ZAPAD U PRVOM STOLJEĆU POSLIJE KRISTA

Isus nije došao na ovaj svijet u razdoblju duhovne nazadnosti; u periodu njegovog rođenja, Zemlja je prolazila razdobljem preporoda duhovne misli i religioznog življenja kakav nije zabilježen bilo kroz cijelu poslijeadamičku povijest ili ikad zatim. U doba Mihaelovog utjelovljenja na Zemlji, svijet je pružao najpovoljnije uvjete za darivanje Sina Stvoritelja, uvjete kakvi se nikad prije nisu javili niti su ikad zatim postignuti. Tijekom prethodnih stoljeća, grčka su se kultura i jezik upravo proširili Zapadom i bliskim Istokom, dok su Židovi, pripadnici Levantinske rase u biti dio Istoka kao i Zapada, u ovom razdoblju imali priliku iskoristiti postojeće kulturne i jezične okolnosti kako bi djelotvorno pronijeli novu religije na Istok i Zapad. Ove su jako povoljne okolnosti dalje unaprijeđene tolerancijom političke uprave Rimljana nad Mediteranom.

Cijeli je ovaj spoj svjetskih utjecaja zorno predočen u primjeru Pavla koji je, premda po religioznoj kulturi pravi Židov, propovijedao evanđelje židovskog Mesije na grčkom jeziku dok je imao rimsko državljanstvo.

Civilizacija Isusovog doba se ne može usporediti s bilo kojom zapadnom civilizacijom prije ili poslije ovog razdoblje. Evropska je civilizacija bila ujedinjena i koordinirana nesvakidašnjim spletom triju okolnosti:
1. Rimskim političkim i društvenim sustavom.
2. Grčkim jezikom i kulturom i u određenoj mjeri, filozofijom.
3. Brzim širenjem utjecaja židovskih religioznih i moralnih učenja.
Po Isusovom rođenju, cijeli je Mediteranski svijet bio ujedinjen u jednu imperiju. Po prvi put u svjetskoj povijesti, mnogi su bitni centri bili povezani prohodnim cestama. Nakon što su mora očišćena od pirata, uslijedilo je veličanstveno doba trgovine i putovanja. Evropa nije nanovo uživala takav period putovanja i trgovine sve do devetnaestog stoljeća poslije Krista.

Unatoč unutarnjem miru i površnom prosperitetu grčko-rimske imperije, njezini su žitelji najvećim dijelom bili osuđeni na propast u bijedi i siromaštvu. Malobrojna je viša klasa uživala u bogatstvu; svakidašnji se svijet sastojao od očajne i osiromašene niže klase. U ovo doba nije postojala srećna i uspješna srednja klasa; ona se upravo počinjala javljati u rimskom društvu.

Upravo su bile okončane prve borbe između Rima i Parte, dvaju širećih imperija, što je ostavilo Siriju u rukama Rima. U Isusovo doba, Palestina i Sirija su uživale u razdoblju blagostanja, relativnog mira i sve boljih trgovinskih veza s Istokom i Zapadom.

ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO

Teško da je mnoguće u cjelosti objasniti višestruke razloge koji su vodili k izboru Palestine kao zemlje Mihaelovog darivanja, a još manje razloge koji su vodili k izboru Josipa i Marije kao neposrednog okružja koje je omogućilo pojavu ovog Sina Čovječjeg na Zemlji.

Nakon što je proučio specijalni melkizedeški izvještaj o statusu izoliranih svjetova i po savjetovanju s Gabrijelom, Mihael je konačno izabrao Zemlju kao planet svog završnog darivanja. Po donošenju ove odluke, Gabrijel je osobno posjetio Zemlju i kao rezultat njegovog izučavanja različitih ljudskih grupa i njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i zemljopisnih osobina, zaključio je da su židovi posjedovali određene relativne prednosti koje su ih činile rasom pogodnom za podarenje. Nakon što je Mihael odobrio ovu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Zemlju Dvanaestočlanu Obiteljsku Komisiju, sastavljanu od pripadnika viših redova kozmičkih ličnosti, kojoj je povjereno izučavanje židovskog života. Po okončanju svojih napora, komisija je imenovala tri para koja su prema njezinom mišljenju bila u stanju pružiti najpovoljnije obiteljske uvjete za Mihaelovo planirano darivanje i Gabrijel je bio prisutan na Zemlji kad je primio ovaj izvještaj.

Između ova tri kandidata, Gabrijel je osobno izabrao Josipa i Mariju; on se zatim osobno ukazao Mariji saopćivši joj radosnu vijest da će biti zemaljska majka darovanog djeteta.

Obitelji Josipa i Marije su bile visoko obrazovane za mjerila svoga doba. Josip i Marija su bili nadprosječno obrazovani za svoje doba i životni položaj. On je bio mislilac; ona je znala planirati, stručno se prilagoditi i praktično riješiti neposredna pitanja. Josip je bio smeđ s crnim očima; Marija je imala svijetlu kosu i smeđe oči.

Rano ujutro 19. kolovoza, 7.g.prije k., Josip i Marija su ponovo krenuli na put. Nakon što su zastali da ručaju na Sartabskoj gori odakle su pružao pogled na jordansku dolinu, nastavili su s putovanjem predvečer stigavši u Jerihon gdje su prenoćili u gostionici na prometnom putu u predgrađu Jerihona. Nakon večere i burne rasprave o Herodu, popisu, tlačiteljskoj rimskoj vlasti i značajnom utjecaju Jeruzalema i Aleksandrije kao centara židovskog učenja i kulture, nazaretski putnici su se povukli na počinak. Rano narednog jutra, 20 kolovoza, nastavili su s putovanjem stigavši u Jeruzalem prije podneva, odakle su nakon posjete hramu krenuli prema svom konačnom odredištu, Betlehemu, gdje su stigli prije podneva.
Kako je gostionica bila zauzeta, Josip se ponadao da će naći prenoćište kod svojih daljih rođaka, što se pokazalo nemogućim kako je u Betlehemu svaka soba bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala koja je bila izdubljena u stijeni, ispražnjena i spremljena za smještaj posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, te nakon što je uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, uputio se s Marijom kamenim stepenicama koje su vodile do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito na samom ulazu u pregrađene štale i jasle. S plafona su visile zavjese od šatorskog platna i putnici su se smatrali jako srećnim što su bili u stanju naći tako udoban smještaj.
Josip se odmah htio otići prijaviti, dok je Marija bila jako umorna; bila je prilično uznemirena i iznurena te je zamolila Josipa da ostane kraj nje, što je on i učinio.

Marija se cijele noći prevtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati snažnije bolove tako da je uz ljubeznu pomoć drugih putnica 21. kolovoza 7.godine pr.K. rodila muško dijete. I tako je na svijet došao Isus iz Nazareta; i majka Marija je tako umotala dijete u pelenice koje je ponijela da joj se nađu na putu i položila ga u jasle.

Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca kako prije tako i poslije njegovog doba; i kako je bio židovski običaj, obrezan je osmog dana i formalno nazvan Jošua (Isus).

Točno je da su se u podne na dan Isusovog rođenja serafi Zemlje okupili pod upravom svojih upravitelja i da su nad Betlehemskim jaslama pjevali himne u slavu djeteta, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim ušima. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje Betlehemskom novorođenčetu sve do dolaska određenih svećenika iz Ura koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

Određeni religiozni učitelj iz Mezopotamije je povjerio ovim svojim zemljacima kako je u snu primio saopćenje kako se na zemlji trebalo pojaviti “svjetlo života” u obličju židovskog djetešceta. I ova tri učitelja su se tako uputila u potragu za ovim “svjetlom života.” Nakon više tijedana uzaludnog traganja Jeruzalemom, upravo kad su se namjeravali vratiti u Ur, sreli su Zakarija koji im je rekao da se onaj za kojim su tragali, djetešce po imenu Isus, rodio u Betlehemu, gdje su ga i našli i gdje su ostavili darove kod Marije, njegove zemaljske majke. Djetetu su bila otprilike tri tijedna u vrijeme njihove posjete.


Izvor: Knjiga Urantije