US NSA (National Security Agency) je stvorila najveći globalni špijunski sustav pod kodnim imenom ECHELON, koji hvata i analizira svaki telefonski poziv, fax, e-mail i telex poruku poslanu bilo gdje u svijetu. Echelon kontrolira NSA i djeluje uz suradnju Government Communications HeadQuarters of England (GCHQ), Communications Security Establishment of Canada (CSE), The Australian Defence Security Directorate (DSD), i The General Communications Secutity Bureau of New Zeland (GCBS). Te su se organizacije okupile zajedno još 1947. godine, sklopivši tajni ugovor koji je nazvan UKUSA.
Sustav Echelon je, zapravo, vrlo jednostavno zamišljen: presretajuće stanice smještene po cijeloj planeti Zemlji da bi hvatale sve satelitske, mikrovalne i radio komunikacije preko optičkih kablova i da te informacije procesuiraju kroz veliku mrežu računala NSA, uključujući napredne programe za prepoznavanje glasa i znakova "OCR" (optical character recognition), tražeći ključne riječi ili fraze (poznatije kao Echelon riječnik), koje bi natjerale računala na snimanje i prosljeđivanje na daljnju obradu i analizu. No, problem je taj što takav sustav dolazi u sukob s američkim Ustavom, tj. njime se krši prvi, četvrti i peti amandman Ustava. Većina informacija i detalja o mamutskom špijunskom sustavu Echelon i sadržaj tajnog ugovora UKUSA koji ga podržava su nepoznati. Sve što se zna o sustavu Echelon je rezultat rada novinara i istraživača, koji su se založili da će razotkriti najtajniji sustav u svijetu.

Cijela mreža Echelon-a rasteže se preko čitave Zemlje i seže u svemir. Zemaljske presretačke stanice, brodovi pod zapovijedanjem tajnih službi koji plove na sedam mora i super tajni sateliti, koji "vire" na visini od 20000 milja iznad naših glava, omogućuju NSA i UKUSA članicama pristup u čitavu zemaljsku komunikacijsku mrežu. Vrlo malo signala uspije izmaknuti ovoj elektronskoj hvataljci.
Dogovorom UKUSA članice su odlučile da svaka agencija usmjeri svoju elektronsku prislušnu "usisivačku" opremu na neki dio globusa, kako bi mogli tražiti i pratiti svaku minutu signala. NSA u Americi pokriva komunikacijske signale oba američka kontinenta, GCHQ u Velikoj Britaniji je odgovorna za Evropu, Afriku i Rusiju zapadno od Urala, DSD u Australiji sudjeluje u SIGINT skupini za jugoistočnu Aziju i jugozapadni Pacifik i zone istočnog Indijskog oceana, GSCB na Novom Zelandu je odgovoran za južni Pacifik, tj. za sve otočke skupine u njemu; CSE u Kanadi se bavi sjeverom Rusije, sjeverom Evrope i Američkim komunikacijama.
Kralježnica Echelon mreže su goleme prislušne stanice usmjerene na Intelsat i Inmarsat satelite, koji su odgovorni za najveći dio telefonskog i fax prometa između zemalja i kontinenata. Dvadesetak Intelsat satelita prate geostacionarnu orbitu iznad ekvatora. Ovi sateliti nose ponajprije civilni telekomunikacijski promet, ali također i diplomatske i vladine komunikacije, što je od velikog značaja za UKUSA članice. Samo su dvije prislušne stanice odgovorne za presretanje Intelsatovih komunikacija: Morwnstow u Engleskoj i Yakima u državi Washington. Zamjenom satelita Intelsat 5 serije sa Intelsat 701 i 703 satelitima, koji su imali preciznije usmjereno odašiljanje, onemogućilo se bazi Yakima prijam signala južne hemisfere pa su zamjenske prislušne stanice podignute u Australiji i Novom Zelandu. Danas stanica u Morwenstowu usmjerava svoje antene prema Intelsatima, koji kroz atmosferu iznad Atlantika i Indijskog oceana odašilju prema Evropi, Africi i zapadnim dijelovima Azije. Stanica Yakima cilja na komunikacije Tihog oceana sjeverne zemljine polutke i Daleki istok. Još jedna stanica u Sugar Groveu (West Virginia) pokriva telekomunikacijski promet koji se odvija na području čitave Sjeverne i Južne Amerike. DSD stanica smještena u Geraldtonu u Australiji i GCSB stanica Waihopai (Novi Zeland) pokriva područje Azije, zemlje Južnog Pacifika i Tihi ocean. Postoji i dodatna stanica na otoku Ascension u Atlanskom oceanu između Brazila i Angole za koju se pretpostavlja da presreće komunikacije Intelsata za južnu polutku Atlantika.
Ostali se sateliti prate tim istim stanicama, kao i iz baza u Menwith Hillu u Engleskoj, Shoal Bay u Australiji, Leitrim u Kanadi, Bad Aibling u Njemačkoj i Misawa u Japanu. To su sateliti koji većinom služe za ruske i regionalne telekomunikacije. Poznato je da baza Leitrim presreće komunikacije južnoameričkih satelita, uključujući Morelos satelite u vlasništvu meksičke telefonske kompanije.
Još nekoliko desetaka prislušnih baza razbacano je po čitavoj Zemlji, a locirane su u vojnim bazama na stranom teritoriju. Takve stanice imaju vrlo važnu ulogu u vremenskoj nadmoći, jer se većina svjetskih komunikacija odvija na radio-frekvencijskim opsezima. Na HF području radio-komunikacije imaju značaj, jer poslužuju satelite koji tada te informacije prenose vojnim brodovima i avionima širom svijeta. VHF i UHF područja su nešto kraćeg dosega, ali se također koriste za taktičke vojne operacije unutar državnih granica. Glavne prislušne stanice ovakvog tipa u mreži UKUSA su Tangimoana na Novom Zelandu, Bamaga u Australiji i baza na atolu Diego Garcia u Indijskom oceanu. Posebna mreža HFDF (High frequency Direction Finding - visoko frekventni radio-goniometri) presreće komunikacijske signale samo zato kako bi locirala pozicije brodova i zrakoplova. Kada te stanice nisu uključene u analizu poruka, igraju važnu ulogu u nadzoru kretanja pokretnih vojnih meta. Najveću ulogu u HFDF načinu špijuniranja je imala kanadska CSE pod kodnim imenom ClassicBullseye i bila je glavna baza stanice Atlanskog i Tihog oceana pri motrenju na sovjetske brodove i podmornice za vrijeme "hladnog rata". Stanice od Kingstona i Leitrima (Ontario) do Gandera (Newfoundland) na atlantskoj strani, motrile su na Arktik i prisluškivale ruske podmorničke baze u Petropavlovsku i Vladivostoku. CSA također doseže do malog kontingenta zrakoplovne baze Lackland Air Force Base u San Antoniu (Texas) koji najvjerojatnije nadgleda komunikacijske "mete" u Južnoj Americi.
Vrlo važna podrška sustavu Echelon je američka mreža špijunskih satelita koja povezuje prijeme svih baza raštrkanih po UKUSA carstvu. Ove satelite je lansirala NSA u suradnji sa sestrinskim špijunskim agencijama NRO (National Reconnaissance Office) i CIA (Central Intelligence Agency). Serije Ferret iz 60-tih godina, Canyon, Rhyolite i Aquacade sateliti iz 70-tih i Chalet, Vortex, Magnum, Orion, i Jumpseat serije satelita su zamijenjene Mercury, Mentor i Trumpet satelitima u 90-tim godinama.

Satelit Komada Orbita (milja) Proizvođač Namjena
Advanced KH-11 3 200 Lockheed Martin špijunske fotografije rezolucije 5 inča
LaCrosse Radar Imaging 2 200 - 400 Lockheed Martin špijunske fotografije rezolucije 3-10 stopa
Orion / Vortex 3 22 300 TRW nadzor telekoma
Trumpet 2 200 - 22 300 Boeing nadzor mobilnih telefona
Parsae 3 600 TRW nadzor oceana
Satellite Data System 2 200 - 22 300 Hughes prijenos podataka
Defense Support Program (DSP) 4+ 22 300 TRW / Aerojet rano upozoravanje o raketnim lansiranjima
Defense Meteorological Support Program 2 500 Lockheed Martin meteorologija, detekcija nuklearnog udara

Ovi sateliti za nadzor rade kao velika lopata koja grabi sve elektroničke komunikacije, razgovore mobilnih telefona i različitih radio odašiljanja. Stanice koje kontroliraju operacije i usmjeravanje tih satelita su pod nadzorom SAD-a, usprkos njihovim lokacijama u stranim vojnim bazama. Dva najvažnija centra za prijem su Menwith Hill u Engleskoj i Pine Gap u Australiji. Ne smijemo zaboraviti ni podmornice koje se spuštaju na velike dubine iznad pomorskih kablova i hvataju sve što se tom kablovima prenosi.
Mentwith Hill baza se nalazi na području sjevernog Yorkshirea pored Harrogatea u Engleskoj. Koliko je njena uloga u čitavom sustavu Echelon važna, govori i izvješće Europskog Parlamenta od 2001. godine, koje kaže kako se "sve e-mail poruke, telefonske i fax komunikacije čitave Evrope rutinski presreću od strane američke NSA, prenose sve ključne informacije s evropskog kontinenta u London, a onda putem satelita šalju u Fort Meade (Maryland) uz pomoć opreme u Menwith Hillu". Postojanje i važnost ove stanice je prvi razotkrio britanski novinar i istraživač Duncan Campbell 1980. godine. Danas je to najveća špijunska stanica na svijetu s više od 25 satelitskih prijamnih stanica i zapošljava 1400 ljudi američkog NSA osoblja i 350 članova ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon što su informacije procurile u javnost, ova baza je glavna meta protesta mirovnih aktivista i pod stalnim je pritiskom evropskih vlada, koje su uvjerene da je čitava mreža uključena u nadzor civila i ekonomske špijunaže.
Počeci baze Menwith Hill sežu u 1951. godinu kada su britanski Ratni ured i američko zrakoplovstvo potpisali ugovor o zakupu zemljišta koje je nudila britanska vlada, a 1966. je NSA preuzela zakup. Do sredine 70-tih Menwith Hill je koristio za presretanje internacionalnih zakupljenih vodova i nediplomatskih komunikacija. Prispijećem jednog od prvih sofisticiranih IBM računala u ranim 60-im bilo je moguće razvrstavati veliku količinu telexa, koji su sadržavali internacionalne poruke, brzojava i telefonskih razgovora od raznih vlada, ekonomije i civilnog sektora i u njima tražiti bilo kakvu političku, vojnu ili ekonomsku vrijednost. Sama baza iz zraka izgleda kao da je netko porazbacao loptice za golf. Baza je zaštićena s nekoliko ograda i nekoliko desetaka kamera.

STEEPLEBUSH 160 milijuna dolara vrijedan sustav dovršen 1984. ostvario je mogućnosti nadzora satelita čija je gradnja počela 1974. godine.
RUNWAY Krećući se istočno i zapadno preko raznih špijunskih baza ovaj sustav prima signale s Vortex satelita II. generacije i skuplja komunikacijski promet Evrope, Azije i bivšeg Sovjetskog Saveza. Tada te informacije preusmjerava računalu u Menwith Hill na daljnju obradu. Moguće je da je sustav Runway zamijenjen sustavom iste namjene RUTLEY.
PUSHER HFDF sustav koji pokriva VF područje između 3 i 30 MHz (radio odašiljanja CB radio stanica, prijenosnih radio stanica i ostalih radio odašiljačkih naprava). Vojska, ambasade, pomorstvo je glavni cilj ovog sustava.
MOONPENNY Sustav kojeg je razotkrio britanski novinar Duncan Campbell u 80-im godinama. Ovaj je sustav usmjeren na komunikacijske relejne satelite koji pripadaju stranim zemljama kao i Intelsat za Atlantik i Indijski ocean.
KNOBSTICKS 1 i 11 Namjena ovog antenskog sustava ne zna se sa sigurnošću, ali se pretpostavlja da je usmjeren na vojni i diplomatski komunikacijski promet Evrope.
GT-6# Novi sustav instaliran pred kraj 1996. za kojega se vjeruje da prisluškuje satelite III. generacije kao što su Advanced orion ili Advanced Vortex, te je također moguće nadgledati novi satelit Advanced Jumpseat koji leti u polarnoj orbiti.
STEEPLEBUSH 11 Moderna inačica Steeplebush sustava iz 1984. Ovaj računalni sustav procesuira informacije prikupljene od Runway prijemnika koji skuplja promet sa Vortex satelita.
SILKWORTH Konstruirao ga je Lockheed Corporation. Glavni računalni sustav za Menwith Hill koji obrađuje većinu informacija prikupljenih od raznih spomenutih sustava.

Sustav Echelon je, naravno, tajna mreža te su stoga vlade zemalja uključenih u taj sustav jako osjetljive kada ih se optužuje da naveliko prisluškuju milijune svojih građana. Američka vlada još uvijek poriče da sustav uopće postoji. Saznanja o postojanju ovog sustava možemo zahvaliti samo vladama Australije i Novog Zelanda.
Kada se elektronski signali dovedu do stanice, prebacuju se na daljnju analizu kroz goleme sustave računala, kao što je SILKWORTH gdje programi za prepoznavanje znakova (OCR) i glasa dalje obrađuju pojedinu poruku. Ovi programi i računala su posljednja riječ tehnike i već duboko zadiru u budućnost. MAGISTRAND je dio SILKWORTH računala koji se brine za snažne programe za ključne riječi. PATHFINDER (proizveden u kompaniji Memex UK) prosijava velike baze tekstualnih dokumenata i poruka u potrazi za ključnom riječi i frazom - bazirano na kompleksnim algoritmima. Programi za prepoznavanje glasa pretvaraju razgovore u tekst za daljnju obradu. Sustav VOICECAST može uhvatiti individualne glasovne uzorke, pa se tako mogu pratiti svi razgovori pojedine osobe.
Praktički neprestano, Echelon obrađuje milijune poruka na sat, a velika većina tih poruka se izbacuje nakon što je pročitana u sustavu. Poruke koje rezultiraju "pogotkom" šalju se agentima raznih UKUSA agencija. Poruke se tada obilježavaju četveroznamenkastim kodom koji predstavlja izvor ili subjekt poruke (npr. 5535 za japanski diplomatski komunikacijski promet, 8182 za komunikacije u kojima se spominje tehnologija šifriranja ...), kao i datum, vrijeme i kodni naziv baze. U zaglavlju poruke se stavlja kodno ime odabrane agencije: ALPHA-ALPHA (GCHQ), ECHO-ECHO (DSD), INDIA-INDIA (GCSB), UNIFORM-UNIFORM (CSE) i OSCAR-OSCAR (NSA). Tada se sve te poruke šalju svakom agencijskom štabu preko glavnog računalnog sustava PLATFORM. Svaka poruka se klasificira jednim od naziva: MORAY (tajna), SPOKE (tajnije nego MORAY), UMBRA (strogo povjerljivo), GAMMA (rusko presretanje) i DRUID (službe prosljeđuju članicama koje nisu pod UKUSA ugovorom).
Dakle, prava snaga sustava Echelon nije mogućnost hvatanja svake poruke, razgovora, faxa ili e-maila, nego njegova sposobnost da uhvati i raščlani samo one bitne tajnim službama. Dakako, čitav ovaj sustav je još uvijek strogo čuvana tajna i sukobljava se s mnogim vladama i udrugama, ali dolazi do izražaja tek kada se vide neki od rezultata. Otkrivanje raketa na Kubi 1962. godine, hvatanje terorista otmičara broda Achille Lauro, otkrivanje upletenosti Libije u bombaškom napadu u diskoteci u Berlinu kada je poginuo jedan Amerikanac i mnogo drugih zadataka koji su prekriveni šutnjom i u omotnicama "strogo povjerljivo", upućuju na to da su sustavi poput ovog ipak korisni, barem za nacionalnu sigurnost SAD-a.
Posljednja saznanja su da je sustavom Echelon dnevno moguće uhvatiti preko tri milijarde telefonskih razgovora, fax poruka, e-mailova i drugih komunikacija. Što se tiče interneta, podaci govore da je više od 90% prometa koji se njime odvija pod nadzorom sustava Echelon. Čitav ovaj sustav možda se čini skup i kompliciran, ali probajte zamisliti koliko bi ljudi trebalo sudjelovati u prisluškivanju komunikacijskog prometa samo jedne države, pa bila to i mala Hrvatska. Do brojke se lako dolazi - pola stanovnika nego sada u njoj živi. Na sličan je način funkcionirao bivši Sovjetski Savez, gdje je mnogo ljudi bilo zaposleno u tajnim službama, vojsci i policiji, gdje su se susjedi međusobno prisluškivali i špijunirali. Tim ljudima je, naravno, trebalo osigurati plaće i oni nisu mogli obavljati druge poslove. stoga su sustavi poput Echelona vrijedni uloženog truda, a najviše novca, za koji se točno zna u kolikoj je mjeri potrošen i još se naveliko troši.
Stoga, treba imati na umu, da nitko nije imun na prisluškivanje. Dolaskom GSM mobilnih telefona većini je laknulo, jer se oni ne mogu tako lako prisluškivati kao 099 mobiteli, koje možete slušati običnim UKW prijemnikom čija cijena ne prelazi cijenu samog mobitela koji se prisluškuje. Međutim, niti GSM nije imun na prisluškivanje.
Kad je filipinskog predsjednika Josepha Estradu, već dobrano upletenog u brojne skandale početkom listopada 2000. godine guverner Luis Sinsong na konferenciji za novinare u prestižnome Clubu Filipino, u blizini glavnoga grada Manile, javno okrivio i za primanje basnoslovnih iznosa mita, politička kriza u toj otočkoj državi dosegla je vrhunac. I dok su sudionici press konferencije još raspravljali o detaljima guvernerove objede, Estradini odani ljudi u policijskome aparatu parkirali su pred klubom neupadljiv Toyotin kombi opremljen najsuvremenijim prislušnim uređajima i istog trenutka stavili pod nadzor mobilne telefone više stotina ljudi, uglavnom senatora, državnih odvjetnika i novinara. Nakon Estradina svrgnuća, parlamentarni odbor koji je ispitivao korumpiranost filipinskog predsjednika i ljudi koji su ga okruživali obznanio je mnogobrojne, više godina brižno prikrivane dokumente o slučajevima masovne uporabe prislušnih uređaja proizvedenih u Njemačkoj. Na jednom od saslušanja pred Odborom general Panfilo Lacson, u međuvremenu uhićeni šef filipinske policije, otkrio je uobičajenu praksu povremenih šoping-tura u daleku Njemačku, gdje su za Estradine vladavine kupovani najsuvremeniji uređaji za prisluškivanje fiksnih i mobilnih telefona. Potrošeni iznosi premašivali su pola milijuna dolara, a glavni opskrbljivač bila je minhenska telekomunikacijska tvrtka Rohde & Schwarz.
Uz ostale drangulije Filipinci su u Münchenu kupili i takozvani IMSI-Catcher GA900 i GA901, koji istražitelji i prisluškivatelji na svim stranama svijeta neobično cijene. Kratica IMSI označava International Mobile Subscriber Identity (međunarodni identitet mobilnog pretplatnika), i u stvari je broj koji se dodjeljuje svakome mobilnom uređaju. Zahvaljujući tome, IMSI-Catcher simulirajući baznu stanicu hvata i prisluškuje sve signale mobitela i tek nakon provjere šalje ih dalje u mrežu. O stvarnim sposobnostima tog uređaja i njegovim tehničkim karakteristikama pred filipinskim Odborom svjedočio je Edgar Ablan, voditelj prodaje u manilskoj filijali tvrtke Rohde & Schwarz. Prema njegovom iskazu, IMSI-Catcher uspješno "pokriva" područje od 5 km uokolo bazne stanice, a vrlo djelotvorno se nadopunjuje s uređajem nazvanim Digital Directional Finder, kojim se u svakome trenutku pojedini mobilni uređaj može pozicionirati.
Prema nekim indicijama što ih navodi njemački tisak, nakon terorističkog napada na njujorški World Trade Center, i u Njemačkoj je proveden iscrpan nadzor nad vlasnicima mobilnih telefona u koji je bio uključen IMSI-Catcher. O tome da uporaba tog uređaja zakonski nije definirana, već se dopušta samo zahvaljujući nepreciznosti nekih zakonskih odredaba, još uvijek se vode žustre rasprave.
Osim pravilnika, prislušnim uređajima i njihovom uporabom za kontrolu mobitela koje koriste navodni prijestupnici, intenzivno su zaokupljeni i oni koji se bave pružanjem usluga mobilne mreže. Christian Schwolow, glasnogovornik njemačke Telekomunikacijske kompanije D2, kritizirao je uporabu IMSI-Catchera te ustvrdio da on šteti mreži, jer se koristi frekvencijama koje tvrtka plaća. Schwolowljev kolega Philipp Schindera iz tvrtke T-Mobil smatra kako nije isključeno da se prislušnim uređajem mreža može i potpuno onesposobiti. Prema njegovim riječima, borba protiv terorizma, unatoč svoj svojoj opravdanosti, može prouzročiti i nesagledive štete, jer, primjerice, dok policajci lovom na signale kriminalaca opterećuju mrežu, običan građanin može biti spriječen u nastojanjima da dozove hitnu medicinsku pomoć. Nije dr. Franjić jedini koji je posumnjao da netko prisluškuje njegove telefonske razgovore. Sjetite se akademika Vlatka Pavletića koji je u vrijeme dok je bio predsjednik Hrvatskog državnog sabora javno ustvrdio da se prisluškuju čak i telefoni u njegovom saborskom uredu. dokaze za to nije mogao podastrijeti, baš kao što ih ne možete ni vi sami, kad ponekad usred telefonskog razgovora smatrate potrebnim prekinuti, najčešće riječima "Radije nemojmo o tome preko telefona".
Uz različite "lovce" koje državni službenici upotrebljavaju na trošak proračuna vlastite ustanove, hrvatski koncesionari telefonskih mreža obvezni su, prema postojećem Zakonu o telekomunikacijama, na zahtjev ovlaštene osobe staviti na raspolaganje tehnička sučelja i pružiti pomoć sudu, državnom odvjetništvu, policiji i vojsci, u ostvarivanju njihova nadzora komunikacije korisnika usluge. Sve to samo u okviru njihove ovlasti propisane posebnim propisima i u skladu s odgovarajućom rezolucijom Vijeća Evropske zajednice. I druge države imaju takve ili slične odredbe. Prema njemačkom Zakonu o telekomunikacijama (TKG) tamošnji su koncesionari obvezni o svom trošku organizirati i provoditi načine i mjere nadzora, a slično je i kod Austrijanaca. Točne brojke telefonskih pretplatnika obuhvaćenih tom zakonskom odredbom operateri, dakako, ne otkrivaju, ali se Georg Pölzl, ravnatelj austrijskoga Max.mobila, ipak potužio kako je njegova tvrtka u mjere nadziranja mreže, koje je zahtijevalo austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova, investirala između 4,3 i 10 milijuna maraka.
Arsenal kojim se prisluškivanje i nadzor telefonskih priključaka može provoditi prilično je velik:
- Izraelska tvrtka Comverse Infosys u suradnji sa svojom sestrinskom tvrtkom Syborg Informationssysteme iz Buxbacha u njemačkoj pokrajini Saarland, isporučuje opremu za prisluškivanje u kompletu koji se kao nadzorni centar priključuje na ključna mjesta mrežnih operatora
- Izraelska tvrtka Teletron predstavlja najmoderniju prislušnu tehniku organa sigurnosti i pripadnika tajnih službi, te je jedan od poznatijih dobavljača prislušnih uređaja za potrebe telekomunikacijskih kompanija i institucija koje se bave nadzorom u svim dijelovima svijeta. Sa jednom radnom stanicom njihovog prislušnog sustava Octopus FTMRS 60D može se istovremeno nadzirati i do 120 telefonskih priključaka. Svestrani sustav monitoringa nadzire sve vrste telefonskih razgovora, pa čak i telefaksa, a također memorira i pohranjuje razgovore i razmijenjene poruke. Sva snimljena konverzacija može se naknadno preslušavati i analizirati. Sustav se sastoji od središnje radne stanice i više operatorskih radnih jedinica. Manja inačica Octopusa omogućava prisluškivanje 30 telefonskih priključaka i oko 1000 sati snimanja.
- Siemensov prislušni sustav LIOS omogućuje na jednome mjestu istovremeni nadzor i do 10000 korisnika
- Tvrtka Netline Technologies iz Tel Aviva, utemeljena od bivšeg izraelskog obavještajca, isporučuje GSMtooth, uređaj kojim se na manjim udaljenostima može pozicionirati mobitel
- Ista tvrtka također, za nevjerojatnu cijenu od samo 1000 dolara nudi na tržištu C-Guard Cellular Firewall. Taj je uređaj velik poput kutije cigareta, a namjena mu je onemogućavanje funkcioniranja svih mobitela u određenom prostoru. Na taj način mobiteli se mogu prisilno isključiti u crkvama, koncertnim dvoranama, restoranima, ali i u bolnicama u kojima bi mogli prouzročiti smetnje u funkcioniranju medicinskih elektroničkih aparata, primjerice, inkubatora ili kardijalnih monitora
Za takve blokatore mobilne komunikacije posebice velik interes pokazuju arapske države. Prije nekoliko godina je država Bahrain kupila 5000 takvih uređaja, uz službeno tumačenje kako njima želi osigurati mir u džamijama. Sve više traženu tehniku za blokiranje mobilnih telefona nudi i tvrtka Cell Block Technologies iz Manchestera, i ti čak na Internetu, uz cijenu od 158 dolara po uređaju. Na Tajvanu se može kupiti i džepne blokatore, s kojima uporabu mobitela u svojoj blizini može onemogućiti baš svatko, tko to poželi. A tvrtka Uptron iz indijskoga grada Lucknowa u svojoj ponudi hvali se tehnikom koja mobilne telefone blokira čak u krugu od gotovo 2 km. Uporaba uređaja koji onemogućavaju mobilno telefoniranje u SAD-u je zakonom zabranjena, a zapriječena kazna iznosi 11 tisuća dolara i jednu godinu zatvora. Na upit novinara, njemačko nadležno Ministarstvo telekomunikacija i pošte u tom pogledu prilično je šturo priopćilo kako "takvi uređaji na podliježu Zakonu o telekomunikacijama, pa zbog toga ne mogu dobiti radnu frekvenciju niti dozvolu za uporabu". I u Hrvatskoj je nabava, postavljanje ili uporaba radijskih uređaja (a blokatori mobitela po svojoj osnovnoj konstrukciji upravo to i jesu) bez unaprijed pribavljenih dozvola zapriječena kaznom, za pravnu osobu čak do 400 tisuća kuna.
Uređaji za blokadu mobitela u Izraelu nisu zabranjeni. Malim tehničkim trikom čak ih je moguće primijeniti i na samo određene mobitele. Većina proizvođača iz ostalih država u tehničkim opisima svojih blokatorskih proizvoda upotrebljava formulacije koje pružaju dojam da je onemogućavanje mobilnih telefonskih uređaja sastavni dio uobičajenog sprječavanja kriminalnih djelatnosti, jer se njima djelotvorno blokiraju mobiteli kriminalcima, teroristima ili otmičarima. Prema izjavi Daniela Keelyja, IBM-ovog savjetnika za sigurnost i zaštitu podataka, moderni blokatori mogu se programirati tako da onemogućavaju samo određene mobitele, ali i obratno, da samo određenim mobitelima dopuštaju uporabu.
Veliko iznenađenje u stručnim krugovima izazvala je 2001. godine najava tvrtke Rohde & Schwarz kako po cijeni od 6300 maraka može isporučiti mobitel koji je nemoguće prisluškivati. Riječ je o uređaju Siemens S35i dodatno opremljenim kodiranom zaštitnom tehnikom, koja ne dozvoljava "razbijanje". Siemensov glasnogovornik Stefan Böttinger tvrdi da "čak niti tisuću Pentium računala za deset milijuna godina ne bi moglo razotkriti ključ kojim su razgovori kodirani". Nameće se dvojba, kako razumno i bez tendencioznih primisli objasniti činjenicu da proizvođači prislušnih uređaja odjednom propagiraju protuuređaje, kojima se i njihove vlastite IMSI-Catchere može uspješno izbjeći. U Siemensu otklanjaju bilo kakvu insinuaciju i tvrde da će mobitele zaštićene od prisluškivanja prodavati samo državnim ustanovama i institucijama, a ne privatnim osobama, te će primjenjivati vrlo strogu proceduru ispitivanja podobnosti potencijalnih kupaca.
TopSec GSM je u stvari Siemensov model S35i, u koji je tvrtka Rohde & Schwarz ugradila posebak kriptografski modul. Visok stupanj zaštite od prisluškivanja omogućava kombinacija asimetričnog algoritma s kodom duljine 1024 bita kojim se odabire vrsta koda, te simetričnog algoritma od 128 bita kojim se govor kodira. Kodiranje razgovora uključuje se pritiskom na tipku "Crypto" preko odgovarajuće tipke za prečice (Softkey). Sve ostalo događa se samo od sebe: uređaj pokreće uzimanje podataka i za 15-ak sekundi razmijeni kodove. Kao i svi ostali, i kodirani se razgovori mogu u bilo kojem trenutku prekinuti pritiskom na tipku za kraj veze. Po završetku razgovora iskorišteni se kod odmah briše, a to, uz njegovu veličinu, predstavlja i dodatni sigurnosni faktor. Uz kodiranje TopSec GSM ima kao dodatnu opciju i mogućnost autorizacije. Posebnim softwareom mogu se formirati zatvorene skupine korisnika, koji međusobno mogu komunicirati samo sa svojih mobitela i unutar svoje skupine.
TopSec GSM prikladan je za kodiranu govornu komunikaciju na frekvencijskim područjima od 900 i 1800 MHz. Osim između dva TopSec GSM mobilna telefona kodiranjem zaštićeni telefonski razgovori mogu se voditi i s priključkom u fiksnoj telefonskoj mreži, ali uz uvjet da se ISDN priključak zaštiti još jednim proizvodom iz TopSec segmenta. To je TopSec 703+, kojim se mogu kodirati svi razgovori u Euro-ISDN-u. Sa TopSec GSM mobilnim telefonima može se, dakako, s bilo kojim drugim korisnikom voditi i potpuno obične, nezaštićene razgovore.