SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!
GIUSEPPE VERDI (10.10.1813 - 27.01.1901)
Giuseppe Verdi, rođen u selu La Roncole u današnjoj provinciji Parma spada zajedno sa Richardom Wagnerom, u najpoznatije muzičke dramatičare 19. stoljeća. On je pored Monteverdia, Mozarta, Puccinia i Hectora Berlioza jedan od najizvođenijih oprenih kompozitora.
Rođen je u siromašnoj porodici, a prvu muzičku izobrazbu dobija kod crkvenog orguljaša u Roncolu i Bussetu. Bogati trgovac Antonio Barezzi iz obližnjeg grada Busetto, bio je toliko ushićen talentom maloga Verdija, pa poziva toga desetogodišnjaka na muzičko usavršavanje u Busseto.Sa svojih 15 godina postaje on muzičkim autoritetom.
Pored nebrojenih skladbi za tu opštinu, komponirao je uvertiru za Rossinijevu operu "Seviljski brijač", na nagovor mjesnog Filharmonijskog društva, gdje su bili uvjereni da će dječak to učiniti bolje od samog Rossinija, koji je u predigri te opere htio "podvaliti" muziku iz svojih starih djela. Uspjeh je, naravno, bio izniman! Verdijeva uvertira je zasjenila gotovo cijelog Rossinijevog Seviljca. S velikim su očekivanjem, stoga, građani Busseta i njegov dobrotvor Barezzi, prikupivši novac, ispratili Verdija u Milano na prijemni ispit za Milanski konzervatorij.
No prvi susret s Milanom donio mu je gorčinu. Njezin okus Verdi nije nikada zaboravio. Milanski konzervatorij odbija studenta iz Parme kao prestarog i zbog nedovoljne izučenosti na klaviru. Učilište je navodno bilo prepunjeno talentiranijom mladeži! Verdi će godinama principijelno odbijati molbe tog istog konzervatorija da nosi njegovo ime. Komponovanje izučava privatno u Milanu kod Vićenca Lavigna.
Velike uspijehe postiže s tamošnjim Filharmonijskim društvom. 1836. vraća se u Busseto, gdje dobiva stalno zaposlenje. Tamo se ženi kćerkom svoga mecene Margheritom Barezzi, koju je kao dječak podučavao muzici. U to vrijeme komponuje mnogo i pregovora o izvedbi prvoga svoga opernoga djela. Put se činio otvorenim......
Moć sudbine
U vrijeme kada najviše komponuje i dobiva mnogobrojne ponude i porudžbe rađaju mu se dvoje djece, kći Virginija 1837., a 1838. i sin Icilio. Kuća je puna radosti i sreće. No sreća ne potraja dugo. Sa 18 mjeseci umire mala Virginija. Verdi odlučuje napustiti Busseto i premda s oskudnim sredstvima, s porodicom odlazi u Milano, kako bi predstavio svoju prvu operu koju je napisao već prije tri godine. I kada se činilo da je vrijeme nesreće već prošlo i nasmiješila mu se sreća, za vrijeme proba u milanskoj Scali, samo mjesec dana prije premijere, sa 16 mjeseci umire mu i sin Icilio.
Godinu dana poslije, za vrijeme rada na komičnoj operi umire mu i žena Margherita u 27. godini života...
Još 1833. u vrijeme studija u Milanu umire mu 17-godišnja sestra. Tako da u nepunih deset godina oplakuje četiri smrti, svojih najmilijih - za dvije opere. Kakva cijena! Prva opera "Oberto" izvedena 17.10.1839. na milanskoj Scali, je veliki uspjeh. Hvali ga publika i kritika. Impresario milanske Scale Bartolomeo Merelli napokon je Verdiju ponudio dobar ugovor za tri nova djela, koja je trebao pripremiti svakih osam mjeseci.
No već prvo djelo iz toga ugovora "Un Giorno di Regno"- "Jedan dan kraljevanja" (1840) doživljava fijasko. Žena mu je umrla u julu iste godine, a već u septembru izviždano je njegovo drugo djelo. Verdi upada u duboku ljudsku i stvaralačku depresiju poslije porodične tragedije, luta usamljen ulicama grada, izgubljen i siromašan. Ništa mu ne polazi za rukom. Svagdje doživljava fijasko....
Slučajnost
Igra slučaja dovela je do toga da u Verdijeve ruke slučajno pada Solerin libreto "Nabucca", koga je njemački kompozitor Otto Nicolai odbacio kao neupotrebljiv. Baca se na rad i sa velikim uspjehom startuje sa njime na Scali 09.03.1842. To je veliki uspjeh i prekretnica u njegovu životu i stvaralaštvu.
S "Nabucom" je 1842. rođen čvrst, hrabar i nepokoljebiv Giuseppe Verdi koji će osvojiti svijet.
Od tada Verdi se pojavljuje u muzičkom životu discipliniran i strog prema drugima, a pogotovo prema samome sebi. Ne dozvoljava više libretistima, dirigentima, i pjevačima nikakvu "slobodnu interpretaciju", nego traži da se dosljedno drže njegovih uputa. Bilo je to jako teško i Verdi dolazi sa njima svima u velike konflikte.
Impresarijo Milanske Scale Merelli skida mu "Nabucca" sa reportoara. No na pritisak publike, koja je poslije premijere "Nabucca" osjetila kroz Verdijevu horsku melodiju zatočenih Židova u Babilonskom egzilu ("Va, pensiero, sull' ali dorate"), poziv na otpor protiv stranih okupatora i za toliko željeno italijansko ujedinjenje, vraća je ponovno na reportoar.
Pjevajući posvuda tu melodiju i pišući po zidovima parole "Viva V.E.R.D.I. budi se nacionalni patos, kojega publika prepoznaje u toj biblijskoj priči. V.E.R.D.I. ustvari znači Viva Vittorio Emanuele Re D' Italia.
Tako Verdi postaje jedan od duhovnih začetnika pokreta za ujedinjenje Italije. Slijedeća opera napisana iste godine 1842. "I Lombardi alla Prima Crociata" - "Lombardijci", zavijena u plašt križarskog pohoda, biva pravi poticaj na masovne demonstracije i glasan otpor neprijatelju. U posljednjem aktu kada Arvino poziva na bitku riječima: "Danas će Sveta zemlja biti naša", ne samo da mu odgovaraju ratnici i hor na pozornici nego i sama publika oduševljeno skače na noge uzbuđeno uzvikujući: "U rat! U rat!"
Verdi političar
Nesumljivo je da su žarke melodije Verdija imali veliki uticaj na buđenje patriotskih osjećaja. Svaki stih i svaka duboka patriotska melodija, biva odmah po publici prepoznata. Po gradovima Italije, pjevaju se njegove melodije posvuda. Nose se šalovi zeleno-bijele-crvene boje sa natpisima "Viva Verdi". Po zidovima na ulicama posvuda su prisutni grafiti "Viva Verdi". Poslije melodija iz "Nabucca" i "Lombardijaca" dolaze prepoznatljive patriotske melodije u operama "Ernani" i "Atilla", kao i poznata melodija "Patria oppressa, o dolce nome" iz "Machbetha" (Firenza 1847.).
Za vrijeme Revolucije 1848/1849. Verdijeve kompozicije dolaze narodu kao "melem na dušu" i podržava ga u želji za oslobođenje od austrijsko -burbonske dinastije. Patriotsku himnu "Suona la tromba", skladao je na kraju 1848. po želji republikanskog revolucionera Giuseppa Mazzinija.
"La battaglia di Legnano" (1849.) je jedina ekciplitna politička opera. Tema te opere je povijesna bitka iz 1176. godine, gdje Lombardijci pobjeđuju njemačkog cara Friedricha Barbarosu, što je bio otvoreni poziv na otpor Lombardijaca.
"Bogatstvo šarenila trikolora u publici, šalovi, maramice, damski šeširi kao i prepoznatljivi tonovi iz italijanske štampe; Barberi Stranieri, Sackra Italia, su jasan znak koliko smo nepoželjni." - opisuje, te scene, tako, pruski diplomat Alfred. pl. Reumont u augsburškom "Allgemeine Zeitung- u", iz onoga doba.
Verdi kako piše sam u svojim memoarima postaje nehotice jedan od vodećih italijanskih ujedinitelja. Njegov "genio musicale" koji instinktivno u svoju muziku unosi, riječi "patria" i "liberta", je preteča italijanskog ujedinjenja, do kojega dolazi godine 1861.
Zbog toga Verdi biva jedan od prvih poslanika u prvom Italijanskom parlamentu, samo godinu dana, da bi se na koncu samo prepustio komponiranju i glazbi, pišući, već sada bogat, samo opere i glazbu po želji ili po narudžbi.
Vrhunac stvaralaštva
Najveća opera njegova rana stvaralaštva bila je nesumljivo Šekspirov "Machbeth", koji je s izvanrednim uspjehom predstavljen u Firenzi 14.marta 1847.
Verdi je bio prvi muzičar koji je komponovao opere po djelima poznatih pisaca, koje pretvara u muzičke drame.
Šekspirove drame pretvara u opere : Machbeth, Otello, i Falstaf.
Po velikom njemačkom pjesniku Šileru, nastaju opere: Giovanna d' Arco, I masnaderi, Luise Miller, Don Carlos.
Po Victor Hugou: Ernani, Rigoletto.A po üpanjolcu Guitierrezu; Il trovatore Simon Boccanegra.
Moramo spomenuti i francuza Dumas-a (La Traviata) ili engleza Bayrona (I due Foscari, Il corsaro), kao i služeći se sVolterom nastaje opera "Alzira".
Sve ove dramske figure, nastaju na koncu "verdijanske", koje svojom emocionalnom i sugestivnom snagom izgledaju "kao da su rodjene" za muzikalnu dramu. Najdraža opera Giuseppea Verdija, a to je isticao na kraju svoga opusa, bio je " Rigoletto"!
"Prekrasna drama sa zadivljujućim sukobima. Možda najveća tema i najveća drama našeg vremena, dostojna Šekspira", - znao je zanosno govoriti.
Njegovi biografi kažu da uzbuđenje s kojim je pristupio skladanju "Rigoletta" može se usporediti samo sa onim iz 1847. i pripremama "Machbeta".
Nakon dugog lutanja i pisanja neznačajnih opera u kojoj je bilo dobre "verdijanske" muzike, ali ne i verdijanske genijalnosti, u pravoj erupciji koja je uslijedila, u samo dvije godine od marta 1851. do marta 1853., nastaju tri opere kojim je okrunjen cijeli put Verdijeva glazbenog stvaralaštva. Tri opere, kao tri osnova na kojima muziöko pozorište počiva.
"Rigoletto"- kao najveća muzička afirmacija dramskog, "Traviata" - lirskog, a " Trubadur" - okrunjenje eksplozivnosti izraza!
S pričom o dvorskoj ludi kojoj otimaju, siluju i ubijaju kćer u "Rigolettu". O pariškoj kurtizani kojoj društvo ne dopušta ljubiti, nego samo prodavati ljubav u "Traviati". O zasljepljujućoj mržnji i osveti u "Trubaduru".
Sa svim glazbenim pričama iz velikog opusa, od "Nabucca", "Ernanija" do "Machbetha" kojima se divi i slavi ih cijeli svijet, Verdi je uistinu pokazao da ima srce koje može "plakati i ljubiti."
Poslije ovih opera Verdi se povlači u miran život, na svoje imanje u Sant Agati i piše opere samo po narudžbi, tu i tamo nastupa na italijanskim opernim kućama. Po porudžbi ruskoga cara piše operu "La forza del destino" - "Moć sudbine", odlazi u St.Petersburg, gdje joj je premijera 1862. bila velika senzacija. Premijeri je prisustvovao i sam ruski car.
Za Pariz piše operu "Don Carlos", koja biva izvedena 1867. Za egipatskog Khediva Ismail Pašu, prigodom otvaranja Suezkog kanala (1870) piše operu "Aida", čija premijera se održava 1871. u Kairu.
Poslije toga Verdi dirigira s uspjehom svoja operna djela svugdje po Europskim opernim kućama, gdje ga svagdje dočekuju sa oduševljenjem. Za vrijeme prvoga gostovanja u Beču 1843. bio je još nepoznat i dirigirao je "Nabucco," no kod svoga drugog gostovanja 1875. gdje je dirigirao "Aidu" bio je već svijetska veličina.
Predstavi je prisustvovao i sam car Franjo-Josip, koji bio vrlo oduševljen i udjeli mu medalju časti.
Jedna anegdota iz toga vremena kaže:
"Verdi je stanova preko puta opere u današnjem Hotelu Ambasador. Na putu k operi susreće jednoga uličnog orguljaša koji je bezvoljno okreteao svoj vergl, a iz njega je u valovima proizlazila melodija iz "Rigoletta" "La donna e mobile". Maestro baci par novčića u njegov šešir i zapovjedi mu da tu melodiju polaganije svira. Slijedećeg dana kada je Verdi prošao pored njega, čuo je da melodiju korektno svira. Okrenu se kako bi ga pohvalio, ali zastade. Orguljaš je imao na vratu natpis na kojem je stajalo: "Učenik Giuseppa Verdija!"
Šesnaest godina poslije "Aide" 1887. kada Verdi već ima 73 godine, je premijera "Othella", kod praizvedbe svoje posljednje opere "Falstaff", Verdi je već 80-godišnjak. Svoj muzički "amen" stavlja svojim "Reqiumom", na 28. svojih opera!
Verdi umire u 87. godini u Milanu 27.januara 1901. i biva ispaćen od 300.000 svojih obožavatelja koji mu na posljednji ispraćaj spontano zapjevaše "Va pensiero sull' ali adorati".
Pošto je cijela ova godina proglašena Verdijevom godinom, sve značajne događaje pratit ćemo i objavljivati.
|
