U prethodnom postu sam obećao da ću pisati o skrivenim događajima u bližoj i daljnjoj historiji da bi se mogle vidjeti uzročno-poslijedične veze i kontinuet današnjeg stanja na našoj planeti Zemlji.
Kad su u Ameriku poceli stizati izvjestaji o strašnim, genocidnim akcijama nacističke Njemačke to je zvučalo nevjerovatno da bi bilo istinito. Drugi Svjetski rat bio je napokon završen, istina je isplivala na povrsinu, a "nevjernici" su napokon povjerovali...
"Istina" je sila za sebe. Moze biti zataskana, sklonjena, sahranjena ...ali, prije ili kasnije, nadje svoj put, kao sjeme, potentnija nego ikad.
Jasno je vidljivo nastojanje 2-3% obrazovanih i bogatih da u neznanju drze preostalih 97% populacije u poslednjih nekoliko tisuća godina.
Prica koja slijedi se ne nalazi u historijskim knjigama. Ali je dovoljno svjedocanstava da je uzmemo kao vrlo ozbiljnu mogucnost.
Drugi Svjetski rat se blizio kraju dok su general Paton i marsal Zukov lomili nacisticku ratnu masineriju u srcu Evrope. Topio se san o "hiljadugodisnjem Trecem Rajhu". (Uostalom, Njemci su bili svjesni da ce izgubiti rat 1942. kad se Amerika pridruzila Saveznicima u operacijama oko i na evropskom tlu.) Bilo je ocigledno da se nacisticko jezgro gasi. Ali, ne i da nestaje. Najveci vojni i politicki poduhvat modernog doba imao je "rezervni" plan:
prvo, infiltrirati se u vojno-industrijski i obavjestajni establisment Amerike, kao vodece svjetske sile, i, drugo, osigurati mjesto na Planeti naseljeno cistom "arijevskom" rasom koje ce predstavljati centar "Cetvrtog Rajha".
Sa sadasnjeg stanovista se cini da su oba ova cilja ostala neostvarena. No, da li je to tako?
1. Nacisticki S.S. je pravilno zakljucio da je od americke vlade mocniji jedino multi-milijarderski korporacijski imperij koji je vukao glavne konce iza americke politicke scene. Vodeca dinastija medju njima, Rockefeller Fondacija, postavila je, izmedju ostalih, Dwight Eisenhower-a za predsjednika i ostvarivala je znacajni uticaj u medijima manipulirajuci javno mnenje u korist svojih ciljeva.
Rockfelleri ne samo da su financijski pomagali nacisticku Njemacku, vec je i njihova Standard Oil (danasnji Exxon - najveca naftna korporacija na svijetu) bukvalno snabdjevala gorivom nacisticka osvajanja Evrope. Nelson Rockfeller je (sedamdesetih ujedno i podpredsjednik SAD) ubacio inicijalni broj od 3,000 njemackih agenata u Ameriku dajuci im novi identitet i pozicije u okviru vojno-industrijskog kompleksa. Ova super-tajna operacija nosila je ime PROJECT PAPERCLIP. Nekoliko je vodecih naucnika, iz cuvenog Peenemunde Aerodynamics Institute (koji je napravio rakete V-1 i V-2 koje su sijale teror nad Engleskom), naslo svoje mjesto u americkim kompanijama.
1793. godine je Johann Rockefeller dosao iz Njemacke u SAD kao imigrant i zaceo paklenu dinastiju. Ne zato sto je bio Njemac vec njemacki rasist koji je imao vrlo opasne medjunarodne bankarske okultne veze. 1919. godine Adolf Hitler je pristupio Drustvu THULE ("Crno Sunce" igra prominentnu ulogu kao sakralni arijevski simbol). Unutrasnje jezgro Drustva sacinjavaju "satanisti". 1934. razgranato Rockfeller-ovo carstvo financijski pomaze novu njemacku politiku rasne superiornosti u kolaboraciji sa teksaskim bogatasem Prescott Bushem (ocem ex-predsjednika George Busha i djeda današnjeg predsjednika USA).
Hitlerova druga knjiga (pored poznate "Mein Kampf") zvala se "Novi svjetski poredak". Nacisti jesu začetnici ideje o specificnoj korporacijsko-politickoj kontroli nad svijetom. Otto Skorzeny i Njemacka familija Krupp pripadaju ovom elitnom krugu. ("Krupp" korporacija je, izmedju ostalog, proizvodila municiju tokom Drugog Svjetskog rata; ali, nakon rata, kao vecinski vlasnik americkog giganta I.T.T. Corp., financiraju tajne projekte kontrole svijesti putem mikrovalova u Brookhaven National Laboratories u podzemnim bazama ispod Montauk Point, Long Island).
Prema nekim tvrdnjama, spisak korporacija pod "Naci" utjecajem je izuzetan:
BROWN BROTHER'S HARRIMAN, I.G. FARBEN CHEMICAL CORP., GENERAL ELECTRIC, GENERAL MOTORS (J.P. MORGAN CO.), I.T.T. INTERNATIONAL, STANDARD (EXXON) OIL, BANK OF INTERNATIONAL SETTLEMENTS, ALASKA OIL, DU PONT CHEMICAL CORP!
Nakon inicijalnih 3.000 nacista dovedenih u Ameriku slijedili su drugi. Umjesto javnog djelovanja išli su "underground" i cekali svoj trenutak. Dok je nacisticka ideologija govorila o superiornosti jedne rase, dotle se filozofija americkog drustva zasnivala na ustavnoj tezi da su "svi ljudi rodjeni jednaki". Zbog toga je americko tle stotinama godina sluzilo kao skloniste od represije iz maticnih zemalja. (Nema sumnje da se ovdje, iza scene, vodi sukob za buducnost covjecanstva. Atentat na Kennedy-ja je primjer jedne od izgubljenih bitaka americkih ideala.)
Od Mornaricke Obavjestajne Agencije, koju je vodio Nelson Rockfeller-ov rodjak, Allen Dulles, formira se 1947. Centralna Obavjestajna Agencija - CIA. (Allen je, inace, i rukovodio ovom Agencijom od 1953-61 ostvarujuci presudan utjecaj u vanjskoj politici.) Gotovo polovica pocetnog kadra (300 agenata, uglavnom Bavarski masoni) regrutirana je iz kontigenta nacistickog SS generala Reinhard Gehlena. Ratni zlocinac Gehlen je, opet, tokom rata rukovodio obavjestajnim operacijama na Istocnom frontu. Tokom "hladnog rata", umjesto u Nurnbergu, zavrsio je kao sef kontra-spijunaze u vladi Zapadne Njemacke (pod kontrolom CIA-e).
U zvanicnoj biografiji Buša starijeg (ex-predsjednika USA) mnogo se pažnje polaže na činjenicu da se 1944. prijavio kao pilot u američku vojsku. Zagrebe li se po povrsini moze se naći podatak da je upravo te godine americka vlada zamrzla sve funkcije i sredstva njegovog oca koji je otvoreno saradjivao sa neprijateljskim nacistickim rezimom. Drugim riječima, jedini način da se ublazi izdajnička djelatnost bio je poslati sina da se bori pod američkom zastavom (ali ne u Evropu nego na Daleki Istok). 1976. godine George Bush postaje direktor CIA-a (uzgred, on je i clan okultnog drustva Skull & Bones osnovanog u Njemackoj). 1988, tokom svoje predsjednicke kampanje, Bush je znacajno poguran od Gehlenove organizacije, Svjetske Anti-Komunisticke Lige i P-2 Loze (gotovo zaboravljene masonske loze koju su prije dvadesetak godina "razvlacile" sve svjetske novine zbog pokusaja puca u Italiji).
Otkud to stalno pominjanje Bavarskih okultnih drustava i masona?
Vec dvije tisuće godina na tlu Bavarske se javljaju okultna i sotonska udruženja: Bavarian Illuminati, Bavarian Thule Society, Rosicrucian Order of Bavaria, Bavarian Vrill Society, Bavarian Skull & Bones Society, Bavarian Nazi Party... Jos od Rimske okupacije drevnog Egipta, Bavarija je sluzila kao vojni centar imperija. Duboko okultni Bavarci su usvojili sotonisticke rituale od svojih starijih "egipatskih kolega" prenoseci ih u Rim i Njemacku.
Nakon Rimskog carstva Evropa tone u sredovjekovni mrak u cijem je sredistu "Trojna Alijansa": Italija, Austro-Ugarska i Njemacka.
Idu dva svjetska rata (sa poznatim ulogama).
Period hladnog rata i devedesete su obilježene grandioznim podzemnim projektima u Americi. O njima sam više pisao u prethodnim prilozima a sada ih samo pominjem: Montauk (Long Island), Area 51 (Nevada), Dulce (New Mexico) i Medjunarodni aerodrom u Denveru ( o njemu je bilo riječi kao o kontrolnom centru za Novi Svjetski Poredak - "New World Order").
2. Drugi Rockfellerov rodjak, John Foster Dulles (Allenov stariji brat), bio je ministar vanjskih poslova SAD-a pod Eisenhower-om (1953-59), prije toga savjetnik američke vlade na mirovnoj konferenciji poslije Prvog Svjetskog rata, pripremao Osnivacku Povelju OUN, te clan americkih delegacija na konferencijama poslije Drugog Svjetskog rata.
Prosinac 1945!
Ako je neko bio kvalificiran da odgovori što se desilo sa drugim Antikristom, Adolfom Hitlerom, to je bio vodja sovjetskih komunista (koji, opet, nije puno zaostajao po "renomeu"). Staljin je dnevno bio u kontaktu sa Žukovom koji je prije Amerikanaca usao u Berlin i upao u Hitlerov podzemni bunker. Kao Što je poznato filmski zapis o očekivanom trofeju, mrtvom Hitleru, Evi i užoj sviti, nije nikad ugledao svijetlo dana. Jednostavno zato jer Hitlerovog tijela tamo nije ni bilo.
Pretpostavimo da je autentican ovaj razgovor Dullesa i Staljina. Koji je moguci drugi scenarij i sta se stvarno odigralo?
Hitler ostavlja tijelo svog daljeg rodjaka u bunkeru; Rusi na nalaze očekivani trofej te zataškavaju stvar. Amerikanci u prvo vrijeme nemaju podatke, a poslije ih ne objavljuju. Hitler, zadnjih godina rata, vec uveliko bolestan i tronuo, ne predstavlja opasnost kao individua. Biva prebačen sa užim krugom političara, generala i naučnika na "jug", na sigurno. Njemačka vojna mašina je raspršena. Rat je okončan. Historija je napisana. Svijet se raduje završetku rata u Evropi (a četiri mjeseca kasnije i na Dalekom Istoku). Dokumenti se zatvaraju i prašina počinje da pada po njima. U školama se uči ono što se smatra odgovarajucim.
"J u g"!
Na mirovnoj konferenciji u decembru 1945 (prema njegovom memoarskom tekstu), John Dulles je postavio direktno pitanje Josifu Staljinu: "Gdje se nalazi Hitler?" Staljin je, odmahnuvsi rukom, odgovorio: "Vjerovatno u Spaniji ili Argentini"?!
Historijske činjenice
Početkom 1838. Njemci počinju slati svoje prve misije na Antarktik, u region Queen Maud. 1873. parni brod "Gronland", financiran od strane German Society of Polar Research, sa kapetanom Eduard Dallmanom, otkriva novu rutu za Antarktik. Slijedi ih 1910. Wilhelm Filchner sa brodom "Deutschland" i 1925. dr Albert Merz u brodu "Meteor". Sa dolaskom Hitlera na vlast Antarktik se pocinje tretirati kao jedan od teritorija na kojima nacisti pokazuju svoju agresivnost i demonstraciju Njemacke kao "supersile".
Alfred Ritscher predvodi najznačajniju polarnu ekspediciju 1938. u nosaču aviona "MS Schwabenland". Po dolasku na Antarktik, avioni "Passat" i "Boreas" su precizno skenirali 600.000 kvadratnih kilometara (11.000 slika) i teritorij proglasili njemačkim. Tisuće njemačkih zastavica sa svastikom je baceno na ledena prostranstva Antarktika. Čitava teritorija dobila je novo ime: "Neu Schwabenland" (asocirajuci na region na jugu Njemačke).
Ono sto posebno intrigira je da je ekspedicija otkrila velike teritorije bez leda sa jezerima i znacima vegetacije u središtu Antarktika. Geolozi kazu da je ovaj fenomen nastaje zahvaljujuci toplim podzemnim izvorima. Takvi teritoriji su posebno obilježeni kao naseljivi.
(Većina teritorija "Neu Schwabenland" je promijenila ime sporazumom iz 1957. Na primjer, Queen Maud Land, Princess Martha Coast, Princess Astrid Coast... Medjutim, starije mape jos uvijek nose njemačka imena, a nove mape su zadržale suženi teritorij "nove svabije" kao i neke planinske vijence.)
Od ove tocke u historiji informacije poćinju ponovo da se kriju i na površinu isplivavaju individualna svjedočanstva i nagadjanja. Medjutim, većina upucuje na slijedece:
Uoci samog pocetka rata, te prvih godina rata, bilježi se visoka frekvencija njemačkih konvoja, zaštićenih podmornicama, prema Antarktiku. Brodovi prevoze gradjevinsku mašineriju, opremu i materijal. Navodno, sa prvim godinama rata, zarobljenici se odvode na Antarktik da rade na podzemnim bazama.
Nacisticki inžinjeri su, naravno, imali iskustva sa podzemnim bazama: Nordhausen kompleks u Harz-u kao i Kahla kompleks u Thuumlringen-u.
Srediste projekta na Antarktiku je, pak, "Baza-211" ili Neu Berlin.
Zadnji dani aprila 1945. Hitler, Martin Boorman, Eva Braun i jezgro "Naci" vodjstva bjeze na Antarktiku.
Navodno je objavljena knjiga njemačkog pilota iz zadnjih dana rata. Devetnaestogodišnjak sa kopilotom slijece na berlinski aerodrom da napuni gorivo u predahu izmedju dvije borbe. Berlinu se približavaju Rusi sa istoka i Amerikanci sa zapada. Artiljerija tuče po Gradu. Iznenada, pilot ugleda skupinu ljudi koji se kreću prema parkiranom avionu na poletnoj pisti. Jasno raspoznaje firera, Evu i neke od visokih nacističkih funkcionera. Njihov avion ima prioritet. Ubrzo odlijecu u pravcu Danske. Tih dana Danska je još bila pod nacistima. Pretpostavke kažu da su se odatle Hitler i svita ukrcali u jednu od podmornica i uputili ka Bazi-211.
Da se opet vratimo dostupnim i provjerljivim podacima.
Završna kalkulacija o njemačkoj podmorničkoj floti je pokazala misteriozni "manjak" od vise od 100 podmornica. Medju njima je bio veliki broj visokotehnoloških podmornica klase XXII koje su mogle izdržati pod vodom tisuće milja. (Da li su i one završile na Antarktiku?)
Drugo, 26. aprila 1945. poslednji konvoj nacističkih brodova napušta njemačke teritorijalne vode i upućuje se ka Antarktiku. Medju njima su i podmornice U530 sa kapetanom Otte Wehrmutom i U977 sa kapetanom Heinz Schaumlfferom. Poslednji vizualni kontakt sa konvojem je istog dana kod Christiansunda. Saveznici pokušavaju da zaustave konvoj na Juznom Atlantiku, ali bivaju poraženi.
Trece, 17. avgusta 1945. gorepomenute njemačke podmornice dolaze prazne u Argentinu i predaju se sa nekoliko članova posade (mozda im nije bio odobren pristup u Novom Berlinu ili nisu željeli ostati?). Američki obavještajci lete u Argentinu, ispituju ih i, navodno, Njemci nisu voljni da govore.
Zvanična je verzija da nisu znali da je Njemačka kapitulirala u maju (sto je malo vjerovatno, jer su imali radio)
Stvari se kompliciraju. Obavještajci saznaju stvari koje, očito, nisu za širu javnost. Da li je rat završen za Ameriku?
Vise od godinu dana nakon afere sa podmornicama Amerika lansira golemu vojnu operaciju prema antarktičkom ledu. Zapovjedništvo je u rukama legendarnog admirala Richarda Byrda. Operacija "Highjump" ukljucuje 13 brodova, jedan nosač aviona, transportere, vojnu opremu, 4.000 vojnika. Jedina zvanična izjava o svrsi operacije je da žele da se "...testiraju novi materijali pod ekstremnim Antarktičkim uslovima"...
Ocekivano vrijeme trajanja: 6-8 mjeseci.
27. januara 1947. vojska se iskrcava u postojecoj misiji "Ross Sea", krece se zapadnom antarktičkom obalom prema sjevernom dijelu i Neu Schwabenland-u. Nakon manje od tri sedmice boravka na ledenom tlu, Byrd se vraca (povlaci?) u SAD. U javnosti se ekspedicija proglasava uspjehom, admiral dobija odlikovanje...
(Pretpostavlja se da je nakon nekoliko uzastopnih bitaka u zraku i na ledu, admiral uzmaknuo.)
Jedini intervju koji je Byrd dao samo dan nakon povlačenja argentinskom novinaru sadrzavao je izjavu da: "...je bilo neophodno da Amerika poduzme akciju protiv neprijateljskih vojnih aviona koji su dolazili iz polarnog regiona..." i da će u "...slucaju novog rata, Amerika biti napadnuta sa avionima koji ce letjeti izmedju polova nevjerovatnom brzinom..."
Već slijedeci dan cenzura je obavila sve izjave admirala. Podvrgnut je uobicajenom vojnom postupku i do kraja života se nije javno izjašnjavao o ovim dogadjajima.
Navodno je po povratku u Washington imao susret sa Predsjednikom i šefom Generalštaba od kojih je ultimativno trazio da Antarktik bude u dometu termonuklearnih projektila...
Antarktik je poslednjih decenija zasticen Sporazumom u kome su se svi potpisnici slozili da izbjegavaju vojne operacije. Do godine 2000.
SKRIVENI DOGAĐAJI
09 listopad 2005komentiraj (0) * ispiši * #

