subota, 05.09.2009.
O stranputici
Je li moguće da gasi se plamen? Da, prijatelju, i na to treba biti spreman - no ipak, svem iskustvu unatoč, na to se spremnim nikada ne može biti.
Očito se nije bilo dovoljno tvrdoglavim u nastojanju da se živi uistinu zdravo. To je jedini odgovor koji se trenutačno smije predstaviti - nešto drugo bilo bi već opasno.
Što se dogodilo onom šaptu koji je bio suputnik i uporno podsjećao na nužnost tetošenja zdravog duha? Njegov odjek još se uvijek osjeti, no ipak se sad čini tako šupljim: memento immortalis!
Jecaj se približava iz prikrajka. Zašto se odjednom spalo na takav neuspjeh? Imajući najbolje učitelje - i uvijek sebe kao jednog od njih - kako se je moglo tako zabrazditi? Ova je stranputica kozmička greška!
Treba opet naći one dijelove sebe koji su plamen činili tako crvenim da se nije moglo razaznati ne bukta li to sama krv! On je sada još jedva bijel.
