24.04.2007., utorak
10 mitova o planiranom postrojenju za termičku obradu otpada u Zagrebu
|
10 mitova o planiranom postrojenju za termičku obradu otpada u Zagrebu Mit 1) alternativa ne postoji? Činjenica: Prevencija nastanka otpada, recikliranje i prikupljan je otpada od vrata do vrata i kompostiranje potpomognuto mehaničko biološkom obradom (MBT) mogu postići slične (I bolje rezultate) rezultate kao i spalionica otpada. Spalionice otpada mogu smanjiti količinu otpada za 70%, no ostavljaju toksični pepeo I ostatke filtera, dok MBT ostavlja stabilizirane ostatke koji se relativno sigurno mogu zbrinuti na odlagališta (ne spaljivajući produkte/ostatke). Dobri primjeri iz prakse pokazuju rezultate; Canberra, Australia (69%) , San Jose, California (64%, jednak broj stanovnika kao Zagreb) , Austria (56%) i Njemačka (58%) . Mit 2) EU legislativa obavezuje Hrvatsku da spaljuje otpad Činjenica: EU direktiva o odlagalištima je osmišljena da smanji količinu odlaganja neobrađenog otpada, s naglaskom na organski otpad. Ne postoji naputak koji tvrdi da je spaljivanje jedina opcija obrade otpada. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija i MBT (bez spaljivanja) su jeftinije i čišće opcije obrade otpada koje podržava EU direktiva o odlagalištima otpada. Mit 3) Beć ima spalionicu otpada u samom gradu, što dokazuje da su spalionice sigurne Činjenica: Beč trenutno ima 2 spalionice otpada u gradu: Spittelau, koja je poznata po tome što služi kao primjer zagovaračima spaljivanja te Flötzersteig, koja je samo u Rujnu 2004. godine , 12 puta ispustila više od dopuštene razine Sumpor-dioksida. Ta je spalionica do sada imala više kvarova i požara koji su uzrokovali velika zagađenja . Do sada nisu rađene nikakve ozbiljne studije na temu zdravlja ljudi koji žive u blizini spalionice, no velike razine teških metala su zabilježene na voću i povrću koje je uzgajano u blizini spalionice. The Spittelau spalionica otpada je renovirana nakon što je požar 1987. godine oštetio spalionicu koja se nalazila na istom mjestu. Lokalno stanovništvo se oštro protivilo renoviranju spalionici, te su zahtjevali da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Lokalne vlasti su podjelile opoziciju atraktivnim dizajnom spalionice. Usprkos renovaciji, 4. srpnja 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onečišćuje. U sklopu renoviranja postrojenja instalirana je skupa oprema za kontrolu čistoće zraka, no i sve što filteri zaustave završava u letećem pepelu i ostatcima iz filtera, tako da je pepeo iz Spittelaua iznimno toksičan (koncentracija dioksina je 2160 ng TEQ /kg). Pepeo dobiven u spalionici Spiltaleu se miješa sa cementom te se potom odlaže na odlagališta. Toksični ostatci iz filtera se odvoze u stari rudnik soli u Njemačkoj, gdje je lokalno stanovništvo također prosvjedovalo. Odlaganje letećeg pepela na odlagališta je rizično iz razloga što nakon nekog vremena zaštitni slojevi ispod odlagališta počinju propuštati. U tom slučaju odlagališta postaju vremenske bombe dioksina za lokalne izvore vode. Ukoliko ni tradicionalno pažljivi Austrijanci nisu uspjeli zaštiti svoje stanovnike od posljedica spaljivanja otpada, teško je zamisliti što se sve može desitit u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se nezna gdje nestaje gotovo polovica opasnog otpada. Mit 4) Nove spalionice nisu prljave poput starih Činjenica: Iako posljednjih godina postoji određeni napredak u smanjivanju emisija iz spalionica, još uvijek ne postoji dokaz koji tvrdi da su spalionice odjenom postale sigurne. · Najopasniji zagađivaći, dioksini i furani, mjere se samo jednom do dvaput godišnje te se tvrtke o tome ranije obavještavaju. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje razina dioksina pokazuju 8 puta veće razine od najavljenih mjerenja. · Usprkos najavama o predstojećim mjerenjima razina dioksina koje spalionice emitiraju, redovito se krše zakonski dozvoljeni limiti. Na primjer, 1999. i 2000. godine, svaka je spalionica otpada u Velikoj britaniji, koja je bila podvrgnuta mjerenjima, višestruko prekoračila zakonski dozvoljene limite. · Diksini koji se filterima odvajaju od ispušnih plinova završavaju u letećem pepelu ili u ostatcima filtra koji predstavljaju prijetnju podzemnim vodama. Mit 5) Planirana spalionca otpada je korisni projekt jer stvara energiju Činjenica: studije pokazuju da se recikliranjem štedi više energije nego što bi spalionica proizvela. Izvještaj koji je proizvela tvrtka Sound Resource Management Group Inc. donosi rezultat “da u prosjeku, recikliranje štedi 3 do 5 puta više energije od spalionioce komunalnog otpada”. Mit 6) Spaljivanje otpada sa energetskom oporabom je usporedivo dobro kao i recikliranje. Činjenica: posljednje studije koje su usporedile cikluse prerade stakla, drva, papira, kartona, plastike, aluminija, čelika i metala općenito ukazuju da recikliranje proizvodi manje emisija od bilo koje druge metode gospodarenja otpadom – uključjući odlaganje i spaljivanje otpada. mit 7) Spalionica otpada nam je potreba zbog zbrinjavanja mulja iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Činjenica: Mulj dobiven iz postrojenja biti će podvrgnut anaerobnoj digestiji na lokaciji samog postrojenja. To u potpunosti odgovara zahtjevima EU, te ukoliko postoje novci za rješavanje problema visoke količine teških metala u mulju, smatramo da je potreno ulagati u spriječavanju ulazaka teških metala u otpadne vode. Mit 8) Pepeo dobiven iz spalionice je inertan Činjenica: Između 95 603 i 105 471 tona pepela će se proizvoditi u spalionici – nijedna od 3 različite kategorije pepela nije inertna, čak dapače, većina tog otpada je opasna po okoliš. Mit 9) Grad Zagreb već ima osigurana sredstva za izgradnju spalionice Činjenica: Grad Zagreb je započeo komunikaciju oko financiranja sa Europskom bankom za obnovu I razvoj (EBRD), no banka još uvijek nije donijela odluku o financiranju tog projekta. Mit 10) Prekasno je za zaustavljanje ovog projekta Još uvjek je moguće zaustaviti ovaj projekt te natjerati Grad Zagreb da uspostavi ekološki prihvatljiv način gospodarenja otpada baziran na prevenciji nastanka otpada, recikliranju i prikupljanu otpada od vrata do vrata te kompostiranju. · Riješenje o prihvatljivosti Studija utjecaja na okoliš je doneseno protuzakonito i uložena je tužba Upravnom sudu RH. · Studija utjecaja na okoliš mora proći valjanu javnu raspravu ukoliko se projekt želi financirati od strane EBRD, EIB (Europska Investicijska Banka) ili Europskih fondova. · Spalionica još nema građevinsku dozvolu. · Financiranje nije osigurano · Ne postoji lokacija za zbrinjavanje pepela ni opasnog otpada · Ne postoji valjana studija o sastavu Zagrebačkog komunalnog otpada, pa tako ni njegove energetske vrijednosti. |
