Nakon što je Isus saslušao slične primjedbe na račun evanđelja od Tome, Natanija, Šimuna Revnitelja i Matije, obratio se dvanaestorici riječima:
"Ja sam došao na ovaj svijet da učinim volju moga Oca i da obznanim njegovu ljubav i karakter svim ljudima. Ovo je, braćo, moja misija. Ja ću sprovesti ovu namjeru i pored toga što Židovi ili nežidovi ove ili neke druge generacije neće biti u stanju razumjeti moja učenja. Ali nemojte previdjeti činjenicu da božanska, kao i ljudska ljubav, zahtijeva strogu disciplinu. Ljubav oca prema sinu često traži od oca da obuzda nepromišljena djela svoje nezrele djece. Dijete nije uvijek u stanju shvatiti mudre motive ljubavi očeve stroge discipline. Ali ja vam kažem da moj Otac na Raju upravlja svemirom pomoću snažne sile svoje ogromne ljubavi. Ljubav je najveća od svih stvarnosti duha. Istina je otkrivenje koje za sobom povlači slobodu, dok je ljubav najviši mogući oblik odnosa. Bez obzira na to kolike greške ljudi danas čine pri upravi nad svjetskim poslovima, u budućim će dobima ovo evanđelje koje sam došao proglasiti vladati ovim svijetom. Najviši cilj ljudskog napretka počiva u spoznaji činjenice Božjeg očinstva i u ostvarenju bratstva ljudi koje se temelji na ljubavi.

"A tko kaže da je moje evanđelje jedino za robove i slabiće? Da li vi, moji odabrani apostoli, nalikujete slabićima? Je li Ivan izgledao kao slabić? Primjećujete li u meni znakove straha? Istina da između ostalih poučavamo evanđelju slabe i potlačene ljude ovog naraštaja. Istina da religije ovoga svijeta često zanemaruju siromahe, ali pred mojim su Ocem svi ljudi jednaki. Osim toga, današnji se siromasi prvi odazivaju pozivu na pokajanje i prihvaćaju istinu da su sinovi Boga. Mi propovijedamo evanđelje svim ljudima – Židovima i nežidovima, Grcima i Rimljanima, bogatim i siromašnim, slobodnjacima i robovima – i jednako učimo mlade i stare, muškarce i žene.
"Kako je moj Otac Bog ljubavi koji se raduje svakom ukazanju milosti, ne zanosite se mišlju da služba kraljevstva predstavlja monotonu i logodnu aktivnost. Rajski uspon predstavlja najveću pustolovinu vremena i najteže postignuće vječnosti. Rad na proširenju kraljevstva na zemlji traži zalaganje svih hrabrih ljudi koje vi i vaši suradnici možete sakupiti. Mnogi će od vas biti osuđeni na smrt zbog svoje odanosti evanđelju ovog kraljevstva. Lako je izgubiti život u fizičkoj borbi gdje se čovjek može osloniti na podršku kolega suboraca, ali potreban je veći i dublji oblik ljudske hrabrosti i odanosti kako bi čovjek sam spokojno položio život u ime ljubavi prema istini koja živi u njegovom smrtničkom srcu.

"Danas vas nevjernici mogu ismijavati što poučavate ovo evanđelje o neopiranju i što živite živote nenasilja, ali vi ste prethodnici duge linije iskrenih vjernika u evanđelje kraljevstva koji će hrabrošću svoje odanosti skrenuti pažnju cijelog čovječanstva na ova učenja. Ni jedna svjetska vojska nije ispoljila hrabrost i odvažnost koju ćete vi i vaši odani učenici predočiti cijelom svijetu pri proglašenju radosne vijesti – učenju da je Bog otac i da su ljudi braća.
Fizička hrabrost predstavlja najniži oblik hrabrosti. Mentalna hrabrost je nešto viša, dok se najviši i najodaniji oblik ljudske hrabrosti sastoji u ovoj nekompromisnoj odanosti prosvećenim uvjerenjima u duboke duhovne stvarnosti. Ovaj oblik hrabrosti predstavlja herojstvo čovjeka koji poznaje Boga. Vi poznajete Boga; postali ste istinski i osobni suradnici Sina Čovječjeg."