Opera house

srijeda | 28.12.2005.

Na današnji dan umro Maurice Ravel... minuta šutnje!


Joseph-Maurice Ravel (Ciboure, 7. ožujka 1875. - Pariz, 28. prosinca 1937.)

francuski skladatelj i pijanist.

Djetinjstvo
Rodio se kao prvo dijete Pierrea-Josepha, rođenog Švicarca i Marie Deluarte, Baskijke iz Pirineja. Iako su ga Francuzi iskreno i bez rezerve držali svojim umjetnikom, sam skladatelj svoje je korijene osjećao negdje drugdje, u domovini svojih roditelja, a ta ga je baskijska i španjolska baština privlačila zauvijek. Uočivši rano Mauriceovu glazbenu nadarenost, otac ga je sa sedam godina dao na satove klavira, poslije četiri i na satove harmonije. Bez ikakvih prisila dječak je brzo napredovao, i već sa dvanaest počeo se okušavati u skladanju.

Studij
Godine 1889. upisuje pariški glazbeni Konzervatorij. Upoznavši se 1893. godine s glasovitim skladateljem i pijanistom Emmanueleom Chabrierom, Ravel je pod dojmom tog susreta skladao Serenade grotesque. Riječi za svoje pjesme godinama je uzimao iz djela svojih suvremenika. Prvo njegovo operno djelo je Šeherezada (1897). Godine 1901. napisao je svoje prvo klavirsko remekdjelo "Igra vode" posvetivši ga Fauréu. Dok su prolazile prve godine 20. stoljeća, Ravel se vezivao uz umjetnički krug koji se redovito sastajao u kući slikara Paula Sordesa, i uskoro postao neslužbenom središnjom osobnošću skupine koja je 1903. godine dobila nadimak Apači.

Prijatelji
Prijateljstvo koje se razvilo između Ravela, Debussya i Stravinskog, poticalo ih je na daljnje umjetničke eksperimente i prihvaćanje novih izazova. Počeli su studirati djela Arnolda Schonberga i njegovog bečkog kruga, da bi 1912. godine postavili balet "Daphnis i Chloe" Ravela. Iako je premijera baleta razočarala, drugo uprizorenje pokazalo je njegovu pravu vrijednost, uvrstivši ga među velike balete 20. stoljeća. Duboku bol iz vremena Prvog svjetskog rata izražava klavirska skladba "Couperinov grob" koje su pojedini stavci posvećeni prijateljima palim u ratu, dok je "La valse" njegov oproštaj sa svijetom koji je nepovratno izgubljen.

Komercijalni uspjeh
U sljedećem desetljeću skladao je nekoliko važnih skladbi, među ostalima "Sonet za violinu" i lirsku fantaziju "Dijete i čarolije". Na neka od djela utjecalo je ludilo jazza, koje je dvadesetih godina 20. stoljeća zahvatilo cijelu Europu. No da bi zaradio, počeo je 1922. godine u Londonu serijom koncerata, nastavljajući do 1926. putovanja diljem Europe. Kasnih dvadesetih godina Ravelova je glazba snimljena na gramofonske ploče. Godine 1928. otišao je na koncertnu turneju po Sjedinjenim Američkim državama, i doživio nevjerojatan uspjeh. Iste je godine, svojom novom orkestralnom skladbom Bolero, koja je postala omiljena, doživio potpun financijski uspjeh. Dodijeljen mu je počasni naslov doktora glazbe Oxfordskog sveučilišta za umjetnička dostignuća, postao je slavan i materijalno osiguran, i dalje ostajući jednako vjeran svojem poimanju čovječnosti. Kad mu se pijanist Paul Wittgestain, koji je u ratu izgubio desnu ruku, požalio da nema posla, Ravel je za njega 1931. godine skladao zanosan i dirljiv "Koncert za lijevu ruku". U listopadu 1932. godine vozeći se taksijem koji se sudario s drugim automobilom, ozlijedio je glavu. Činilo se da je riječ samo o lakšem potresu mozga, no nije bilo tako. Prvo se nije mogao koncentrirati, a onda niti upravljati vlastitim pokretima, nije više napisao ni jednu skladbu, a naposljetku nije mogao ni govoriti, dok je njegov mozak normalno funkcionirao. Uhvaćen u zamku bolesnog tijela, kadkada je nepomično bjesnio, a kadkada se bespomoćno predavao očaju. Posljednje je godine proveo u svojoj kući ili kod najodanijih prijatelja, koji su činili sve da mu ublaže patnju. U prosincu 1937. godine ipak se odlučio na operaciju, otvorili su mu lubanju i pogledali mozak, ništa ne otkrivši. Čovjek koji je za sebe rekao «u životu sam imao samo jednu ljubavnu vezu - s glazbom», posljednjih pet godina svojeg života nije mogao nikome prenijeti glazbu.

Djela
"Bolero" (balet - 1928.)
"Daphnis i Chloe" (1909 - 1912)
"Španjolski sat" (1909.)
"Španjolska rapsodija" (1907.)
"Ogledala" (1905.)
"Igra vode" (1901.)
"Pavana za preminulu infantkinju" (1899.)
"Šeherezada" (1897.)

- 11:25 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

četvrtak | 22.12.2005.

Na današnji dan rođen Giacomo Puccini


Rođen: 22. prosinca 1858. u talijanskom mjestu Lucca
Umro: 29. studenog 1924. u Bruxellesu



Biografija je već objavljena, tako da bi vas molio da pretražite ;-D

- 14:09 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

petak | 16.12.2005.

NA DANAŠNJI DAN ROĐEN LUDWIG VAN BEETHOVEN!!!


Ludwig van Beethoven
(*rođen 16. prosinca 1770., a kršten 17. prosinca 1770. U Bonnu; † 26. ožujka 1827. u Beču)

njemački (Svetog rimskog carstva njemačkog naroda) skladatelj bečke klasike i jedan od najznačajnijih glazbenih skladatelja u povijesti.

Životopis

Obitelj
Ludwig van Beethoven potječe iz glazbeničke obitelji čije podrijetlo vodi iz flamskog grada Mechelena. Umetak “van” u njegovom prezimena ne označava vlastelinski položaj, već ukazuje na mjesno podrijetlo. Beethovenov djed, koji se također Ludwig zvao, radio je kao glazbenik, odgovoran za orkestar, kod kelnskog nadbiskupa. 1740. godine se rodio njegov sin Johann koji je također bio crkveni pjevač. Johann je 17. prosinca 1770. godine krstio svog novorođenog sina po imenu svog oca, Ludwig.

Pošto je Ludwigov otac bio oduševljen tadašnjim čudom od djeteta, mladim Mozartom, koji je već sa 6 godina komponirao skladbe, on je pokušao, po tom uzoru, malog Ludwiga vrlo rano učiti sviranje violine i glasovira, pri čemu je često i pretjerivao. Ludwig je često morao noću ustajati i vježbati sviranje na glasoviru, što je opet za posljedicu imalo to da je Ludwig često bio umoran za školu. Osim ispunjavanja visokih htijenja svojeg oca, život mladog Ludwiga nije bio jednostavan. Otac je bio alkoholičar a majka je bila često bolesna i od šestero njene djece preživjela su samo dva.

Izobrazba
Ubrzo je Ludwig van Beethoven postao i drugi orguljaš na dvoru i dobiva redovitu mjesečnu plaću. Kada je imao 13 godina svira čembalo i violu u izbornom orkestru dvora i bavi se komponiranjem različitih kamernih skladbenih djela. Kako bi unaprijedio svoje znanje, 1787. godine, Ludwig odlazi u Beč, koji je u tom vrijeme, zahvaljujući skladateljima kao što je Joseph Haydn, bio postao europsko glazbeno središte da bi učio kod slavnog Mozarta.

Zbog velike zauzetosti Mozarta komponiranjem svojih osobnih kompozicija i drugim brigama koje su ga opterećivale, Mozart nije bio uveliko zainteresiran za mladog Ludwiga, ali je slušajući ga kako svira rekao:»Jednog će dana taj mladić podići veliku galamu u svijetu!». Osim toga Beethoven je i sam poslije dva tjedna morao napustiti Beč i vratiti se za Bonn jer mu je majka bila na umoru. Kratko po njegovu dolasku u Bonn, majka mu umire.

Beethoven se 1789. godine odlučuje na studij na sveučilištu u Bonnu, gdje dolazi u dodir sa idejama Francuske revolucije, sloboda i čovječnost, koje ga oduševljavaju a koje se u njegovim kasnijim djelima mogu i primijetiti, posebno u njegovoj jedinoj operi Fidelio.

Kada je imao 22 godine, Beethoven odlazi ponovno za Beč i tamo ostaje. Iako je Mozart već bio mrtav, Beethoven postaje učenikom strogog Josepha Hydna i Antonia Salieria.

Skladateljstvo i bolest
Ubrzo Beethoven postaje poznat sa svojom kamernom glazbom, koja je predstavljala nešto sasvim novo. Osim toga, postaje poznat i kao majstor improvizacije i virtuoz na glasoviru, jer je jednom prilikom, kratko uoči koncerta uvidio da je glasovir za pola tona dublje naštimovan i umjesto da svira svoj koncert za glasovir u C-Duru (Erstes Klavierkonzert op. 15) svira ga u Cis-Duru.

Sa 29 godina, Beethoven počinje raditi na svojoj Prvoj simfoniji i završava je slijedeće godine. Uspješna praizvedba je izvedena 2. travnja 1799. godine.

Već u starosti od 30 godina, kod Beethovena se primjećuju znaci otoskleroze, «mješovitog» tipa, bolesti srednjeg u unutarnjeg uha i koja vodi ka gluhoći, i on počinje da sve manje čuje, pa počinje sve više izbjegavati ljude, tražeći mir u prirodi, gdje obično i nalazio i nadahnuće za svoje kompozicije. Kako bi unaprijedio svoj sve lošiji sluh, Beethoven zateže do 4 strune na svoj glasovir. 1819. godine, Beethoven postaje potpuno gluh, pa tako da više i nije u mogućnosti da izvodi sam svoje koncerte kao ni da dirigira. U međuvremenu, iako malo pogluh, Bethoven je i dalje radio na svojim djelima. Uslijedila je Druga simfonija, koja ne postiže neki veći uspjeh, a onda Treća koja postiže ogroman uspjeh. Simfonija je bila posvijećena Napoleonu i prvobitno se nazivala «Sinfonia grande, intitolata Bonaparte», ali kad je Beethoven saznao da se Napoleon 18. svibnja 1804. godine krunisao kraljem i da je odbacio svoje republikanske ideje, pobjesnio je i obrisao prvobitni naziv i nazvao simfoniju «Herojska simfonija, komponirana u slavlje jednog velikog čovjeka» (poznata još kao i Eroica). Praizvedba je bila u kolovozu 1804. godine na bečkom dvoru kneza Lobkowicza pa je njemu i posvijećena.

Poslije mnogo i čestih prepravki 1805. godine izvedena je praizvedba jedine Beethovenove opere, prvobitnog naziva «Leonore», Fidelio.

Prvom polovinom 19. stoljeća Beethoven uz Rossinia postaje najpoznatiji i najslavniji glazbeni skladatelj Europe. Njegove simfonije, protkane revolucionarnim duhom ubrzo postaju redovit repertoar svih orkestarskih koncerata.

Njegova Peta simfonija često se naziva i «simfonija sudbine», jer je nastala u teškom razdoblju Beethovenova života. O prva četiri tona simfonije, Beethoven je navodno izrekao riječi «Tako je došla sudbina na vrata.». Izvedena je 22. prosinca 1808. godine zajedno sa Šestom simfonijom (Pastorale) i četvrtim koncertom za glasovir. Sam Beethoven je svoju VI. simfoniju (Pastorale) označio kao «višim izrazom nadahnuća od slikarstva».

Sa ogromnim uspjehom izvedena je 8. prosinca 1813. godine njegova Sedma simfonija.

Tijekom Bečkog kongresa , Beethoven, koji je u svojoj mladosti bio opčinjen humanizmom Friedricha Schillera a kasnije i Goetheom uviđa da se budućnost Europe zasniva samo na podčinjavanju drugih, i to naglašava u svojoj opereti «Egmont». Kada je došlo do njegove potpune gluhoće, pri kraju života, napisao je djelo «Heiligstädter Testament». Ubrzo je našao neku novu životnu snagu i izjavio je «Osvetit ću se sudbini, sigurno me nikada neće skroz pokoriti.»

Poslije smrti svojeg brata 1815. godine, k sebi uzima njegova sina Karla. Ubrzo se uspostavilo da Beethovenov odnos prema svom nećaku od početka nije mogao proći dobro. Sa svojim pretjeranim moralnim opredjeljenjima, Beethoven ga je toliko stavio pod pritisak, da je mladi Karl na kraju pokušao izvršiti samoubojstvo. Ovaj pokušaj samoubojstva (u to vrijeme pokušaj samoubojstva je bilo krivično djelo) toliko je opteretilo i utjecalo na Beethovena. Upravo zbog toga, opterećen privatnim problemima, 1822. godine Beethoven piše djelo «Missa Solemnis».

Godinu dana kasnije Beethoven završava svoju Devetu simfoniju, u čijem posljednjem stavku uvodi i riječi, stihove Friedricha Schillera iz «Ode radosti», dok su prva tri dijela, sa svojom glazbenom arhitekturom, glazbom i temama, obilježili pravac simfonista romantizma sve do Gustava Mahlera. Simfonija je zajedno sa dijelovima djela «Missa Solemnis» izvedena 7. svibnja 1824. godine.

Zbog uznapretka bolesti, prihvatio je 1826. godine poziv drugog brata, Johanna Nikolausa, da s njegovom obitelji provedu nekoliko tjedana na imanju u okolici Kremsa. Tako je i bilo, a 1. prosinca Beethoven je putovao natrag u Beč u otvorenoj kočiji, unatoč prilično hladnom vremenu. Dobio je upalu pluća koju je nekako prebolio, ali je ona pogoršala ostale probleme, 3. siječnja 1827. napisao je oporuku, a 26. ožujka je umro u svom domu.

Na groblju Währing pokopan je 29. ožujka, a više od 20.000 ljudi bilo je na pogrebu, 1888. Beethovenovi posmrtni ostaci preneseni su na bečko središnje groblje.

Najznamenitija djela
9 simfonija
Simfonije Ludwiga van Beethovena
5 koncerata za glasovir
Prvi koncert za glasovir u C-Duru op.15 (1795 – 1801.)
Drugi koncert za glasovir u B-Duru op. 19 (1788 – 1801.)
Treći koncert za glasovir u c-molu op. 37 (1800 – 1803.)
Četvrti koncert za glasovir u G-Duru op. 58 (1804 – 1807.)
Peti koncert za glasovir u Es-Dur op. 73 (1809.)
Koncert za violinu D-Dur op. 61 (1806.)
Koncert za glasovir, violinu i violončelo C-Dur op. 56 (1804 – 1805.)
Opera Fidelio (Leonore) op. 72 – za ovu operu je Beethoven napisao četiri različite uvertire (tri uvertire za Leonoru i jednu za Fidelio) (1804 – 1814.)
Opereta Egmont op. 84 (1809 – 1810.)
Sonata Ruševine Atene op. 113 (1811.)
Sonate za gudačke instrumente
Missa Solemnis u D-Duru op. 123 (1819 – 1823.)
Sonate za glasovir (Pathétique, Sonata quasi una fantasia, Apassionata)
klavirska djela (Bagatelle "Für Elise" u a-mollu)
kamerna glazba, kako za gudačke, tako i za puhačke instrumente

- 06:44 - Komentari (7) - Isprintaj - # -

četvrtak | 08.12.2005.

NA DANAŠNJI DAN...


UMRO JOSIP RUNJANIN

Rođen: 8. prosinca 1821. u Vinkovcima
Umro: 2. veljače 1878. u Novom Sadu

Tridesetih godina 19. stoljeća u Rijeci je guvernerov tajnik, mladi Zagrepčanin Antun pl. Mihanović, iz dokolice pisao pjesme. Među njima napisao je i jednu pjesmu od 56 stihova koju je Gaj objavio u ožujku 1835. u Danici . Bila je to Lijepa naša domovina, oda ljepoti hrvatske zemlje, pisana štokavštinom, u vrijeme kada su je Gaj i drugi miješali s kajkavštinom. Ta će pjesma postati hrvatskom himnom i dobivati sve veću moć u narodnoj svijesti.
Ona će donijeti slavu još jednom stvaraocu. Bio je to Josip Runjanin, koji se rodio u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Kao carski kadet Runjanin je služio u Glini, gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu Horvatska domovina. Kao rođenom štokavcu, stihovi su mu odmah prirasli srcu. Tako je stvorena melodija koja će Mihanoviću i Runjaninu donijeti trajnu slavu. Ta je pjesma pod nazivom Hrvatska himna pjevana prvi put prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. U vojničkom je zvanju bio vrlo savjestan i napredovao je do potpukovnika.
Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života, otišao je živjeti u Novi Sad, a umro je 2. veljače 1878. godine.


UBIJEN JOHN LENNON

Rođen: 9. listopada 1940. u Liverpoolu
Ubijen: 8. prosinca 1980. u New Yorku

Karizmatični vođa Beatlesa , pjesnik i glazbenik John Lennon, ostat će zabilježen kao jedan od najvrednijih izdanaka rock kulture dvadesetoga stoljeća.
John Winston Lennon rodio se 9. listopada 1940. godine u Liverpoolu. Pedesete su bile godine u kojima je rock'n'roll krenuo u nezadrživ prodor među široke društvene slojeve. Little Richard, Budy Holly, Elvis Presley i drugi osvojili su svijet, a u Liverpoolu se sve više rock'n'roll događaja vrtjelo oko Johna Lennona. The Beatles, skupina koju je Lennon osnovao, karijeru je počela 1960., svirajući po manjim klubovima Liverpoola i Njemačke, osobito Hamburga. U to vrijeme Lennon počinje pisati pjesme zajedno s basistom Beatlesa Paulom McCartneyem. Ta će suradnja obilježiti sjelokupan opus Beatlesa.
Beatlesi su do svog razlaza 1970. godine objavili 13 albuma i 20 singlica, te snimili četiri igrana i jedan crtani film. Njihovi albumi, bez obzira na to što im se stilski izričaj s vremenom mijenjao, ostali su rado slušani diljem svijeta. Nakon razlaza, svaki je Beatle gradio vlastitu karijeru, no samostalna ostvarenja nisu bila ni blizu uspjehu koji je kvartet postigao zajedno. Lennonov najuspjeliji samostalni album odiše naglašenom melodioznošću i gorljivošću za boljim svijetom. Potaknut nepravdom, prije svega Vijetnamskim ratom, postaje, što je svojstveno umjetnicima, naivan politički i mirovni aktivist. Godine 1970., zajedno sa svojom drugom ženom, Japankom Yoko Ono, skrasio se u New Yorku, želeći u vrevi kozmopolitskoga grada sačuvati privatnost.
No u tome nije uspio. Poremećeni obožavatelj, navodno nezadovoljan autogramom kojim mu je Lennon potpisao svoju najnoviju ploču, dočekao je 8. prosinca 1980. Johna i Yoko ispred njihova stana. Yoko Ono propustio je, a zatim prišao Johnu i hladnokrvnu ga ubio iz neposredne blizine. Još je jedan buntovnik otišao prerano.

- 14:19 - Komentari (11) - Isprintaj - # -

ponedjeljak | 05.12.2005.

NA DANAŠNJI DAN UMRO WOLFGANG AMADEUS MOZART... MINUTA ŠUTNJE...


WOLFGANG AMADEUS MOZART


Rođen: 27. siječnja 1756. u Salzburgu
Umro: 5. prosinca 1791. u Beču


Prema ocjeni mnogih, najgenijalniji skladatelj u povijesti glazbe je autor Figarova pira i mnogih drugih genijalnih djela Wolfgang Amadeus Mozart. Čudo od djeteta, dječak koji je prije poznavao note nego slova i koji je već s tri godine počeo skladati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte, rođen je 27. siječnja 1756. u Salzburgu.
Bilo bi pogrešno vjerovati da se mladi Mozart nije igrao. Dapače, cijeloga života bio je djetinjasto razigran, ali je njegova glazbena nadarenost odmalena bila iznimna. U predškolskoj dobi napisao je niz skladbi koje su sačuvane zahvaljujući njegovu ocu Leopoldu i salzburškom kapelniku, također skladatelju. Sa sedam godina Amadeus održava senzacionalne glasovirske koncerte širom Europe. Nekoliko godina poslije, po sjećanju i po sluhu, bez greške će reproducirati skladbu Allegria čije su se note krile za isključivu upotrebu vatikanskog zbora, a koja se pjeva čak u devet glasova. S devet godina piše prvu operu Bastien i Bastiena, a s 13 dobiva mjesto koncertnog majstora u orkestru salzburškog nadbiskupa. Godine 1777. Mozart je nezadovoljan svojim statusom u Salzburgu, odlazi s majkom u Pariz, a nakon majčine smrti 1788. nastanjuje se u Beču, gdje se ženi Konstancom Weber, kontroverznom kćerkom kazališnog šaptača.
Počinje Mozartovo muževno doba, ispunjeno brigama i neimaštinom. Genij velikog skladatelja ispred je vremena, što je uz njegov neobuzdani temperament izvor stalnih sukoba s mecenama, dvorskim i crkvenim moćnicima. Prisiljen sam posuđivati novac kod različitih lihvara i gulikoža, a pravi su mi prijatelji sve rjeđi - pisat će Mozart nekom prijatelju. Da bi preživio Mozart daje poduke iz glasovira i sklada po narudžbi mecena. Opera Otmica iz saraja postiže 1772. golem uspjeh, ali mu ne donosi i novčani probitak. Opera Figarov pir brzo je osvojila Europu, ali ne i konzervativni Beč.
Međutim, unatoč stalnim teškoćama Mozart stvara s nevjerojatnom lakoćom. Lijepu predigru operi Don Giovanni, po narudžbi direktora opere u Pragu, napisao je za jedan dan, a cijelu operu za dva mjeseca. Zato je Mozartova ostavština golema: 19 opera, stotinjak violinskih, klavirskih sonata, gudačkih kvarteta i kvinteta, 25 klavirskih koncerata, osam violinskih koncerata, 49 simfonija od kojih se Haffner, Jupiter, Praška, Lincer i desetak drugih svakodnevno izvode širom svijeta. Iako već shrvan bolešću, 1791. Mozart sklada svoja najveća djela - operu Čarobna frula i veličanstveni Rekvijem, koji ne uspijeva dovršiti.
Umro je 5. prosinca 1791. u 35. godini života, u dobi kada većina umjetnika tek dostiže stvaralačku zrelost. Široka publika upoznala je Amadeusa u filmskoj verziji Miloša Formana i prihvatila ga ne pitajući se je li taj obješenjak na ekranu bio autentični Mozart.

- 07:07 - Komentari (9) - Isprintaj - # -

petak | 02.12.2005.

Clara Wieck Schumann


Rođena: 13. rujna 1819. u Liepzigu
Umrla: 20 svibnja 1896. u Frankufurtu na Majni


Uči glazbu zbog očeve volje i s 8 godina počinje svoju turneju kao pijanistica. 1840. udaje se za Roberta Schumanna. Ona je prezentirala sve njegove radove, a nakon njegove smrti brinut će se o njihovom objavljivanju. I dalje radi kao pijanistica. Sklada nekoliko radova za klavir, orkestar i liedere. Od 1872. do 1892. radi u Hoch Conservatoriumu u Frankfurtu.

- 14:23 - Komentari (10) - Isprintaj - # -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.