Oprosti što je ljubavna...
Kiša...
Kiša i dalje dosadno pada. A ja čekam; čekam tu jednu poruku, makar jedno malo "laku noć".
Gdje si večeras? Da li si sam ili te ona grije?
Zašto mi srce neda prestati razmišljati o tebi?
Ako treba, biti ću pored tebe, pružiti ti ruku.
Ali ti to ne prihvaćaš.
Želim znati da li išta osjećaš prema meni, da li si ikada osjećao?
Ne možeš mi reči da one poruku i naša "zezancija" nema barem mrvicu istine!
Evo ponoć polako otkucava, a ja i dalje mislim samo na tebe.
Suze...
Često si bio razlog mojih suza. Plakala bi cijeli dan i noć, jer nisam imala s kime razgovarati. Ti si jedina osoba kojoj mogu reći sve, sve osim ovoga.
Zadnjih tjedan dana, nema suza. Tu je grozna ljutina, koja im neda van. Možda bi mi lakše bilo da sada poteku suze, ili bi me samo još jače boljela glava.
Kako ne možeš shvatiti da mi sada treba samo čuti tvoj glas, samo jednu riječ.
Osjećaji!
Da li oni postoji u tvome srcu za mene?
Ponekad mi se čini da se "bojiš" mene, da se bojiš onoga što osječaš. Kada pokušam o osječajima s tobom pričati, prebacuješ na drugu temu.
Znam da nemam pravo tražiti da budeš sa mnom. I ti moji osjećaju su jedan veliki kamen na mome srcu, jedan veliki grijeh.
Jednom si rekao da si shvatio da ju ipak voliš, sve si isplanirao. Ali ta tvoja "euforija" je trajala nekoliko tjedana. I onda opet tišina, ne spominješ ju.
A meni šalješ poruke, za koje znaš kako ću ih shvatiti; tepaš mi.
Da li uživaš u tome što me tako "mučiš"?
Većeras...
...ću ponovo zaspati sa tvojim imenom na usnama. U mislima ćeš mi samo biti ti. Možda se i ušetaš u moje snove kao neku noć!
Taj poljubac u snu se činio toliko stvaran, da danima nisam mislila osim na njega!
Kako?
Pokušavam te zaboraviti, ali ne mogu živjeti bez tebe!
Želim u tebi gledati samo prijatelja, ali srce neda!
Danima se ne javiš, a ja bi tada vrištala od muke, jer ne znam što se događa. A kada se javiš, bude ili neki "čudni" sms, ili nešto nakon čega zaboravim na sve boli i patnje!
Život bez ljubavi...
Davno mi je Bog,
davno prije nje poklonio kartu za ovu planetu...
I meni je Bog poklonio sve,
a ostao sam sam, pa lutam po svijetu...
Život bez ljubavi
život je bez sna
onaj ko ne ljubi
to najbolje zna...
Život bez ljubavi
staza je do dna
koliko duga je
to znamo ti i ja...
I meni je Bog oprostio tad
kad sam polagano stigao za tobom...
A vidi me sad..
sve je to zbog nje...
ni sam ne znam kuda,
kuda ću sa sobom...
Život bez ljubavi
život je bez sna
onaj ko ne ljubi
to najbolje zna...
život bez ljubavi
staza je do dna
onaj ko ne ljubi
to najbolje zna
život bez ljubavi
staza je do dna
koliko duga je
to znamo ti i ja
život bez ljubavi
život je bez sna...
Dušo...
Sjene se sklapaju dok promiču
Tijela se njišu i dodiruju
Oči ti ugledam pa uzmaknem
Puštam da me nosi
Iz tvog sam srca pticu ukrao
Na rame mi je sama sletjela
Iz grla joj je pjesma potekla
Kanula na grudi
SVE ŠTO ŽELIM, SVE ŠTO SANJAM
NIKADA NEĆU MOĆI SAM
DOĐI I OSTANI UZ MENE
NEKA SE SKLOPE NAŠE SJENE
Pogledaj kako idu godine
Koliko ih je nama ostalo
Sutra će zima, možda proljeće
Bog i vrag to znaju
Hvala Ti Oče!
Zahvaljujem Bogu svako veče što mi te je poslao; ali još uvijek ne dobijam odgovor zašto si postao dio mene! Gospodin ima neku namjeru s nama dvoma, ali mi ju još uvijek ne pronalazimo.
Andjele moj...
Čuvali te anđeli Gospodnji...
Tvoje riječi...
Kada mi je najteze, znas sto trebas reci i kako me oraspoloziti! Zasto smo toliko slicni, a tako "daleko"?
Dio si mene...
Ušao si u moj život, tiho, polako i ostao u njemu! Nisi želio ništa više, mada znaš što osjećam.
Isplanirao si svoj život, a meni suze ostaju jer znam da moj nikada nećeš biti.
Zašto ljubav toliko boli?
Prošlo je tjedan dana otkako si bio kod mene. Rekao si da je bilo kratko, ali slatko. Možeš samo zamisliti kako mi je tada bilo, kad si sjedio tako blizu mene, a ja te nisam usudila ni gledati; pogled mi je samo lutao po sobi. Bio si tako blizu, ali opet tako jako daleko.
I od tada samo jedan totalno bezvezni sms. Znam da nešto nije u redu, da se nešto događa. Reci mi, tu sam za tebe!
