U drugoj polovici prosinca 1977 dežurao sam kao mladi oficir na radarskoj postaji u Kačarevu (ravnica 25 km sjevero-istočno od Beograda, 10 km od Pančeva). Tu je radila dežurna posada od 17 osoba na radarima P-14 (osmatrački s radijusom 1200 km), P-12 (za bliske ciljeve-obijekte) i visinski radar.PRV-11. U bunkerima ispod zemlje bila je smještena operativna sala s izdvojenim ekranima svih radara, opremom za automatizirano praćenje ciljeva u zraku te telekomunikacijska oprema za navođenje i komunikaciju s lovačkom avijacijom. Nešto prije 22 sata uočena su tri neindetificirana cilja kako se kreću smjerom zapad-istok prema Beogrdu, odmah su uključene još tri radarske stanice, Osijek, Stari Banovci (pored aerodroma Batajnice) i Subotica. Svi su potvrdili istovjetnu poziciju nepoznatih letjelica koje su nakon 10 minuta nestale s ekrana radara, osim našeg P-12. U međuvremenu me stražar koji se nalazio pored radara obavjestio da se vani dešava nešto čudno, izašao sam napolje s još dvojcom podoficira i par kilometara sjeverno vidjeli smo obijekat na zemlji koji je u noći (oko 22,15) sijajio poput sunca. Moram priznati da me je presjeklo jer smo znali da je to nepoznati obijekt koji smo pratili i koji se spustio relativno blizu nas. Obavjestili smo nadređeni operativni centar u Beogradu koji je odmah podigao dežurnu lovačku avio paru (MIG-ovi 21). Mi smo obijekat promatrali svojim očima desetak minuta dok nas nisu pozvali u salu. Kada se lovačka para našla iznad Pančeva mi smo ih slušali preko komunikacijske opreme i pratili na ekranima radara i bili spremni za navođenje, u međuvremenu su piloti počeli prijavljivati smetne na navgacijskoj opremi i nišanskim radarima, a nepoznati obijekt koji smo vizuelno vidjeli kao jednu cijelinu naglo se podigao i na radaru smo ih vidjeli kao tri cilja, koji su se velikom brzinom počeli udaljavati u pravcu zapada i to s brzinom oko 10 maha te također naglo skrenuli u vertikalnu putanju kod Osjeka koju smo na na visinskom radaru pratili do 80 km visine kada su obijekti nestali s radara. Sutradan sam sve trake i zapisnike morao zapečaćene predati višem zapovjedništvu u Beogradu s naređenjem i potpisanom izjavo da ću šutiti o tom događaju. U ratnom zrakoplovstvu bivše države sam bio do juna 1991.goine i nikad poslije nisam imao sličan događaj, iako sam čuo priče pilota o bliskim susretima s NLO, a scenu koju sam osobno doživio bila je prikazana u Spilbergovom filmu „Bliski susret treće vrste“ 5 godina poslije