Ovaj tekst je prenesen, dominiraju istočnjački termini i objašnjenja ali suštinu će shvatiti svi koji hoće da razumiju. nemojte tekst čitati i razumjeti u dogmatskom okviru vjere u ovom slučaju hinduizma.

PRENESENI TEKST
Zakon materijalnog svijeta je:''Kako siješ, tako ćeš i žeti.'' Svi zakoni univerzuma su zasnovani na tom pravilu akcije i reakcije - Karme. Sve češće se u nas čuje riječ ''Karma'' (sanskrit - akcija, djelovanje). Ona označava ovaj zakon, te predstavlja polje djelatnosti u ovom smrtnom svijetu. Ona može biti pozitivna ili negativna, međutim ona uvijek veže osobe za krug rađanja i smrti. Bez obzira da li osoba svjesno ili nesvjesno djeluje, ukoliko sve svoje aktivnosti i svoj život ne posveti Krišni, dobit će reakciju u vrijednosti svoje akcije. Za dobra djela, osoba će dobiti dobre reakcije, a za loša, loše reakcije. Loša djela nemoguće je poništiti dobrim. Karmu može poništiti samo Krišna, ako osoba posveti svoj život ljubavnoj predanosti Duhovnom Svijetu. U sustavu univerzuma svaka osoba ima dva računa; dobar i loš. Koliko je zapisano na računu, tolika će biti i nagrada ili kazna. Ovaj sustav je neophodan zbog oholosti i tvrdoglavosti osoba koje obitavaju u materijalnom univerzumu iz kojeg se ne mogu izvući. Zemaljska pravda može biti korumpirana ili neefikasna, ali pravda univerzuma, uvijek je efikasna i nikada nije sentimentalna.

Svatko može shvatiti stanje u kojem se nalaze živa bića, ako su im potrebni zakoni. Postojanje zakona dokazuje i postojanje grijeha i zla. Jer kad ne bi bilo grijeha, ne bi bilo niti zakona. Danas, kada je većina svjetskih zemalja prihvatila najgori oblik vođenja države, tzv. demokraciju, vidi se da su zakoni vješto izmanipulirani. Vlada, tj. grješni ljudi, donijeli su zakone, koji povlašćuju bogate i nemaju efikasnu provedbu. Ili, ako su zakoni u teoriji dobri, onda se ne poštuju u praksi. Što je više Bog odvojen od države, u njoj vlada veći kaos. Kad se kaže Bog, ne misli se na zemaljsku religiju, jer ta religija, na žalost, ne predstavlja uvijek Boga i Njegove zakone. Međutim, svaka civilizacija, koja se ne zasniva na Božjim zakonima i koju ne vodi sveti kralj, kao što možemo vidjeti, vrlo brzo propada i njen narod biva bačen u bijedu i patnju.
Stanovnicima ovog svijeta, vrlo je teško prihvatiti Božje savjete, zbog svoje zavisti prema Njemu. Tako im je teško kada im Bog kaže:''Ne ubij!'', pa onda to shvate na sebi svojstven način. Tako većina ljudi danas smatra da je Bog mislio ''ne ubij čovjeka'', iako je izričito rekao:''Ne ubij''. Tako većina današnjeg stanovništva završava u najgorim predjelima pakla zbog jedenja mesa i podržavanja klaonica, pod izgovorom da im je meso neophodno za preživljavanje. Materijalističke osobe uvijek imaju zamjerke na Božje zakone i prilagođavaju ih svojim grješnim prohtjevima i hirovima. Tako nastaju i svjetske religije. Prava Religija je iznad zemaljske i ona predstavlja ljubavnu predanost Krišni i Njegovim zakonima. Ona se može opaziti kao izvor svake religije svijeta, jer je prisutna u svim stvorenim stvarima i osobama, a može je dokučiti samo predana osoba čista srca, koja je u potrazi za Istinom. Tako osoba može spoznati Istinu, pripadajući bilo kojoj religiji svijeta, shvaćajući razlike između Religije i zemaljske religije. To je Božja milost.
Isus Krist, Pastir Dobri, božanski psihijatar koji je također inkarnacija Krišne pokušao je proširiti među ljudima nauk o Bogu i Njegovu Kraljevstvu. Govorio je da su opijanje, uživanje u dimovima i prekomjernu jelu, te jedenje mesa, Sotonske gadosti. Unatoč tome, velik broj svećenika današnjih kršćanskih crkvi, smatra ove aktivnosti normalnima, podržava ih, te ih sama prakticira. Što više, sačuvane spise u kojima se objašnjavaju načela vjerskog života i prave Religije, vješto prikrivaju i iskrivljavaju, tako stvarajući prividnu sigurnost u svojim grješnim aktivnostima. Slično je i s drugim religijama svijeta. Tako je na primjer hinduizam iskrivljeno shvaćanje Krišnina nauka, u kojem je Duhovni Svijet potpuno krivo prikazan. Svi takvi svećenici koji ''prilagođavaju'' Istinu svojim hirovima i skrivaju svoje grijehe iza svećeničkih odora, nalik su farizejima, koji htjedoše ubiti Isusa. On im reče: ''Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate Kraljevstvo Nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli…Čistite čašu izvana, a iznutra je puna grabeža i pohlepe. Farizeji slijepi! Očisti joj najprije nutrinu, da i vanjština bude čista. Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obojane grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni gnjusa i truleži. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.''
Može se shvatiti da svako djelovanje, ukoliko nije posvećeno Duhovnom Svijetu i oslobođeno lažnog ega, donosi reakcije, koje zapliću živo biće u krug rođenja i smrti, donoseći mu čas patnje, čas privremeno oslobođenje od njih. Stoga svaka osoba, koja se želi osloboditi bijeda rođenja i smrti u ovom privremenom svijetu, treba stupiti u kontakt s Krišnom, koji prebiva u srcu svakog živog bića. Tada treba prestati slušati porive zavisti, ljutnje, požude, pohlepe i iluzije, koji rezultiraju ludilom, i prihvativši vodstvo osobe koja poznaje Istinu, treba služiti Krišnu i Njegove prijatelje s ljubavnom predanošću. Na taj način, osoba može shvatiti svoju pravu prirodu i vidjeti Istinu. Tako je svaka osoba vođena svojim željama, koje se razlikuju, baš kao što se razlikuje priroda pojedinih osoba. Vođen svojom prirodom, netko se oslobodi vezanosti za materiju, netko se još dublje zaplete, a netko ostane na istom nivou. Božji zakon je potpuna sloboda izbora, koja nam omogućava da sami kreiramo svoju sudbinu i da sukladno s našim karakterom i navikama sami odlučujemo o svojoj budućnosti. Možemo biti uvjetovano živo biće koje pati u materijalnom svijetu ili stanovnik vječnog Duhovnog Svijeta čiste ljubavi. Krišna nam izričito savjetuje kakav karakter trebamo usvojiti i kakve materijalne odlike razviti, da bismo bili u stanju duhovno napredovati do oslobođenja od lažnog ega. To će biti opisano u poglavlju Dostizanje duhovne prirode.
Može se zaključiti da se sve ravna po Zakonu univerzuma, koji je postavio Krišna. On u obliku Antarjamija promatra sve naše aktivnosti, održavajući nas na životu, ispunjavajući naše želje, i čeka da Mu se obratimo sa željom za Istinom i Ljubavlju. Takva osoba će shvatiti da se razlikuje od tijela koje je dobila rođenjem i opazit će se kao čistu dušu, koja stoji pored Antarjamija u predjelu srca. Svaka osoba je duša, koja se u svojoj biti ne razlikuje od Krišne. Tako će vidjeti Krišnu kao svog vječnog prijatelja, koji želi dovesti dušu na svoj nivo postojanja, zbog svoje prekrasne samilosne prirode. Nasuprot tome, osoba koja se suprotstavi Zakonu, djelujući protiv svoje dobrobiti, biva poslana na mjesta gdje se preodgaja i gdje joj se omogućuje da razvije karakter, koji će joj pomoći u napretku prema duhovnoj spoznaji.
Po Zakonu, svaka osoba, koja zbog svog karaktera želi prebivati u materijalnom svijetu, od Krišne, a posredstvom Materijalne energije - Maje, dobiva materijalno tijelo, koje je kao skafander za duhovnu dušu. Taj skafander joj omogućuje da prebiva u neprirodnom okružju materije, a duša se na žalost s njime identificira. Tako duša prihvaća bijede materijalnog tijela kao svoje vlastite, jer je u nemogućnosti shvatiti pravu Istinu. Materijalno tijelo, koje dobivaju ljudi i ostali humanoidi, te viša bića koja prebivaju u suptilnim sferama, odlično je opisao veliki mudrac Narada, prikazujući ga kao kočiju:
''Kočija je tijelo, a nju vuče pet konja. Ti konji predstavljaju predmete osjetila (vid, okus, miris, zvuk i dodir). Kako godine prolaze, oni nesmetano trče, ali u stvari uopće ne napreduju (to znači da ne idu u pravcu duhovne spoznaje, već jure za zadovoljenjem materijalnih osjetila). Pobožne i bezbožne djelatnosti su dva kotača te kočije. Tri glavne odlike materijalne prirode (neznanje, strast i vrlina) su zastave na kočiji (po njima možemo prepoznati smjer kočije). Osoba koja sjedi na kočiji je putnik i vezana je s pet vrsta životnog zraka (prana, apana, viyana, samana i udana - te životne sile vrlo su dobro opisane u znanosti Ayurvede i Hatha Yoge, te je dobro znana svim Yogijima koji su uspjeli nadvladati starost), a um se smatra užetom. Inteligencija je vozač kočije (inteligencijom se može obuzdati nemirni um i kočiju usmjeriti u pravilnom pravcu - pravcu duhovne spoznaje). Srce je sjedište na kočiji, a dvostranosti života, kao što su zadovoljstvo i patnja, vez su za uzde. Kočija ima sedam prekrivača, koji predstavljaju grube prekrivače tijela (koža, mišići, masnoće, krv, srž, kost i sjeme), a snaga kočijaša predstavlja pet čula za djelovanje (ruke, noge, jezik, čmar i spolni organ). Tako živo biće koje sjedi na kočiji, biva potpuno zaokupljeno pogrešnim željama, a pet neobuzdanih konja ga vuku u nepoželjnom pravcu.''
U ovom opisu tijela prikazan je položaj osobe kao putnika u materijalnom tijelu. Slušajući mudraca Naradu, trebali bi uz pomoć inteligencije, kojom je moguće obuzdati uvijek nemirna čula i um, shvatiti razliku između nas i našeg materijalnog tijela. Obuzdavši um usredotočujući ga na Krišnu u našem srcu, možemo se izdići iznad veza s Materijalnom energijom i osjetiti duhovno blaženstvo, koje nas podsjeća na naš izvorni položaj. Tada, shvativši odvojenost svoje osobe od materije, trebamo uporno zadržavati tu duhovnu svjesnost, razvijajući odnos sa svojim vječnim prijateljem, Šri Krišnom (Šri - opisuje duhovnu ljepotu i prisutnost duhovne moći). Iz tog odnosa, polako i nježno, rađa se prirodna privrženost za ljubavnu predanost - Bhakti. Pojavom Bhakti u srcu osobe, spontano se pojavljuju želje za služenjem Šri Krišne i osoba na putu ljubavne predanosti. To se naziva Bhakti-joga. Joga zapravo znači povezanost, povezanost s Bhakti. Iz neprestane primjene Bhakti-joge, budi se zanosna ljubav - Prema. Ta Prema krajnji je cilj života i potpuno je odvojena od materije. Ona ispunjava osobu čista srca i odvodi je natrag u Duhovni Svijet čiste ljubavi. Tako osoba ispunjena Premom, već za ovoga života postaje odvojena od materije, iako naizgled u njoj prebiva. To može potvrditi i izjava Pastira Dobrog: ''Ja hodam ovim svijetom, ali nisam od ovoga svijeta.'' Svetac Tukarama je također u ljubavnom zanosu rekao svojim sljedbenicima: ''Sada nisam ni svoj niti vaš. Sada pripadam Pandurangu! (Panduranga - jedno od brojnih imena Šri Krišne)'', a potom je svojevoljno napustio materijalno tijelo i otišao u Duhovni Svijet. Ovakve primjere svi trebaju slijediti, ako žele ostvariti smisao svog života i doći izvan utjecaja Zakona materijalne energije. Tada će oslobođeni neprirodnog stanja, vječno uživati u ljubavnim zadovoljstvima Duhovnog Kraljevstva.