I'm breathing so I guess I'm still alive

Pošto nisan bila u mogućnosti
da napišen post na Valentinovo,
pišen ga u zakašnjenju,točnije,prepisujen.

Ljubav je posvuda oko nas. Sve je idilično,parovi zaljubljeno guguću
dok zagrljeni hodaju ulicama,zaklinju se na vječnu ljubav. Svi izlozi su
puni srdašaca,crvenih ruža i plišanih igračaka poput febelog Amora.
Dok zaljubljenici sretno ostavljaju novac,uvjereni da je to sa svrhom
i razlogom, njihove ih "srodne duše" čekaju ispred prodavaonice promatrajući
izazovno privlačne predstavnike suprotnog spola. Trgovci,pak,zadovoljno trljaju
ruke,spremajući poklon za oltar svom božanstvu,pojedincu koji se sjetio da se i
ljubav može unovčiti i komercijalizirati. Valentinovo.
"Oh,tako te volim,dragi moj,da ti to samo danas mogu pokazati."
Jednostavna je riječ ljubav na taj dan-sastoji se od pet slova,dva samoglasnika,
tri suglasnika i dvije budale.
Ljubav je relativan pojam,ako mene pitate. Postoji toliko izjava o njoj!
"ljubav je seksualno uzbuđenje mladih,navika odraslih,i međusobna ovisnost starih.",
smatra Ciardi. "Ljubav je biti kreten s nekim", utvrđuje Teste,i čini se da u tome ima
najviše istine. Pomuti ti razum,osjećaji podivljaju...
Ostaju najčešće sjećanja,bolne uspomene,izbrisani osmijesi.
Je li to zaista neophodno? Može li trajati...vjećno?
To bi bila prava ljubav,poput one iz meksičkih sapunica. Samo uz manju dozu patetike,naravno.
Dobro uvijek pobjeđuje zlo,i nakon brojnih laži,spletki i intriga ostaju samo čisti osjećaji.
Vjerujem li u pravu ljubav? Požrtvovnu,iskrenu,duboku,čistu?
Naravno. No,svijet je plastično mjesto bez imalo morala i odanosti,
gdje je istinski osjećaj postao prava rijetkost...



a sad nevezano za temu,
iman bolestan osjećaj da će
mi se sutra dogodit nešto.
Preciznije,da ću umrit.
Oh,well.

Time shall tell.