STVARNI VLADARI TAME NA ZEMLJI

07 studeni 2010

Ovo je nastavak prethodnog posta o Iluminatima, o njihovim gospodarima.
Zemlja je čula vrlo malo o Luciferu radi toga što je ovaj postavio svog prvog poručnika, Satana, da zastupa njegov slučaj na našem planetu. Satan se u cjelosti poveo za pobunom Lucifera. "Đavo" nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Princ planeta Zemlje. U vrijeme kad je Isus bio utjelovljen na Zemlji, Lucifer, Satan i Kaligastija su se se zajednički bili urotili kako bi uništili njegovu misiju darovanja. Ali njihovo nastojanje je u cjelosti pretrpjelo poraz.

Abadon je dio starješina Kaligastijinog osoblja. On je slijedio svog gospodara u pobunu, dugo držeći poziciju glavnom izvršitelja pobunjenika na Zemlji. Belzebub je bio nevjernik i vođa posredničkih stvorenih bića koja su se pridružila snagama izdajnika Kaligastije.

Problemi koji prate ljudsku egzistenciju na Zemlji nisu shvatljivi ako se ne razmotre izvjesna jako bitna razdoblja prošlosti, osobito povijest i posljedice planetarne pobune. Premda se ovaj ustanak viših bića protiv Božije uprave na Zemlji nije bitnije odrazio na proces organske evolucije, on je uveliko izmijenio tijek društvene evolucije i duhovnog razvoja. Radi ove užasne katastrofe, uveliko je izmjijenjena cijela nadfizička povijest našeg svijeta.
Nedugo nakon Satanove inspekcije i upravo kad je Zemlja trebala posvjedočiti ostvarenje velikog uspjeha planetarne administracije, Kaligastija je održao dugo vijećanje sa svojim suradnikom Daligastijom, nakon čega je Daligastija sazvao vanrednu sjednicu svih deset vijeća Zemlje. Ovaj je skup otvoren najavom Kneza Kaligastije da će se proglasiti apsolutnim vladarom Zemlje i njegovim zahtijevom da se članovi svih administrativnih grupa povuku s položaja i predaju sve upravne moći u ruke povjerenika Daligastije, sve dok se ne uspostavi nova organizacija planetarne vlasti i nova podjela ovih položaja administrativne uprave.

U međuvremenu su presječeni sistemski krugovi; Zemlja je izolirana. Nenadano i bez upozorenja, izolirane su sve grupe nebeskih bića koje su se zatekle na planetu, doslovce izgubivši svaku priliku da prime savjet izvana.
Daligastija je službeno proglasio Kaligastiju "Bogom Zemlje i poglavarom svih bića." Ovim su proglasom jasno označene pojedinačne pozicije; i obje su se grupe povukle u vijećanje kako bi povele raspravu koja će vremenom odlučiti o sudbini svake nadljudske ličnosti planeta.
Od stotinu članova utjelovljenog osoblja koji su boravili na Zemlji, četrdeset je odbilo sudjelovati u pobuni. Veći je broj ljudi (modificiranih i nemodificiranih) koji su služili kao pomoćnici utjelovljenog osoblja hrabro i plemenito prišao obrani Sina Božijeg i njegove kozmičke vlasti. Serafi i kerubi su izgubili velik broj ličnosti. Gotovo polovica administrativnih i prijevoznih serafa koja je služila na planetu odlučila je poći za svojim vođom i Daligastijom i stati na stranu Lucifera. Četrdeset tisuća stotinu devetnaest primarnih međubića je prišlo Kaligastiji, dok je ostatak ostao vjeran svojoj dužnosti.
Izdajnički je Knez uspostavio kontrolu kad nevjernim međubićima i drugim grupama pobunjeničkih ličnosti od kojih je tražio poslušnost.
Utjelovljene ličnosti koje su prišle Kaligastiji:
- Nod i cijela industrijsko-trgovinska komisija
- Lut i cijelo ministarstvo zdravstva
- Tut i njegova komisija plemenske uprave

Šezdeset članova planetarnog osoblja koji su prišli pobunjenicima odabralo je Noda za svog vladara. Svesrdno su se zalagali za izdajničkog Kneza, premda su uskoro ustanovili da nisu imali hranljivih sastojaka sistemskih krugova života. Pogodilo ih je saznanje da su time uniženi do smrtničkog statusa. Premda su uistinu imali nadljudsku narav, istodobno su bili materijalni i smrtni. Nastojeći uvećati svoje redove, Daligastija je naredio da se svi smjesta posvete seksualnom razmnožavanju, dobro znajući da je izvornih šezdeset članova zajedno s njihova četrdeset četiri modificirana andonitsk¬a suradnika prije ili kasnije bilo osuđeno na smrt. Nakon pada Dalamatije, nevjerno se osoblje preselilo prema sjeveru i istoku. Njihovi potomci su dugo bili poznati kao Noditi, a njihovo prebivalište kao "zemlja Noda."
Prisutnost ovih izvanrednih muškaraca i žena nadljudske naravi, koji su vlastitim učešćem u pobuni osuđeni na zemaljski život, a koji su vremenom počeli sklapati brakove sa sinovima i kćerkama Zemlje, uskoro je dala povoda tradicionalnim predanjima o tome kako su bogovi došli na zemlju kako bi stupili u odnos s ljudima. I tako su nastale tisuće mitičkih predanja koja vuku porijeklo iz ovog razdoblja neposredno nakon pobune, koja su ušla u sastav predanja i tradicija različitih naroda čiji su preci sudjelovali u ovom dodiru s Noditima i njihovim potomcima.

Izgubivši hranljive duhovne sastojke, pobunjeno je osoblje vremenom umrlo prirodnom smrću. I velik dio skorijeg idolotarstva ljudskog roda vuče porijeko od čovjekove želje da ovjekovječi sjećanja na ova visoko poštovana bića iz Kaligastijinog doba.
Stvorenjima poput anđela i međubića bilo je jako teško shvatiti da tako izvanredni i pouzdani vladari poput Kaligastije i Daligastije mogu skrenuti s puta--da mogu počiniti izdajnički grijeh. Ona bića koja su navedena na grijeh--koja nisu namjerno ili promišljeno sudjelovala u pobuni--predstavljaju žrtve zavodničkog utjecaja svojih pretpostavljenih--vođa koje su uživale njihovo povjerenje. Jednako je lako bilo zadobiti podršku primitivnih i prostoumnih evolucijskih smrtnika.

Posljednji Isusov čin prije nego će napustiti našu Zemlju, bio je ponuda milosti Kaligastiji i Daligastiji, koji su međutim iskazali jedino prezir njegovoj mislotivoj ponudi. Kaligastija, naš odmetnuli Planetarni Knez, još uvijek na Zemlji slobodno može izvršavati svoje pokvarene zamisli, premda nipošto nema moć da uđe u ljudske umove ili da privuče ljudske duše kako bi ih iskušao ili pokvario, izuzev ako takvi ljudi istinski požele prokletstvo koje donosi njegova zločesta prisutnost. Ono što znamo i vidimo da su svi članovi 13 elitnih familija Iluminata i njihovih pomoćnih familija ti koji su danas materijalni izvršioci Kaligastijinih zamisli i nebitno je što krvno porijeklo vuku iz DNK pomoćnog osoblja ljudi (modificiranih i nemodificiranih) koji su stali na stranu palog kneza. Daligastija je naredio da se svi smjesta posvete seksualnom razmnožavanju i to rade i danas međusobno se žene i razmnožavaju.
Kaligastija je i danas njihov neosporni gospodar i vladar a oni (Iluminati) mu bespogovorno služe u provođenju njegovih pokvarenih zamisli s time da je danas situacija posebna zbog prenapučenosti planeta i opasnosti od ekološkog urušavanja time i opasnosti od velikih katastrofa.


Prethodno Isusovom darovanju, ovi su vladari tame nastojali održati svoju vlast na Zemlji, neprestano se nastojeći oduprijeti nižim i podređenim nebeskim ličnostima. Ali od dana Duhova, ovaj izdajnik Kaligastija i njegov jednako prezreni suradnik Daligastija ponizno pužu pred božanskim veličanstvenim i zaštitničkim Duhom Istine, Isusovog duha, koji je izliven nad svim ljudima.

Ali i pored toga, ni jedan zbačeni duh nikad nije imao moć da zaposjedne umove ili da uznemirava duše Božje djece. Ni Satan ni Kaligastija nikad nisu mogli prići ljudima koji su Božji sinovi po vjeri; vjera je djelotvonan zaštitni oklop koji čovjeka čuva od grijeha i nitkovluka. Istina je da,"Onaj koji je rođen od Boga sebe sačuva i zli ga ne može dohvatiti."

Uopćeno, kad se slabi i razuzdani smrtnici tobože nađu pod utjecajem đavla i demona, oni se jedino nalaze pod utjecajem vlastitih niskih unutarnjih tendencija, vođeni vlastitim prirodnim sklonostima. Ljudi pripisuju đavolu mnogo zla koje nije počinio. Kaligastija je više-manje bespomoćan od Kristova raspeća.
Nakon Isusovog odlaska Makiventa Melkizedek je bio proglašen zamjenikom Planetarnog Kneza Zemlje.

Grijeh je zlo učinjeno s predumišljajem; zabluda je svojevoljno odbijanje istine; nitkovluk je ustrajno činjenje grijeha i zablude. Greška govori o nedostatku intelektualne pronicljivosti, zlo o nedostatku mudrosti, grijeh o najnižem duhovnom siromaštvu, dok nitkovluk ukazuje na gubitak konotrole ličnosti.


Vođena neinteligentnim, bezuvjetnim i nekontroliranim motivima, sloboda postaje samouništavajuća vještina kozmičke egzistencije. Istinska sloboda je svakim danom sve više povezana sa stvarnošću, uvijek uzimajući u obzir društvenu pravičnost, kozmičko poštenje, svemirsko bratstvo i božanske obaveze.
Sloboda je samouništavajuća kad nije vezana uz materijalnu pravdu, intelektualno poštenje, društvenu uzdrživost, moralne dužnosti i duhovne vrijednosti. Sloboda je neodvojiva od kozmičke stvarnosti, dok je cjelokupna stvarnost ličnosti srazmjerna svojim odnosima s božanstvenošću.
Neobuzdana svojevoljnost i nekontrolirani samoizražaj nisu ništa drugo nego čista sebičnost, najviša bezbožnost. Sloboda koja nije praćena sve većim samoobuzdanjem predstavlja puku izmišljotinu, proizvod egoističke smrtničke mašte. Sloboda koja je sama sebi cilj predstavlja pojmovnu iluziju, okrutnu varku. Svojeizvoljnost zamaskirana ruhom slobode povlači najgori vid ropstva.


Istinska sloboda je usko povezana s iskrenim samopoštovanjem; lažna sloboda prati samodopadljivost. Istinska sloboda proizlazi iz samokontrole; lažna sloboda iz preuzetog samodokazivanja. Samokontrola vodi altruističkoj službi; samodopadljivost vodi iskorištavanju drugih kako bi se sebično dokazala veličina zavedene individue koja je voljna žrtvovati pravično postignuće kako bi stekla nepravednu moć nad svojim bližnjima.
Ni jedna zabluda nije veća od samoobmane koja navodi inteligentno biće da traži moć nad drugim bićima kako bi ih lišilo njihovih prirođenih prava. Zlatno se pravilo ljudskog poštenja protivi svakoj takvoj prijevari, nepoštenju, sebičnosti i nepravdi. Jedino je istinska i prava sloboda dosljedna s upravom ljubavi i službom milosti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.