Današnji koncept rada Crkve udario je Aurelije Augustin a njegovo dijelo "Božija država" (obimno je s oko 1600 stranica, a može se naći u svakoj bibiljoteci) napisano početkom III.stoljeća gdje svi zainteresirani mogu naći korijene dijelovanja današnje Crkve.Kršćanski kritičari nisu štedijeli Manijevu vijeru. Među njima najgovorljiviji bio je Aurelije Augustin i sam manihejac gotovo puno desetljeće. Iz kritika koje je uputio na račun manihejske vijere jasno je da Augustin nije shvatio manihejsko učenje, iako se hvalio da ga dobro poznaje, te da zato smije reći kako je riječ o zločinačkom nauku.. augustin se nije mogao riješiti svoje zemaljske kože, a u ispovijestima to i sam potvrđuje. čime ostaje bez osobite perspektive da pristupi onom krugu učenika koji će se odvažiti na inicijaciju. Augustin je bio sasvim od ovog svijeta, te je stoga i završio u onoj Crkvi, koja ga danas slavi kao sveca, a koja ovaj iluzorni svijet štiti kao navodno dobar, a krivnju pronalazi u čovijeku i njegovu zlu.
Suštinska razlika između Augostinova ( i današnje Crkve ) prijanjana uz teološke konstrukcije dobra i zla nasuprot gnostičkom uvijerenju da je zlo postavilo svoj bitak nasuprot dobru, je temeljni krivac svega zla na svijetu, i zato Augustin (i današnja Crkva) zastupa ideju vjere u Krista otkupitelja.
Crkva će Augustinove argumente koristiti ne samo protiv manihejaca, već protiv svih gnostičkih učenja, zanemarujući bitno: da Augustin, očito nije bio pripremljen da shvati istinu o ovome svijetu koji se suštinski sastoji i od zla, koliko od dobra. Kritičari su otišli tako daleko da su Manija nazvali Parsifalom (ludi Perzijanac), a iz korijena njegova imena porijeklo vuče i riječ "manijak".. Mržnja teologa bila je tolika da nisu prezali ni od ovakvih kvalifikacija čovijeka s kojim se nisu slagali.
Mani je ostavio dubok trag u ovom svijetu, a njegova žrtva nije ostala bez posljedica, naročito na ove dane velikih promjena na Zemlji.