Fantom u operi
Original: The Phantom of The Opera
SAD, 2004.
Režija: Joel Schumacher
Uloge: Gerard Butler, Emmy Rossum, Minnie Driver, Miranda Richardson, Patrick Wilson
Scenarij: Andrew Lloyd Webber, Joel Schumacher
Producent: Andrew Lloyd Webber
Žanr: Mjuzikl
Trajanje: 143 minute
Fantom u operi
Iz sjena operne kuće, zahvaljujući njegovom glasu, razvijaju se izvanredni talenti mlade pjevačice zbora Christine (Emmy Rossum). Samo učiteljica baleta Madame Giry (Miranda Richardson) zna da je Christinin misteriozni "anđeo glazbe" zapravo Fantom (Gerard Butler), glazbeni genij unakažena lica koji luta katakombama kazališta i zastrašuje brojne umjetnike koji u njemu žive i rade.
Kad temperamentna diva La Carlotta (Minnie Driver) iznenada napusti produkciju usred generalne probe najnovije opere, novi upravitelji kazališta (Simon Callow & Ciaran Hinds) nemaju drugog izbora no povjeriti mjesto pod svjetlošću reflektora Christine.
Njezina izvedba ostavlja bez daha i publiku i Fantoma koji je cijeloga sebe posvetio tome da od svoje štićenice stvori iduću veliku zvijezdu Opere. No, Christini se uskoro počne udvarati i bogati mecena Raoul de Chagny (Patrick Wilson), što naljuti Fantoma i postavlja scenu za dramatični krešendo u kojem strast, ljubomora i opsesivna ljubav prijete razdvojiti ljubavnike do točke s koje više nema povratka...
SURADNJA KOJA JE NASTAJALA PUNIH 15 GODINA
Mjuzikl Andrewa Lloyda Webbera nastao je na temelju romana Gastona Lerouxa "The Phantom of the Opera" i postao najprofitabilniji kazališni projekt na svijetu zaradivši više od 3.2 milijarde američkih dolara. Premijerno je prikazan u Her Majesty`s Theatre na londonskom West Endu 9. listopada 1986. godine, a odonda ga je vidjelo više od 80 milijuna ljudi. "Fantom u operi" je izveden više od 65 tisuća puta u 18 zemalja svijeta, nagrađen je s više od 50 nagrada, uključujući tri nagrade Olivier, sedam nagrada Tony, sedam nagrada Drama Desk i tri nagrade Outer Critic's Circle.
"Fantom u operi" na Broadwayu je premijerno prikazan u Majestic Theatreu u siječnju 1988. godine i po duljini prikazivanja drži drugo mjesto u brodvejskoj povijesti, iza Lloyd Webberovog mjuzikla "Mačke". Vidjelo ga je više od 3 milijuna ljudi.
Album na kojem je sudjelovala izvorna glumačka ekipa, uključujući Michaela Crawforda u ulozi Fantoma i Sarah Brightman kao Christine, snimljen je 1987. godine i najprodavaniji je album u svojoj kategoriji, s prodanih više od 40 milijuna kopija. Priprema se stalni postav mjuzikla u Las Vegasu, a 2006. godine 90-minutna verzija showa bit će prikazana u novom, modernom kazalištu sagrađenom (za 25 milijuna dolara) posebno za taj mjuzikl u okviru Venitian hotela i casina. Osim najmodernijih specijalnih efekata, pozornica će biti opremljena i pravim jezerom kao i replikom pravog lustera pariške Opere.
Film Joela Schumacher odvest će publiku izvan granica kazališta i uvesti je u živ svijet ljubavi, glazbe i napete drame istovremeno novoj generaciji filmske publike pričajući snažnu, napetu priču.
Lerouxov roman izdan je 1911. godine i nepresušan je izvor inspiracije filmskim i televizijskim umjetnicima. Zapanjujuća je to priča o unakaženom glazbenom geniju koji poput duha luta katakombama pariške Opere i u Christine pronalazi očaravajuću muzu. Schumacker kaže: "Andrewova verzija predstavlja Fantoma prije kao tragičnog ljubavnika i nježnog romantika nego kao kreaturu koje se treba bojati. Osim toga, njegov odnos s Christine prikazao je više ljubavnim no što je to u izvornoj priči."
Lloyd Webber legendaran je producent i skladatelj poznatih mjuzikala kao što su "Isus Krist Superstar", "Evita", "Mačke", "Joseph and the Amazing Technicolor Dreamcoat", "Starlight Express", "Aspects of Love" i "Sunset Boulevard". Osvojio je sedam nagrada Tony, tri Grammya, Zlatni globus i Oscara (za "Evitu").
Nakon što je "Fantom u operi" 1988. godine prikazan na Broadwayu, Lloyd Webber je počeo sa Schumacherom (nakon što je vidio njegov vampirski hit-triler "The Lost Boys") razgovarati o filmskoj inačici mjuzikla, o čemu kaže: "Joel ima nevjerojatan osjećaj za vizualno, kao i za korištenje glazbe u filmu. Ima sjajan sluh i zaista čuje i razumije ulogu glazbe u priči."
U to se doba Lloyd Webber razvodio od zvijezde "Fantoma u operi", Sarah Brightman, talentirane pjevačice i glumice koja je bila njegovom muzom tijekom nastajanja mjuzikla i prva je imala ulogu Christine. Odlučio je stoga odgoditi snimanje filma. Tijekom narednih godina Lloyd Webber i Schumacher surađivali su na adaptaciji, no redatelj je bio više no zauzet različitim hit-projektima, među kojima su "Batman zauvijek", "Vrijeme ubijanja", "Klijent", "Dan ludila" i "Telefonska govornica".
Sudbina je konačno odredila vrijeme za ovaj projekt – u prosincu 2002. godine stari su se prijatelji našli na večeri u Londonu i dogovorili početak dugo pripremane suradnje. Schumacher je upravo završio snimanje serije filmova – "8mm", "Nepodnošljivi prijatelji", "Zemlja tigrova", "Veronica Guerin" i "Telefonska govornica" - i svidjela mu se ideja da se okuša u potpuno novom žanru, budući da nikad prije nije radio mjuzikl. "Ova je tragična ljubavna priča dio naše kulture još od trenutka kad ju je Gaston Leroux opisao u svom romanu – i to stoga što se možemo poistovjetiti s Fantomom. On je fizička manifestacija svega što ljudsko biće vjeruje da na njemu nije vrijedno ljubavi. Zbog takvog nam lika srce krvari – nalik je zvonaru crkve Notre Dame i zvijeri iz `Ljepotice i zvijeri`."
Schumacher nastavlja: "Milijuni ljudi ne mogu vidjeti `Fantoma u operi` u kazalištu, mnogi ne žive ni blizu kazalištu u kojem se prikazuje ili si odlazak u kazalište ne mogu priuštiti. Prisjetite se filmova kao što su `Moje pjesme, moji snovi`, `Priča sa zapadne strane` ili `Chicago`. Koliko je ljudi vidjelo `Moje pjesme, moji snovi` na pozornici, u usporedbi s milijunima koji su gledali film? Postoje ljudi kojima se Andrewova glazba sviđa i ljudi koji su oduvijek željeli vidjeti `Fantoma u operi` u kazalištu, a sad će imati priliku vidjeti filmsku verziju."
Schumacher i Lloyd Webber razradili su priču i sporedne likove, pogotovo dijelove Fantomova djetinjstva, da bi priča bila još razumljivija. Schumacher objašnjava: "Predstava se temelji na onome što se događa Fantomu, Christine i Raoulu. Mi smo filmskim gledateljima željeli prikazati i što se događa iza pozornice, ljudima zaduženima za kulise, perike, pjevačima i plesačima. Surađivati s Andrewom je nešto predivno – on se ne pretvara da zna nešto o čemu nema pojma."
"Film izgleda i zvuči fantastično i mislim da je njime predstava predivno dokumentirana. To je sve čemu sam se mogao nadati," dodaje Lloyd Webber.
Glumci i likovi
Podjela uloga za filmsku verziju Fantoma u operi predstavljala je pravi izazov i za redatelja Joela Schumachera i za producenta i skladatelja Andrewa Lloyda Webbera. Schumacher je film zamislio kao seksi ljubavnu priču i želio je angažirati mlade glumce za glavne likove, posebno za naivnu mladu Christine koja vjeruje da je Fantomov glas zapravo glas "anđela glazbe" kojeg joj je otac na samrti obećao poslati.
Lloyd Webber objašnjava: "Ključno je bilo pronaći ljude koji su stvarni pjevači, jer se cijeli komad temelji na pjesmi."
Priča se odvija u Parizu 1870. godine. Unakažen glazbeni genij terorizira djelatnike Opere, zaljubljuje se u Christine i posvećuje stvaranju nove zvijezde. Za tu je ulogu bio potreban karizmatičan glumac u kojem ima nečeg opasnog, a koji je toliko dobar pjevač da može privući Christine. Takvog su glumca filmaši pronašli u Gerardu Butleru koji je američkoj publici poznat po ulozi u hit-filmu "Lara Croft Tomb Raider: Kolijevka života" iz 2003. godine u kojem je glumio s Angelinom Jolie.
Lloyd Webber tvrdi: "Gerry Butler je sjajan rock tenor." Schumacher dodaje: "Svidjela mi se njegova uloga u filmu `Dracula 2000` i znao sam da tako divan glumac može biti zadivljujuć u ulozi Fantoma."
Butler nije gledao mjuzikl i pri čitanju scenarija se rasplakao, identificirajući se s Fantomovom "strašću, žudnjom i umjetnošću kao i s boli i izolacijom od svijeta s kojima živi. Taj je mjuzikl toliko snažan upravo zbog toga što se ljudi identificiraju s njegovom boli. Ljudi s vremenom skupljaju ožiljke, iskustva kojih se ne žele odreći ali ih ne žele niti pokazati svijetu zbog straha da će ih svijet smatrati odbojnima i ružnima."
Butler je i prije audicije i tijekom snimanja uzimao satove pjevanja, a vježbao je i Fantomovo kretanje jer, kako kaže "nismo pokušavali stvoriti melodramu, nešto teatralno, već nešto potpuno realistično."
Fantomova maska ključna je komponenta tog lika jer skriva groteskno zdravstveno stanje zbog kojeg su ga kao dijete napustili i odbacili i obitelj i društvo. Četiri i pol sata trajalo je stavljanje maske i šminke prije snimanja.
Za ulogu Christine trebalo je pronaći glumicu koja će zračiti istinskom nedužnošću, a istovremeno imati sofisticirane glasovne mogućnosti. Schumacher je upoznao Emmy Rossum, šesnaestogodišnju glumicu poznatu po ulozi ubijene kćeri Seana Penna u Oscarom ovjenčanom filmu "Mistična rijeka", kao i po ulozi mlade Audrey Hepburn u televizijskom filmu "The Audrey Hepburn Story". "Emmy je sjajna glumica, a i od sedme godine života uči pjevanje u Metropolitan Operi," kazao je.
Za ovu je ulogu uzela satove plesa, posjetila slavnu Garnier Operu u Parizu i proučila Degaove slike i skulpture balerina u Musée D`Orsay. Svoj lik doživljava kao usamljenu dušu u potrazi za ljubavlju i sigurnošću koju joj je ulijevao njezin otac prije smrti. "Otkriva da su ona i njezin `anđeo glazbe` srodne duše, jednako usamljeni i nesavršeni. Jedno su drugome inspiracija, no kako ona sazrijeva i izrasta u samosvjesnu mladu ženu, Fantom je počinje promatrati drugačijim očima."
Fantom je opsjednut ljubavlju prema Christine, dok se ona zaljubljuje u Raoula de Chagnya, bogatog mecenu Opere u kojeg je bila zaljubljena još u djetinjstvu. Butler objašnjava: "Fantom treba samo društvo nekoga tko ga razumije, nekoga s kime može razgovarati. Navikao je na odbijanje, no ne može podnijeti da ga Christine odbije jer je ona postala središtem njegova života. Dok nju Raoul sve više privlači, Fantom biva sve više zaslijepljen bijesom i požudom. Vjeruje da će ga ona zavoljeti ako uspije napisati operu za nju ili da će ga konačno shvatiti ako je uspije odvući u svoj podzemni svijet i navesti je da ga sagleda."
Ulogu Raoula filmotvorci su povjerili Patricku Wilsonu, zvijezdi brodvejskih hitova "Oklahoma!" i "The Full Monty". Za ulogu u HBO-ovoj mini-seriji "Angels in America" bio je nominiran za nagradu Emmy.
Lloyd Webber kaže: "Patrick je prirodan lirski tenor." Schumacher dodaje: "Ima glas anđela! Njegova uloga u filmu je daleko razrađenija nego na pozornici. Stvorili smo od njega agresivnog romantičnog heroja koji je Christine još privlačniji, a istovremeno predstavlja još veću prijetnju za Fantoma."
Wilson je pet sati provodio u šminki da bi izgledao kao sedamdesetogodišnjak u sceni čija se radnja odvija 1919. godine. "Moja je uloga bila puno dinamičnija no što sam očekivao. Želio sam sve obaviti kako treba, jer u ono su vrijeme ljudi živjeli drugačije, živjeli su puno kraće i, kad bi pronašli ljubav svog života, nisu oklijevali niti gubili vrijeme."
Miranda Richardson bila je nominirana za Oscara za uloge u filmovima "Tom & Viv" i "Damage", a u ovom filmu glumi Madame Giry koja zna više o misterioznim događajima u Operi Populaire i o Fantomu no što je spremna priznati. Schumacher tvrdi: "Miranda je moja omiljena glumica još otkad sam je gledao u `Dance With a Stranger`."
"Madame Giry je ključ zbog kojeg je Fantom uopće u Operi. Opera Populaire je njezin svijet, njezina obitelj, njezin život. Ona je kruta, hladna prema mladim balerinama i drži se kao da je progutala metlu. No, istovremeno je romantična i strastvena," opisuje Richardson. Schumacher dodaje: "Želio sam da gledatelji saznaju nešto više o odnosu između Madame Giry i Fantoma zbog toga što je taj odnos oduvijek pomalo misteriozan. Na Mirandinoj audiciji osjećao sam se kao da sam na audiciji ja. Došla je s popisom od stotinjak pitanja i to mi se svidjelo."
Miranda Richardson nije imala nikakvog plesačkog iskustva pa je, zajedno s drugim članovima ansambla, pohađala satove baleta.
Jedini član ansambla Opere koji može zasjeniti Fantoma je temperamentna diva La Carlotta koju glumi Minnie Driver, talentirana glumica poznata po ulozi u Oscarom nagrađenom filmu "Dobri Will Hunting". "Carlotta je 1870. godine bila ono što bi danas bila kombinacija Davida Beckhama, Madonne i Kaylie Minogue. Osim toga, uvjerena je da svi ostali postoje samo zato da bi orbitirali oko nje," kazala je Driver.
Iako je Minnie Driver talentirana pjevačica, u ovom filmu njezine pjesme sinkronizirala je profesionalna operna pjevačica Margaret Preece koja je istu ulogu imala u kazališnoj postavi.
Poduzetni novi upravitelji Opere Populaire, Gilles Andre i Richard Firmin, dolaze u kazalište tijekom generalne probe povijesne opere "Hannibal", kad Carlotta zaprijeti da će otići prije podizanja zastora na premijeri. Osim toga, dobivaju i prijeteće pismo od Fantoma u kojem on zahtijeva da udovolje njegovim raznovrsnim prohtjevima.
Andrea i Firmina glume dvojica sjajnih karakternih glumaca, Simon Callow ("Zaljubljeni Shakespeare") i Ciaran Hinds ("Put do uništenja"), koji kaže: "Andrea zanima umjetnička i kulturna strana kazališta, dok je Firmin poslovni čovjek koji se oblači pomalo napadno i više nalikuje istrošenom prodavaču automobila."
"Andre i Firmin su nalik sijamskim blizancima. Svoje su bogatstvo stekli prodajući metalni otpad i sad se vesele mogućnosti da si novcem omoguće ulazak u svijet kazališta. No, kao i većina prije njih, zažalit će zbog toga," dodaje Callow.
Glazba večeri
Snimka izvorne postave mjuzikla "Fantom u operi" prodana je u više od 40 milijuna kopija, čime je postala najprodavanijim albumom svih vremena u svojoj kategoriji. To je prvi album mjuzikla koji je dospio na prvo mjesto britanskih ljestvica i postao zlatnim i platinastim i u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Državama, a producentu i skladatelju Andrewu Lloydu Webberu i njegovim suradnicima donio je bezbroj nagrada i pohvala.
Redatelj Joel Schumacher tvrdi: "Andrew je zabavio milijune ljudi širom svijeta. Pjesme u `Fantomu u operi` su redom najljepše melodije ikad skladane, a tekstovi Charlesa Harta zadivljujući."
Snimanje filma dalo je Lloydu Webberu mogućnost da se ponovno pozabavi snimkom i, zahvaljujući znatnom budžetu, producira potpuno orkestriranu verziju. Napisao je i novu pjesmu i dodatnu glazbu za film, pri čemu mu je pomoglo i iskustvo ranijeg skladanja za filmove "The Odessa File" i "Gumshoe". Pomogli su mu i brojni suradnici, među kojima je bio i glazbeni ko-producent Nigel Wright, Webberov suradnik već 15 godina.
Simon Lee je pak radio sa svim glavnim glumcima na njihovim vokalnim izvedbama i to sedam mjeseci prije početka snimanja, a između ostaloga kaže: "Gerry nije školovan pjevač, ali ima iskustva s pjevanjem i bio je pravo otkriće. Ponosan sam na sve što je postigao."
Wright dodaje: "Inače se prilikom snimanja mjuzikla prvo snimi glazba, a tek nakon toga film. U ovom smo slučaju snimali pjesme neposredno prije snimanja određene scene, tako da je izvedba razvijena tijekom proba bila potpuno usklađena sa snimkom."
Veći dio glazbe snimio je orkestar od 28 članova, no povremeno je Lloyd Webber angažirao cijeli simfonijski orkestar. Neke od najzapaženijih pjesama su "Think of Me" kojom Christine od zborske pjevačice postaje solo sopran, "Angel of Music" duet Fantoma i njegove mlade štićenice, "The Phantom of the Opera" – zaštitni znak Fantoma koji tom pjesmom zavodi Christine, "All I Ask of You" – romantična serenada Christine i Raoula, "Masquerade" i "The Point of No Return".
Dizajniranje svijeta Fantoma
Radnja filma odvija se u Parizu tijekom 1870-tih godina. To je zlatno razdoblje puno uzbuđenja i strasti. Scenografija je povjerena Anthonyu Prattu koji je bio nominiran za Oscara za film "Hope and Glory" iz 1987. godine i za nagradu Emmy za HBO-ovu mini-seriju "Združena braća".
Pratt je proučio umjetnička djela iz tog razdoblja (John Singer Sergeant, Caillebotte i Degas), kao i zgradu pariške Opere, popularno nazvanu Opera Garnier prema njezinom arhitektu Charlesu Garnieru. Film je sniman u studijima Pinewood tijekom 40 tjedana. Za scenografiju je utrošeno 73 tone čelika, 15 tisuća litara boje i 150 kilometara drvene građe. Schumacher opisuje: "Pariška Opera je prekrasna, ali ogromna i nalikuje zgradi uprave. Želio sam da Opera Populaire bude intimnija, ženstvenija, a ne samo zgrada."
Prattov tim sagradio je kazalište na dvije razine, s 886 sjedala, ložama i pozlaćenim kipovima te kardinalski crvenim zastorom na veličanstvenom luku pozornice. Posebno je izrađen luster koji krasi svod dvorane i kojega Fantom na vrhuncu filma ruši na publiku, uništavajući time cijelo kazalište. Napravljena su tri lustera – jedan ("heroj") je korišten tijekom svakodnevnog snimanja, drugi ("kaskader") za scenu rušenja, a treći za scene koje se odvijaju 1919. godine. Luster je nalik onome u pariškoj Operi, s time da nema metalnih dijelova, već je od Swarovski kristala i stakla. Veličine je 5,2 puta 4 metra, teži 2,2 tone, a vrijednost "heroja" procijenjena je na 1,3 milijuna američkih dolara. Njegova izrada trajala je četiri mjeseca.
Pratt je izradio scenografiju i za zadivljujući bal pod maskama koji se odvija u velikom foajeu Opere Populaire koji se prostire na dvije razine, ima središnje zavojito stubište, bogato ukrašene balkone, provokativne kipove, mramorni pod i zidove optočene velikim ogledalima.
Za snimanje labirinta hodnika iza pozornice korišten je prolaz u sjevernom tunelu studija Pinewood. Tamo je stvoren svijet garderoba, soba za probe, kostime, izradu perika i elemenata scenografije. Snimatelj John Mathieson ("Gladijator") mogao je iskoristiti blizinu glavnog studija da bi neprimjetno prešao iz jednog prostora u drugi. "Zahvaljujući saznanju da je u pariškoj Operi živjelo i radilo 750 ljudi dobili smo ideju i mogućnost da prikažemo brojne kratke priče koje su upletene u glavnu nit filma," tvrdi Schumacher.
Krov zgrade mjesto je na kojem Raoul zaprosi Christine, a da nije svjestan da ih Fantom vreba iz sjene. Pratt je želio da krov bude predivan i romantičan, ali istovremeno i da vas od njega prođu trnci. Stoga je postavio velike kipove, nalik Rodinovima. Četrnaest je kipara bilo angažirano za sve kipove potrebne za film - uključujući one postavljene na groblju.
Christinein odlazak u Fantomov prostor skriven u katakombama duboko ispod zgrade Opere predstavlja metaforički prijelaz naivne djevojke u začaran sopran. Putovanje zavojitim hodnicima i spiralnim stubištima osvijetljeno je bakljama, zidovi su vlažni i oblijepljeni grotesknim, raspadajućim opernim plakatima. Na dnu je stubišta laguna u kojoj je vezan Fantomov brod. Dok Christine pjeva, pale se svijeće i otkrivaju sve veći dio prostora, ogromna ogledala, svijećnjake, orgulje i drugu spilju kojom dominira ogroman crni krevet. Taj je prostor predivan, jednostavan i seksi.
Pratt je dizajnirao i pozornice za tri opere koje izvodi ansambl Opere Populaire – "Hannibal", "Il Muto" i "Don Juan Triumphant!" - od kojih je svaka potpuno različita od drugih, a "Don Juan" s Fantomovog gledišta predstavlja pravu zamku. Za scene koje se odvijaju 1919. godine trebalo je cijelu zgradu "postarati". Zastori i kipovi su oštećeni, sve je posuto prašinom, a ptice ulijeću kroz rupe u stropu.
KOSTIMI I ŠMINKA – STVARANJE IZGLEDA FANTOMA
Kostimi za "Fantoma u operi" Andrewa Lloyda Webbera odraz su pariške mode iz 1870-tih godina. Izradila ih je Alexandra Byrne, nominirana za Oscara za filmove "Elizabeta" i "Hamlet". Schumacher, koji je svojedobno i sam bio kostimograf, kaže: "Osjećam veliko poštovanje prema Alex. Ona je pravi talent, ima suvremen i neobičan pristup kostimografiji."
Alexandra Byrne i njen tim sašili su 300 i preradili još 2.000 kostima koje su nabavili od raznih kostimografa širom Europe. Ona kaže: "Kod Joela je predivno to što točno zna što želi. Vizualna referenca bio nam je film `The Leopard`, sa svojim prekrasnim kostimima."
Najzahtjevnija je bila izrada kostima za samog Fantoma jer su trebali odavati i misterij i karizmu i opasnost koje ga okružuju u njegovom svijetu sjena. Osim toga, trebalo je izraditi masku Fantomovog deformiranog lica kao i masku kojom je ono prekriveno. Na tome je radila Jenny Shircore, dobitnica Oscara za "Elizabetu" 1999. godine.
Osim kostima i perika za Christine, Carlotte, Raoula, Andrea i Firmina, trebalo je osmisliti i napraviti i kostime i nakit za ostale članove ansambla (i njihove tri opere), kao i za gledatelje i sudionike bala pod maskama.
|
