Sa podacima kojima raspolaže nauka na Zemlji, znamo da je Svemir složena i nepojmljivo velika tvorevina organizirana od zvijezda i njezinih planeta koji su u sastavu pojedine galaksije. Znamo da pojedine galaksije imaju približno oko 100 do 200 milijardi zvijezda, većih, istih ili manjih od našeg sunca. Znamo da svemir ima preko 100 milijardi galaksija, što predstavlja za većinu ljudi nepojmljivo veliku brojku, ima više zvijezda u Svemiru nego zrnaca pjeska na Zemlji. Promatranjem okolnog svemira naši astronomi su uočili da mnoge zvijezde imaju planete. Unutar zvijezdanih sustava kao i unutar galaksije postoji složeno kretanje planeta oko zvijezda, zvijezda oko osi galaksije. Galaksije su manje više u obliku spirale iako ima i izuzetaka. Galaksije su organizirane u metagalaksije, što bi u svemirskim mjerilima bio lokalni svemir. Ono što se vidi iz prikupljenih podataka je da su i metagalaksije organizirane kao spirale, i vjerovatno imaju svoj gravitacijski centar oko kojeg se vrte. Za sve daljnju prostornu organizaciju metagalaksija mogu samo nagađati ili spekulirati kako su prostorno organizirani.
Za samu prostornu organizaciju od zvijezdanih sustava do metagalaksija onoga što vidimo od Svemira je tako složeno ustrojeno i organizirano da po mom dubokom uverenju ne postoji matematička vjerovatnost da je nešto takvo moglo nastati prirodnim putem računajući vrijeme od postanka svemira. NETKO JE TO OSMISLIO I MANIPULACIJOM ENERGIJE/MATERIJE STVORO I USTROJIO LOKALNI SVEMIR.

Tko je Tvorac našeg lokalnog svemira i kako je organiziran, o tome ću pisati iako znam da će mnogima izgledati ka SF priča, po mome dubokom ubjeđenju a i nekim malim znanjem kojim raspolažem, stvarnost je daleko složenija i uzbudljivija od bilo koje SF priče.

Pa počinjem:
Lokalni svemir je rukotvorina Sina Stvoritelja koji pripada Rajskom redu Mihaela. On obuhvaća mnoga zviježđa, od kojih mnoga imaju sustave naseljenih svjetova. Svi ovi svemiri vremena i prostora predstavljaju rezultat evolucije. Bića iz Rajskog reda Mihaela razrađuju stvaralački plan koji uvijek prethodi dugoj stazi postupne evolucije i progresivnog razvoja fizičkih, intelektualnih i duhovnih priroda i sposobnosti mnogostrukih bića koja prebivaju na različitim planetima lokalnog svemira. Tu govorimo o procesu dugom milijardama godina našeg vremena.

Zemlja pripada lokalnom svemiru kojim vlada Sin Stvoritelj koji je poznat kao Isus iz Nazareta i Mihael iz Salvingtona (glavnog planeta -geografskog centra naše metagalaksije gdje Mihael boravi). Energetski naboj lokalnog svemira predstavlja otprilike stotinu tisućiti dio sile odgovarajućeg nadsvemira.

Nakon što energija-materija dostigne određeni stadij materijalizacije mase, Rajski Sin Stvoritelj se javlja na sceni djelovanja u lokalnom svemiru. Istovremeno s dolaskom Sina Stvoritelja, započinje rad na arhitektonskim svjetovima koji trebaju poslužiti kao upravni centri planiranog lokalnog svemira. Evolucija lokalne tvorevine traje tijekom dugih stoljeća--sunca postižu stabilizaciju, formiraju se planeti sa svojim orbitima, dok se i dalje nastavlja rad na dovršenju arhitektonskih svjetova koji trebaju poslužiti kao upravni centri zviježđa.

Prethodno djelovanju Sinova Stvoritelja, kozmička organizacija počiva na upraviteljima moći i drugim bićima koja postaju iz centra sveukupno stvorenog svemira-Raja, gdje obitava i Bog-Otac Svih. Mihael, naš Sin Stvoritelj, je iz ovih prethodno formiranih energija izgradio naseljene svjetove našeg lokalnog svemira, te se od njihovog formiranja odano posvetio njihovoj administrativnoj upravi. Iz ove predpostojeće energije, božanski Sinovi materijaliziraju vidljivu tvar i projiciraju živa bića, te u suradnji s kozmičkom prisutnošću Beskonačnog Duha stvaraju božansku svitu ličnosti duha.

Upravitelji moći i regulatori energije koji su došli sa Raja a čije djelovanje daleko prethodi aktivnostima Sina Stvoritelja u preliminarnoj fizičkoj organizaciji, kasnije služe u veličanstvenoj i bliskoj suradnji s ovim Kozmičkim Sinom, zauvijek zajednički upravljajući energijama koje su izvorno organizirali i uveli u krugove.

Na Salvingtonu danas djeluje istih stotinu centara moći koji su nekoć surađivali s našim Sinom Stvoriteljem u izvornoj formaciji ovog lokalnog svemira.
Prvi korak pri procesu fizičke izgradnje našeg lokalnog svemira počiva u organizaciji centralnog svijeta, arhitektonskog planeta Salvingtona i njegovih satelita. Od samog početka djelovanja ovih centara moći i fizičkih regulatora, do dolaska živućeg osoblja na završeni planet Salvington, prošlo je nešto više od milijarde godina našeg suvremenog planetarnog vremena. Odmah nakon izgradnje Salvingtona, uslijedila je izgradnja stotinu centralnih svjetova planiranih zviježđa i deset tisuća centralnih svjetova planiranih lokalnih sustava planetarne kontrole i administracije, zajedno s arhitektonskim satelitima. Takvi arhitektonski svjetovi trebaju poslužiti smještaju ne samo fizičkih i duhovnih ličnosti, već i posredničkih ili prijelaznih stadija egzistencije inteligentnih bića.

Dok Salvington služi kao glavni osobni centar Krista Mihaela, on nije uvijek prisutan na ovom mjestu. Dok nepomična prisutnost Sina Stvoritelja više nije bitna radi neometanog funkcioniranja centralnog svijeta, ovo nije bio slučaj za ranijih epoha fizičke organizacije. Sin Stvoritelj nije u stanju napustiti centralni svijet sve do postignuća gravitacijske stabilizacije koja predstavlja rezultat adekvatnog materijaliziranja energije koje vodi k uravnoteženju različitih krugova i sustava na osnovu uzajamne materijalne privlačnosti.

I istog časa kad Sin Stvoritelj primi svoju desnu ruku pomoćnicu i svog glavnog izvršitelja, nastupa početak egzistencije ogromnog i izvanrednog mnoštva različitih bića. Tako nastaju sinovi i kćerke lokalnog svemira i ovo obilježava početak egzistencije vladarskog osoblja lokalnog svemira, od vrhovnih kozmičkih vijeća do očeva zviježđa i vladara lokalnih sustava--ogromnih skupova istih onih svjetova koji trebaju pružiti utočište različitim smrtničkim bićima s obdarenjem volje; i svakim od ovih svjetova s vremenom treba upravljati Planetarni Knez.

I zatim, nakon potpune organizacije takvog svemira i po obezbijeđenju obilnog osoblja, Sin Stvoritelj počinje slijediti Očev prijedlog da načine smrtnog čovjeka na svoju božansku sliku.
U našem lokalnom svemiru još nije završena organizacija planetarnih svjetova, kako je ovaj svemir istinski mlada skupina nebeskih tijela u okviru zvjezdanih i planetarnih domena jednog od 7 ili 9 madsvemira. Prema nekim saznanjima naš lokalni svemir ima 3,840,101 naseljeni svijet.

Naš lokalni sustav u okviru lokalnog svemira je Satanija. Satanija nije jednoličan fizički sustav, nepodijeljena jedinka astronomske organizacije. Njezinih 619 naseljenih svjetova ulaze u sastav više od pet stotina različitih fizičkih sustava. Jedino pet imaju više od dva naseljena svijeta, dok od ovih samo jedan ima četiri planeta naseljena ljudima, dok četrdeset šest svjetova imaju dva naseljena svijeta.
Jeruzem, centralni svijet Satanije je udaljen više od dvije stotine tisuća svjetlosnih godina od fizičkog centra našeg nasvemira, dok ovaj centar leži jako, jako daleko od gustog promjera Mliječne staze. Satanija leži na obodu našeg lokalnog svemira i on trenutno počiva blizu samog ruba našeg nadsvemira. Od najudaljenijih sustava naseljenih svjetova do nadkozmičkog centra, prostire se nešto manje od dvije stotine i pedeset tisuća svjetlosnih godina.

Centralni svemir – Raj, predstavlja jedinu savršeno uređenu stvorenu domenu koja je nastala neposrednom mišlju Oca Svih i riječju Vječnog Sina. Raj je egzistencijalni, savršeni i preobilni svemir koji neposredeno opasava prebivalište samih vječnih Božanstava, centar cijelog svemira. Stvorene domene sedam nadsvemira predstavljaju konačna, evolutivna i progresivna područja. Svi fizički sustavi vremena i prostora imaju evolutivno porijeklo. Oni čak ne postižu fizičku stabilizaciju sve dok se ne počnu kretati ustaljenim orbitima svojih nadsvemira. Lokalni svemiri jednako ne mogu postići stabilizaciju u statusu svjetla i života sve do iscrpljenja fizičkih potencijala proširenja i razvoja i sve do ustaljenja i stabilizacije duhovnog statusa svih naseljenih svjetova.

Osim u centralnom svemiru - Raju, savršenstvo predstavlja stvar progresivnog postignuća. Dok uzorak savršenstva prožima cijelu centralnu tvorevinu, sve druge domene moraju postići ovo savršenstvo utemeljenim metodama koje služe napredku dotičnih svjetova ili svemira. I planovi Sinova Stvoritelja nose obilježje gotovo beskonačne varijacije po načinu organizacije, evolucije, discipliniranja i stabilizacije njihovih lokalnih svemira.

Normalno je za pomisliti da je ta tvorevina, fizički svijetovi stvoreni i namjenjeni za neku namjenu a to je život u svim nama nezamislivim oblicima a radi evolucije i napretka bića prema Bogu.

Činjenica da se ljudi evolutivno razvijaju na takvim fizičkim planetama od životinja predstavlja jedinu metodu stvaranja jednog od dva osnovna tipa konačnih inteligentnih bića volje. I s postignućem najvišeg savršenstva i vječnosti, to je više slave onima koji su uzašli sa samog dna i koji su uznapredovali ljestvicom života, krug za krugom, i koji su po ostvarenju vrhunca slave postigli osobno iskustvo koje utjelovljuje stvarno poznavanje svake životne faze, od samog dna do najvišeg vrhunca. Bog, Otac Svih bi jednako lako mogao učiniti sva smrtna bića savšenim, uputiti savršenstvo svojom božanskom riječju. Ali Bog bi tako lišio svoja bića izvanrednog iskustva, programa pustolovine i obuke vezanog uz dugi i postupni unutarnji uspon, iskustva jedino onih bića koja su imala sreću da započnu sa samog dna životne egzistencije.

I savršena i nesavršena bića su u stvarnosti nepotpuna u pogledu konačne sveobuhvatnosti. Ali u komplementarnom odnosu egzistencijalno savršenih stvorenja Rajskog sustava s iskustveno usavršenim finalistima koji uzlaze iz evolutivnih svemira, ova dva tipa mogu postići oslobođenje od prirođenih ograničenja i na taj način zajednički pokušati ostvariti blažene visine ultimnog statusa stvorenog bića.

Božanski savršeno stvorenje se ne razlikuje od evolutivno usavršenog stvorenja po mjeri, već po vrsti potencijala božanstvenosti. Ova bića veže uzajamna ovisnost u pogledu postignuća vrhovnosti službe. Evolutivni nadsvemiri ovise o savršenom Raju radi ostvarenja uvjeta za završnu obuku uzlaznih bića ovih nadsvemira, dok je savršenom centralnom svemiru potrebna egzistencija usavršavajućih svemira radi ostvarenja punog razvoja njegovih silaznih žitelja.

Bilo da se radi o ličnostima ili svemirima, dva osnovna očitovanja konačne stvarnosti, prirođeno i evolutivno savršenstvo, imaju ravnopravan, međuovisan i povezan status. Oni uzajamno ovise radi upotpunjenja pojedinačne uloge, službe i sudbine.
Što se tiče procedura, uprave i administracije lokalnog svemira, Otac Svih djeluje u osobi Sina Stvoritelja. Otac Svih se nikad ne upliće u pitanja uzajamnog odnosa između Božjih Sinova, grupnog odnosa između ličnosti koje postaje ili odnosa bilo kojih drugih stvorenja, kao na primjer ljudskih bića. Ono što uvijek mora prevladati je zakon Sina Stvoritelja, uprava Očeva Zviježđa, Vladara Sustava i Planetarnih Knezova, ustanovljene procedure i principi djelovanja koji vladaju u određenom svemiru. Nikad ne može nastupiti podjela autoriteta; nikada ne dolazi do unakrsnog djelovanja božje moći i nakane. Božanstva djeluju u savršenom i vječnom jednoglasju.

Sin Stvoritelj ima vrhovnu vlast u svim pitanjima etičkih veza, odnosa određene grupe stvorenih bića s drugim redovima stvorenja, kao i odnosa dvaju ili više osoba s određenom grupom; ali takav plan ne znači da Otac Svih ne može na svoj način intervenirati i učiniti bilo što što godi njegovom božanskom umu, s bilo kojim individualnim stvorenjem njegove tvorevine, bilo da se radi o trenutnom statusu ili budućim izgledima ove osobe i što se tiče Očevog vječnog plana i beskonačne nakane.

Doku u stvorenim bićima Raja Bog-Otac svih nije osobno prisutan, u svojim smrtnim bićima slobodne volje, Otac je istinski prisutan u unutarnjem fragmentu svog predličnog duha, dok je Otac i sam izvor ličnosti ovog smrtnog bića slobodne volje. Mi smo i doslovno Sinovi Boga, koji su krenuli u ovu pustolovinu evolucijskog života.

Pa više o Tvorcu našeg lokalnog svemira:
Krist Mihael je svojom voljom odlučio formirati ovaj lokalni svemir nad kojim danas neograničeno upravlja. Njegova osobna moć je ograničena preegzistencijalnim krugovima gravitacije koji imaju centar na Raju.

Dok se Mihaelov službeni centar nalazi na Salvingtonu, glavnom centru našeg lokalnog svemira, on provodi dosta vremena obilazeći zviježđe, centre sustava, pa čak i pojedinačne planete.Kad se udalji iz Salvingtona, njegovo mjesto preuzima Gabrijel, koji ovom prilikom djeluje kao namjesnik našeg lokalnog svemira.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima. Nikad ne može postojati još jedan ovakav Sin zato što svaki Sin Stvoritelj predstavlja neograničeni, upotpunjeni i konačni izražaj i utjelovljenje svih mogućih faza svakog obilježja svake mogućnosti svake božanske stvarnosti koja se može naći, izraziti ili evoluirati tijekom cijele vječnosti iz ovih božanskih stvaralačkih potencijala čije ujedinjenje rezultira egzistencijom Sina Mihaela. Svaki Sin Stvoritelj je apsolut sjedinjenog božanskog koncepta koji tvori njegovo božansko porijeklo.

Imam razloga vjerovati da trenutno postoji više od sedam stotina tisuća ovih bića, Sinova Stvoritelja, u čitavom Velikom Svemiru.

U slijedećem postu ću pokušati dodati nove informacije o Kristu Mihaelu, Isusu iz Nazareta, utjelovljenom na našem planetu Zemlji prije 2000 godina.