Vijest o još jednom ubistvu u Osijeku danas i pokušaj još dva, i nasilje BBB-a u Zagrebu, natjerala me da progovorim o nasilju.

Ako vas nešto smeta, naprosto izvucite pištolj ili kao danas automatsku pušku i zapucajte. Cini se da je to danas najpopularniji nacin da bi došli do neceg željenog, nebitno ako je to nešto veliko ili malo, osveta ili materijalna korist, ako vam se žuri da to dobijete.

Nasilje predstavlja citav sistem djelovanja. Nasilje postoji medu životinjama svugdje u prirodi. Preživljavaju samo najjaci, zlatno pravilo na kojemu se zasniva cjelokupni sistem nasilja. Vecini ljudi se cini da je to razumno stanovište. Kada vam je «stvarno dosta» , naprosto «skinite rukavice» i «ubijete Boga u svakome» tko vam stoji na putu. Mora da je zadovoljstvo osjetiti slavu pobjede. Gledajuci iz tako uske perspektive, nasilje donosi cistu i brzu pobjedu. Protivnik leži poražen, sve prepreke su uklonjene i ništa ne stoji na putu do željenog objekta, osim što to nikada ne potraje dugo.

Vecina ljudi ce vam reci da je naprosto nemoguce odoljeti nasilju, barem ponekad. Ispadi bijesa te iznenadni nastupi mržnje dokazuju da niste kukavica, a zna se da samo kukavice izbjegavaju nasilje. Velika vecina ljudi smatra da je nasilje prirodna pojava. Mnogi smatraju da je nasilje domoljubno. Citav svijet proklamira nasilje kao pravdu. Moc je jedino pravilo, ako se tako gleda, u pravi smo, i ako smo životinje i ako živimo u džungli.

Većina je ljudi razmišljala o ograničenjima nasilja. Pa, mi nismo životinje. Mi smo ljudska bica. Gledamo vijesti i pitatmo se da li su svi ti ratovi i svi ti zlocini stvarno nužni na ovome svijetu, ali uvijek zaboravljamo životinju u našem srcu. Na kraju krajeva, naše nasilje je opravdano.

Svaki onaj koji ima snagu da porazi tucet protivnika, a nema snagu da usmjeri svoj bijes, nije ništa drugo nego slabic.

Da li ste ikada razmišljali o tome da su nasilnici zapravo slabici? Njihovi maleni svjetovi napada i obrane drže ih zatvorene u točki sebicnog samo zadovoljenja i citav svijet prolazi kraj njih nezapaženo.

Kada se djelovanje mijenja iz nasilnog u konstruktivno, onda vidimo tko je zapravo slabic. Nasilnici su tako slabog karaktera da cak nece ni pokušati zadobiti željeno na drugi nacin nego silom. Konstruktivno djelovanje zahtjeva toliku snagu da se sve te "nabijene puške" koje hodaju oko nas izgube u plaču i vapaju i prije nego pravi izazovi započnu. Da li mislite da ste jaki?

Suočimo se sa svojim Stvoriteljem i posvetimo svoj život tome da ovaj svijet učinimo boljim mjestom.

Svatko može voditi rat, svoj osobni ili opći. Sve što vam treba je ograniceno razmišljanje i puška.

Da bi izgrađivali Mir potreban nam je karakter, a to je razlog zašto Mir tako rijetko procvjeta na ovome svijetu. Za Mir je potrebna posebna vrsta snage koja nadilazi svaku snagu koja proizvodi nasilje. Mir iscjeljuje sve razlike koje smo stvorili među sobom. Mir otkriva naše jedinstvo u zajednickom Stvoritelju. Mir stvara ispunjenje.

U borbi za Mir, sve su bitke u nama. Tu ćemo naci svog najtežeg protivnika. Tu ćemo napokon naci bitku koja ce okončati sve bitke. Kada jednom otkrijemo Mir u nama, vidjet ćemo Mir u svemu na čemu se naš pogled zadrži.

Malo je onih ljudi koji ce se usprotiviti teoriji Mira, barem teoretski. A tko i da mu se protivi? Mir donosi u svijet rješenja u kojima svi dobivaju, uklanja sve prepreke i pridonosi rastu.

Svi oni koji se koriste nasiljem da bi došli do onoga što žele, svi oni koji se koriste ponašanjem zasnovanim na upotrebi sile, misle da biti jak znaci širiti strah oko sebe i izazivati razaranja. To je pogrešno.

Boriti sa svojim gnjevom, suprostaviri se svom bijesu i pokoriti ga svojoj volji. Znate li što nas čeka na kraju te bitke? Pronaći snagu koju je nasilje sakrivalo, otkriti kako je jadno bilo naše vjerovanje u nasilje.

Kada završimo s tim, okrenimo se svom strahu. Ovo je još žešci protivnik. Njega ne možemo pokoriti, njega moramo u potpunosti uništiti. A on ce nam se suprotstaviti na svim frontovima i svim raspoloživim oružjima. Naši strahovi su puno dublji nego to možete i zamisliti.

Nema tog straha koji je veci od našeg Stvoritelja. Nema te tame koja može nadjacati svjetlo. Strah ima mnogo lica. Miljenici su mu nasilje i obrana. Da, izgleda da je to velika sila, sve dok ju ne sagledamo kroz Svjetlo Istine. Nakon toga ona nestaje, naprosto se topi. Tama neznanja je uzdanica straha. Svjetlo života uništava strah u potpunosti samim svojim postojanjem, otkrivanjem da se Život vjecno živi.

Nema tog fizičkog protivnika koji će nam se tako snažno suprotstaviti kao što će se suprotstaviti naši strahovi i gnjev. Cudni su to protivnici, ne može ih se nadvladati silom. Sila ih jedino hrani, sila ih jača. Nagon prema nasilju možemo pobijediti jedino ako pronađemo odgovarajuću alternativu. Snaga našeg straha leži u vjerovanju da smo mi smrtno tijelo, a ne vječni duh.

Ove protivnike ne možemo pobijediti na uobičajen način. Ovo je nešto kao borba sa energijom samom, a ne sa nekim fizickim protivnikom. Možemo je nazvati "borba sa duhom" i to nece biti daleko od istine. Potrebno je puno više uma i mentalnog napora da bi se pobijedio protivnik koji nije fizičko tijelo. Što ga više mrzite to on jači postaje. Što mu se više suprostavljate to on sve više jača. Strah i gnjev nije moguce pobijediti konvencionalnim načinima borbe.

Dakle, što nam onda preostaje, jedino da se udaljimo od njih. Pogledajmo, oni dobivaju snagu od nas samih. Mi smo ti koji oživljavaju strah i gnjev. Bitka se ne sastoji u tome da ih zgrabimo za vrat i bacite na tlo, bitka se sastoji u tome da se naučimo ne slušati ih, naucite se slušati i gledati ono što su oni do sada skrivali. Duga je to bitka, neki ju ljudi vojuju godinama.

Volja i odlucnost ce nam svima pomoci da pobijedimo.

SVI KOJI PROČITAJU OVAJ POST NEKA PRENESU DALJE OVE MISLI I ZNANJE, UVIJEK JE MOGUĆE DA ĆE JOŠ LJUDI KRENUTI U LJUTI BOJ DA SPASI SVOJ I MNOGO DRUGIH ŽIVOTA OD JADA, PATNJI I PROPASTI.