Biće koje je obitavalo i danas moguće obitava na planetu Zemlji, a o njemu se vrlo malo zna, mješaju se pojmovi i pretpostavke što i tko je, ukratko Melkisedek?
Najnužnija saznanja o Melkisedeku iz starog i novog zavjeta:“
A Melkisedek, kralj Salema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga Svevišnjega.” (Postanak 14, 18)
“Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" (Psalam 110, 4)
Pavlov komentar o Melkisedeku koji je zapisan o Hebrejima (Heb.7:1,3).
Taj Melkisedek, kralj Salemski (Jeruzalema), svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga" o kome se govori da je "bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu".
Mnogi misle da se jezik Hebreja o Melkisedeku se ne može shvatiti doslovno. Ako Melkisedek doslovno nije imao oca i majke, onda jedina osoba koju je mogao biti jest Sami Bog; On je jedina osoba bez ikakva početka (1Tim.6:16; Ps.90:2). Ali je ovo zabranjeno od Heb.7:4: "promotrite kolik li je taj (čovjek -izv. tekst)", i također od činjenice da je on bio viđen od ljudi (što Bog ne može biti) i da je nudio žrtve Bogu. Ako je on nazvan čovjekom, onda je morao imati doslovne roditelje. To da je bio "bez oca, bez majke, bez rodoslovlja" mora se stoga odnositi na činjenicu da njegovo rodoslovlje i roditelji nisu zapisani. Roditelji kraljice Estere nisu zapisani, tako je i njena pozadina opisana na sličan način. Mordekaj "odgajaše (Esteru), kći strica njegova, jer ne imaše oca ni matere... i po smrti oca joj i matere uze je Mardohej za kćer" (Jestira 2:7).
Mnogi, ja bih rekao većina pod utjecajem religijskih vođa, neznaju pravu istinu jer drže se spisa (Biblije i Kurana u kojima jeste bit istine), napisanih prije 4000, 2000 i 1400 godina, knjige primjerene ondašnjem duhovnom i materijalnom razvoju čovijeka, ne prihvaćajući evoluciju vjere i znanja čovječanstva sve da bi ljude držali u pokornosti. Tu nema razlike između danas vladajućih religija.
Sektaštvo je bolest institucionalne religije, dok dogmatizam porobljuje čovjekovu duhovnu narav. Puno je bolje imati religiju bez crkve nego crkvu bez religije. Religiozna pometnja dvadesetog stoljeća sam po sebi ne govori o duhovnoj dekadenciji. Zbunjenost može prethoditi rastu kao što može prethoditi propasti.
Religiozna značenja nepreduju u ljudskoj samosvijesti kad djete prenese ideje o svemoći sa svojih roditelja na Boga. I cijelo religiozno iskustvo takvog djeteta uveliko ovisi o tome da li je odnosom između njega i roditelja dominirao strah ili ljubav. Robovima je uvijek bilo jako teško prenijeti strah od gospodara u ideje o Božjoj ljubavi. Civilizacija, znanost i napredne religije moraju izručiti čovječanstvo iz straha koji proizlazi iz strijepnje pred prirodnim pojavama. I viša prosvjetljenosti bi tako oslobodila obrazovane smrtnike svake ovisnosi o posrednicima pri duhovnom zajedništvu s Božanstvom. Ove se međufaze idolopokloničke neodlučnosti pri prenosu obožavanja od ljudskog i vidljivog u božansko i nevidljivo ne mogu izbjeći, premda bi njihova duljina trebala biti umanjena čovjekovom sviješću o pomoćnoj službi unutarnjeg božanskog duha. Unatoč svemu, na čovjeka su snažno utjecali ne samo njegovi koncepti Božastva, već i karakter junaka koje je izabrao poštovati. Velika je žalost da su oni koji su izabrali poštovati božanskog i uskrslog Krista previdjeli čovjeka, smionog i hrabrog heroja, Josipovog sina Isusa.
Suvremeni čovjek je ovladao prihvatljivom religioznom samosviješću, premda su njegovi običaji obožavanja uskomešani i diskreditirani ubrzanom društvenom preobrazbom i neviđenim napretkom znanosti. Razboriti muškarci i žene traže novu definiciju religije i ovaj će zahtijev prisiliti religiju na samoprocjenu.
U jednoj jedinoj generaciji, suvremeni čovjek je primoran postići veće prilagođenje ljudskih vrijednosti nego je učinjeno kroz dvije tisuće godina. I sve to ispoljava utjecaj na društveni stav prema religiji, kako religija predstavlja način življenja kao i vještinu razmišljanja.
Istodobno, istinska religija uvijek mora biti vječni temelj i zvijezda vodilja svih trajnih civilizacija.
Melkizedek je stalno upozoravao svoje učenike da šire učenje o jednom Bogu, univerzalnom Ocu i Stvoritelju, i da poučavaju evanđelje o postignuću božanske naklonosti jedino putem vjere. Ali učitelji nove istine često griješe nastojeći postići previše, nastojeći postaviti ubrzano otkrivenje na mjesto usporene evolucije, što je i danas slučaj.
Unatoč činjenici da znameniti levantinski pokreti jednoboštva nisu uspjeli pustiti korijen u Arabiji, ova pustinjska zemlja uspješno proizvodi vjeru koja je unatoč nešto nižim društvenim zahtijevima, svejedno bila jednobožačka.
Snaga Islama počiva u jasnoj i potanko definiranoj predstavi Alaha kao jednog i jedinog Božanstva; njegova slabost počiva u upotrebi militarne sile prilikom promicanja, kao i u degradaciji žena. Ali Islam se čvrsto drži svog koncepta Jednog Univerzalnog Božanstva svih ljudi, "onog koji poznaje nevidljivo kao i vidljivo. Onog koji je svemilosan i samilosan." "Obilna je dobrota istinskog Boga prema svim ljudima." " I kad sam bolestan, on je taj koji me liječi." "Jer kad god se trojica zajedno nađu, Bog je prisutan kao četvrti," jer zar on nije "prvi i posljednji, viđeni i nevidljivi?
Negdašnji utjelovljeni Makiventa Melkizedek imenovan zamjenikom Planetarnog Vladara.
Makiventa Melkizedek je nedavno primio moć da djeluje kao zastupnik Planetarnog Vladara.
Ovdje treba naglasiti da je naša planeta Zemlja, planet sa slobodnom voljom obdarenih ljudi i da ta slobodna volja čovjeka ničim nije ograničena od strane bića koja nadgledaju i pomažu razvoju naše planete.
