Jedan od mnogobrojnih Isusovih govora me se posebno dojmio:

Kad se dvadesetak ljudi okupilo oko vatre, Tomo je upitao Isusa: "Kako znamo da se namjeravaš vratiti da završiš rad na uspostavi kraljevstva, kakav će biti naš stav dok si ti odsutan baveći se Očevim poslom?" Prešavši pogledom preko ljudi koji su sjedili pored vatre, Isus je odgovorio:

"Čak ni ti, Tomo, ne razumiješ što vam govorim. Zar vas nisam svo ovo vrijeme poučavao da je vaša veza s kraljevstvom duhovna i individualna, u cjelosti stvar osobnog iskustva u duhu koje čovjek postiže kada vjerom spozna da je sin Boga? Što vam više mogu reći? Pad nacija, slom imperija, uništenje bezvjernih Židova, kraj doba, čak i kraj svijeta, što se sve ove stvari tiču onoga koji vjeruje u ovo evanđelje i koji je sklonio svoj život u sigurno zakrilje vječnog kraljevstva? Svi vi koji znate Boga i koji vjerujete u evanđelje ste već primili sigurnosti vječnog života. Kako ste već živjeli svoje živote u duhu i za Oca, ništa vas se ne treba ozbiljno ticati. Ljudi koji rade na izgradnji kraljevstva, koji su se dokazali kao državljani nebeskih svjetova, nikada nisu uznemireni zbog vremenskih nestalnosti ili potreseni zbog zemaljskih kataklizmi. Vama koji vjerujete u ovo evanđelje, što to znači ako se prevrnu nacije, ako dođe kraj dobu ili ako se sruši sve što je vidljivo, kad vi znate da je vaš život dar Sina i da mu Otac pruža vječnu sigurnost? Ako budete živjeli svoje vremenske živote vjerom i ako ti životi budu rodili plodovima duha ispravnosti brižne službe vašim bližnjima, s pouzdanjem se možete radovati narednom koraku vašeg vječnog puta s istom vjerom spasenja koja vas je pronijela kroz vašu prvu pustolovinu na zemlji koju ste živjeli kao Božji sinovi".