Maje, svemirski putnici i svemirski urari, bi povremeno dolazili na Planetu i uskladjivali nase vrijeme sa svemirskim informacijama, pripremajuci nas za veliki energetski skok 2012. godine. Prilikom svakog dolaska iza sebe bi ostavljali riznice znanja.
Razlicito doba dolaska na Zemlju je rezultiralo gradovima podignutim u razlicitim vremenima: Teotihuacan (Meksiko), Monte Alban (Meksiko), Tikal (Guatemala), Copan (Honduras), Kaminal Juyu (Guatemala), Palenque (Meksiko), Uxmal i Chichen Itza (Meksiko).

Maje, “cuvare znanja”, koji su i danas ostali na Planeti. U knjizi “Tha Mayan Factor” (dr Jose Arguelles, 1987.) citam: “Pocetkom 1985. kontaktirao me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom nasih razgovora sam naucio da on koristi 17 “kalendara” Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo sest. Humbatz je izjavio da je nas Suncev sistem sedmi takav sistem ciju su svemirsku mapu Maje dosada obradile!”
U vremenskom rasponu duzem od tri tisuće godina Maje su biljezile astronomska znanja, zemaljske i svemirske legende, vlastitu historiju i umjetnost.

Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi visestruko presavijali. Zvali su ih kodeksi. Danas se zna za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariski.

Pismo Maja je vrlo slozeno i pored intenzivnog istrazivanja epigrafa ostaje vecim dijelom nerazjasnjeno. Rijec je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji predstavljaju citave rijeci, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada je identificirano oko 800 glifa od kojih se za cetvrtinu pretpostavlja da im se zna znacenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najcesce se javlja u obliku slike. Na primjer, rijec “jaguar” je predstavljen crtezom glave jaguara.

Neke rijeci koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se izgovarao kao zeljena rijec. Na primjer, glagol “brojati” (“shok” na jeziku Maja) se predstavljao glavom mitske ribe koja se takodje zvala shok.

Kombinacija rijeci i slogova najcesce je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao vise znacenja; svaka slika se mogla tumaciti takodje na vise nacina (bukvalnim prijevodom onog sto predstavlja ili izgovorom koji onda oznacava nesto drugo). Da li je “shok” znacio “brojanje” ili “ribu”?

Glif sa stiliziranim osmjehom (“crtica osmijeha)” i dva mala kvadratica (“dva prednja zuba”) ima, barem, slijedeca znacenja: duh, dah, vjetar, kosmicka energija, inspiracija, zivotni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)!

Zamislimo moguce kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Koje spiritualno znanje je potrebno za njihovo desifriranje ili pisanje.

Ali, ne samo da svaka rijec ima vise znacenja, nego se i jedna rijec moze napisati na razne nacine. Vec pominjani jaguar, recimo, se moze prikazati stiliziranom glavom jaguara. Ali, jaguar (“balam”) se moze pokazati i putem slogova ba-la-ma koje nalikuju trima rebusnim slicicama.
Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli perfektno prikazati svoj govorni jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu.
U poredjenju sa njihovim pisanim jezikom nasa je abeceda pojednostavljena, povrsana i nepotpuna.

Prije cetristo pedeset godina spanjolski biskup Landa je pokusavao koncept pisanog jezika Maja prebaciti na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim svecenikom Maja on je dobijao pojedina znacenja koja konceptualno nije mogao shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine rijeci su se izgovarale isto, recimo “nebo”, “cetiri”, “zmija” i “zarobljenik”, ali je kontekst odredjivao njihovo znacenje). Vidjevsi da spanjolski crkveni visokodostojanstvenik ne moze da izadje iz svoje limitirane mozdane kutije, Maja je jednostavno, jedno jutro, napisao u Landovu knjigu: ” Ne mogu vise”. I, otisao.