Ljudi na zemlji postoje relativno dugo vremena, u prijašnjim postovima sam objašnjavao dijelove znanja o tome. Ali kad govorimo o povijesti pristajanja na Zemlju, mislim prije svega na pristajanje civilizacija koje mi poznajemo kao 24 civilizacije iz koje potječe i Isus. Prvo pristajanje jedne od tih civilizacija bilo je prije 34 400 godina, kada je ledeno doba bilo završeno, a na Zemlji nije bilo još raslinja, sve je još bilo smeđe i crveno.
Tada je na Zemlju došlo prvo biće da bi dalo znanje domorocima koji su postojali na Zemlji, znanje o biljkama i životinajma. Onda je došlo drugo svemirsko biće koje je doživjelo veliku tugu jer je vidjelo da se na Zemlji pare domoroci i životinje. Ono nije bilo tužno zbog parenja, već zbog toga jer nije imalo sugovornika s kojim bi razgovaralo. Onda mu je podarena jedna osoba da sa njom razgovara. U to je vrijeme od njega traženo da se ne uključuje u način života na planetu Zemlji, jer bi za njega, zbog razine njegova razvoja, bila katastrofa da se uplete u fizičke odnošaje, a da njegovo tijelo nije prilagođeno na novu ravnotežu. Od njega je zatraženo da se od toga uzdrži, da bi ga se prilagodilo na pritiske u njegovu tijelu, a i da bude primjer onima koji su postojali da se odnošaji koriste samo u najvišu svrhu. Onda je Onaj koji je Pao došao k njemu i njegovoj ženskoj družici i unutar njega zasadio osjećaj istinskog znanja koji mu je dao želju da bude jednak Bogu. Tragedija se sastoji u tome da je on izvorno potekao od Stvoritelja, a to zaboravio. Nije dakle bilo potrebe, da bude jednak Bogu. Ali dok je bio na Zemlji otkrio je potrebu za time. U našoj priči o Adamu i Evi Onaj koji je Pao, bio je zmija.
Kao što je poznato , Eva je postala poistovjećena s predodžbom prvog grijeha. I Eva, žensko, pokopana je, a muški je aspekt uništio Zemlju.