Tomislavgrad-Duvno

Tomislavgrad je grad i općina u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini, na tromeđi Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Duvno, stariji oblik Dumno, ima korijen svoga imena u ilirskoj riječi d´lmno - pašnjak, odnosno dalma (dëlma) - ovca. Ime Duvno za grad se upotrebljavalo tek u novije vrijeme. U rimsko doba bio je to Delminium, u vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara - Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), za turske vladavine Županj-potok, a u vrijeme Austro-Ugarske - Županjac.
Godine 1925. je kralj Aleksandar I. Karađorđević obilježio 1000. obljetnicu stvaranja hrvatskog kraljevstva tako što je Tomislavgrad nazvao po hrvatskom kralju Tomislavu, za kojeg se tradicionalno smatra da je okrunjen upravo na Duvanjskom polju godine 925. Taj je naziv Tomislavgrad zadržao sve do 1945. d 1945. do devedesetih godina 20. stoljeća opet se zove Duvno, da bi na kraju bilo vraćeno ime Tomislavgrad.
Dan Tomislavgrada je 8. srpnja.
Duvanjski kraj je druga od više stuba kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta k Jadranu. Geološki, po sastavu tla, ovo je izrazito područje veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla kao i po tjelesnim, duhovnim i duševnim svojstvima svoga stanovništva više je dio Dalmacije ili Hercegovine nego Bosne, ili još bolje: tromeđa je što ih dijeli i povezuje. Nije ni čudo da mu i pučanstvo potječe iz sva tri područja.
Nekada je Duvanjski kraj bio jedan od glavnih opskrbljivača dalmatinskohercegovačkih krajeva stočnim proizvodima pa je vrijedila uzrečica: "Duvno zlatno guvno". To je bilo bogatstvo Duvnjaka još od ilirskog vremena. Danas većina Duvnjaka živi od rada po bogatim zapadnim zemljama. Industrijski pogoni i drugi izvori zarade tek se stvaraju i otvaraju.

Duvanjsko polje, jedno od nekoliko krških polja, nastalo je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200 m), a više od Livanjskog polja (709-808 m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km2.

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd, staro hrvatsko ime za planinu, odnosno šumu; uz jugozapadni i zapadni rub polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to stoljeća nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelomice pod niskom. Nisu te planine bez šuma jer je davni i nedavni Duvnjak tobožnji neprijatelj šume, nego zato jer nije mogao ložiti svoje prste da se zaštiti od dugih i oštrih zima. Na prostoru mjesta Vinice nalazi se planina Zavelim, koja je najšumovitija planina u duvanjskom kraju

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57,7 km2 jedno je od najvećih umjetnih jezera u Europi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za šport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje ledenjačko jezero Blidinje površine 4 km2. Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Iako na duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šuica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kao Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda. Studena izvire u selu Crvenicama na čijem se izvorištu nalazi i izletište Studena.
Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomislavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šuicu kod Kovača.Na prostoru Vinice se nalazi izvor vode iz Zavelima,a naziva se Česma,te voda iz pećine Brina koja se jednom godišnje izljeva po Viničkom polju.

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju gospodarsku snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krumpir, kupus i druge vrste povrća, Duvno je pašnjak kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovica polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke. Najbolja i najtoplija klima u duvanjskom kraju je u Vinici, gdje je se prije uzgajala i vinova loza i gdjei danas uspijeva voće i povrće koje u drugim dijelovima općine Tomislavgrad ne uspijeva.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tomislavgrad imala je 30.009 stanovnika, raspoređenih u 59 naselja.
Nacionalni sastav
Popis 1991.
ukupno: 30.009
• Hrvati - 25.976 (86,56%)
• Bošnjaci - 3.148 (10,49%)
• Srbi - 576 (1,91%)
• Jugoslaveni - 107 (0,35%)
• ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 202 (0,69%)
Popis 1981.
ukupno: 30.666
• Hrvati - 26.712 (87,10%)
• Bošnjaci - 2.895 (9,44%)
• Srbi - 671 (2,18%)
• Jugoslaveni - 256 (0,83%)
• ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 132 (0,45%)
Popis 1971.
ukupno: 33.135
• Hrvati - 29.272 (88,34%)
• Bošnjaci - 2.760 (8,32%)
• Srbi - 970 (2,92%)
• Jugoslaveni - 40 (0,12%)
• ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 93 (0,30%)
Popis 1910.
Grad Tomislavgrad ukupno: 1.807
• Bošnjaci -915 (50,64%)
• Hrvati - 698 (38,63%)
• Srbi - 180 (9,96%)
• Židovi - 14 (0,77%)

Gradonačelnik je Ivan Vukadin, izabran na posljednjim općinskim izborima 2008.

Baljci, Blažuj, Bogdašić, Borčani, Bukova Gora, Bukovica, Cebara, Crvenice, Ćavarov Stan, Dobrići, Donji Brišnik, Eminovo Selo, Galečić, Gornja Prisika, Gornji Brišnik, Grabovica, Jošanica, Kazaginac, Kolo, Kongora, Korita, Kovači, Krnjin, Kuk, Letka, Lipa, Liskovača, Lug, Mandino Selo, Mesihovina, Mijakovo Polje, Mokronoge, Mrkodol, Omerovići, Omolje, Oplećani, Pasić, Podgaj, Prisoje, Radoši, Rašćani, Rašeljke, Raško Polje, Renići, Rošnjače, Sarajlije, Seonica, Srđani, Stipanjići, Šujica, Tomislavgrad, Vedašić, Vinica, Vojkovići, Vranjače, Vrilo, Zaljiće, Zaljut i Zidine.

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom I. stoljeća poslije Krista.