Jednom istupi jedna grupa farizeja kako bi ga maltretirala pitanjima; dajući znak Isusu, njihov zastupnik reče: "Učitelju, ja sam učitelj zakona, i hoću te upitati koja je po tvom mišljenju najveća zapovijed u Zakonu?"
Isus mu odgovori: "Postoji samo jedna zapovijed i to je najveća zapovijed od svih, a to je: "Čuj Izraele, Gospodin Bog naš jest jedini Bog; njega ljubiti svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom." Ovo je prva i najveća zapovijed. I druga zapovijed je poput ove prve; naime, ona iz nje proizlazi i to je: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Druge zapovijedi veće od ovih nema; o ovim dvjema zapovijedima ovisi sav zakon i proroci."

Kad je učitelj zakona spoznao da mu je Isus odgovorio ne samo u skladu s najvišim konceptom židovske religije već da se pored toga mudro obratio okupljenim masama, odustao je od odvažne namisli da otvoreno pohvali Učiteljev odgovor. Tako je rekao: "Dobro, učitelju, rekao si prema istini da je Bog jedini i nema drugoga osim njega; i njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega ljubiti kao samoga sebe, to je prva i najveća zapovijed; i slažemo se da to više vrijedi nego svepaljenice i druge žrtve." Kad mu je učitelj zakona tako neizravno odgovorio, Isus ga pogleda i reče, "Moj prijatelju, vidim da nisu daleko od kraljevstva Božjeg."