ZA DAN POBJEDE - OSVRT I KOMENTAR

08 svibanj 2005

Prošli, II svjetski rat i svi ratovi vođeni do danas uključujući i irački zbog kojih svijet pati - veliki broj iračana a i drugi narodi imaju svoje korijene koje ću pokušati iznjeti:

Bog je duh i Bog ljudima daje fragment svoga bića duha koji dolazi živjeti u ljudskim srcima. Duhovno, svi ljudi su jednaki. U nebeskom kraljevstvu nema kasti, klasa, društvenih razina ili ekonomskih grupa. Svi smo braća.
Ali istog časa kad izgubimo iz vida vlast duha koja pripada Bogu Ocu, određena religija mora početi ispoljavati nadmoć nad drugim religijama; i tada umjesto mira na zemlji i dobre volje među ljudima nastupaju nesuglasice, međuoptužbe, pa čak i religiozni ratovi, ratovi među religionistima.
Ako bića koja imaju slobodnu volju i koja sebe smatraju uzajamno jednakim ne priznaju uzajamnu pokornost nekoj visokoj vlasti, nekom autoritetu koji je nad njima i iznad njih, ona prije ili kasnije moraju doći u iskušenje da upotrijebe svoju sposobnost kako bi stekla moć i autoritet nad drugim ljudima i grupama. Ideja o jednakosti može donijeti mir jedino u uzajamnom priznanju neke vlade s visokim kontrolnim utjecajem.

Rat na Zemlji neće prestati sve dok se nacije budu držale iluzornih ideja o neograničenoj nacionalnoj vlasti. Na svijetu postoje samo dvije razine relativne vlasti, duhovna slobodna volja individualnog smrtnika i kolektivna vlast cijelog čovječanstva. Sve grupe i udruženja između razine individualnog ljudskog bića i razine cijelog čovječanstva imaju jedino relativnu i prolaznu vrijednost i to jedino do mjere do koje unaprijeđuju dobrobit, dobrostanje i napredak individualne i planetarne cjelokupnosti--čovjeka i čovječanstva

Suverena vlast je moć i to moć koja raste s organizacijom. Ovaj je razvoj organizacije političke moći dobar i ispravan jer teži uključenju sve širih segmenata cjelokupnog čovječanstva. Ali isti ovaj rast političkih organizacija stvara probleme na svakom posredničkom stadiju između početne i prirodne organizacije političke moći--obitelji--i konačnog upotpunjenja političkog razvoja--vlade cijelog čovječanstva u kojoj učestvuje cijelo čovječanstvo u korist cijelog čovječanstva.

Teškoća pri evoluciji političke vlasti od obitelji do čovječanstva leži u inertivnom otporu na svim posredničkim razinama. Obitelji su se tijekom povijesti odupirale formiranju klanova, dok su klanovi i plemena često razarali suverenitet teritorijalne države. Kako je to danas slučaj (i kao je uvijek bilo istina), svakoj novoj i naprednoj evoluciji političke vlasti staju na put "prijelazne ljestvice" prošlih razvojnih koraka političke organizacije. I ovo je istina zbog toga što ljudi vrlo teško mijenjaju predmet odanosti. Ista odanost koja omogućuje evoluciju plemena otežava evoluciju nadplemenske razine--terirorijalne države. I ista odanost (patriotizam) koja omogućuje evoluciju teritorijalne države, uveliko usložnjava evolutivni napredak vlade cijelog čovječanstva.

Zemlja neće uživati u trajnom miru sve dok takozvane suverene nacije ne budu inteligentno i cjelovito izručile svoje suverene moći u ruke bratstva ljudi--vlade cijelog čovječanstva. Internacionalizam--Nacionalni Savezi--ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Dok svjetske konfederacije mogu djelotvorno spriječiti manje ratove i prihvatljivo kontrolirati manje nacije, one neće spriječiti svjetske ratove niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od ovih svjetskih moći uvijek može istupiti iz Saveza i objaviti rat drugim vladama. Nacije neće odustati od ratovanja dokle god budu bolovale od iluzornog virusa nacionalnog suvereniteta. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Dok međunarodna policijska sila može spriječiti višebrojne manje ratove, ona neće biti djelotvorna pri spriječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih sila zemaljskih vlada.

Kako istinski suverene nacije (velike sile) postaju sve rijeđe, tako raste mogućnost i potreba za uspostavom vlade cijelog čovječanstva. Kad na svijetu bude postojalo tek nekoliko istinski suverenih (velikih) sila, one moraju bilo stupiti u "biti ili ne biti" vrstu sukoba za nacionalnu (imperijalnu) nadmoć ili se moraju dobrovoljno odreći određenih povlastica suvereniteta--stvoriti bitnu jezgru nadnacionalne moći koja će poslužiti kao početak stvarnog suvereniteta cijelog čovječanstva.

Mir neće doći na Zemlju sve dok takozvane suverene nacije ne izruče svoju bojnu moć u ruke predstavničke vlade cijelog čovječanstva. Politički suverenitet predstavlja usađeno svojstvo svjetskih naroda. Kad svi narodi Zemlje uđu u sastav svjetske vlade, oni će imati pravo i moć da učine takvu vladu SUVERENOM; i kad takva predstavnička ili demokratska svjetska sila bude upravljala svjetskim kopnenim, zračnim i pomorskim silama, nastupit će mir na zemlji i dobra volja među ljudima--ali ne prije toga.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.